Zašto Bog ne čuje biskupa Košića

U skladu s modernim načinima komunikacije pismo urudžbirano pod brojem Br. 44-2017/Prez. objavio je i na svom Facebook profilu (Facebook/Printscreen)

Ima u Crkvi u Hrvata svega. Osuđenih pedofila, deklariranih ustaša, pronevjeritelja novca, pa čak i ubojica. Zaista svega. Kako se kaže, ništa ljudsko nije im strano, pa bi – ako tako postavimo stvari – svećenike hladno mogli nazvati „varalicama i ubojicama“, po onoj stare Barboczyjeve iz Krležinog komada „Glembajevi“.

Naravno da u svakom žitu ima i kukolja, posebno onog skrivenog, dobro zakamufliranog među tisućama i tisućama drugih koji taj poziv shvaćaju onako kako su se i obvezali. Međutim, ima i onih koji sasvim otvoreno, jasno i transparentno, direktno i bez ikakvog ustručavanja, s visoke biskupske pozicije propagiraju stavove koji se, u najmanju ruku, trebaju nazvati „kontroverznim“.

Evo, na primjer, sisački biskup Vlado Košić. Taj se ne libi blagoslivljati spomen-ploče podignute stradalim ustašama. Nije mu nikakav problem s oltara dijeliti političke lekcije, moliti protiv dolaska SDP-a na vlast, a posebno mu je drago u propovijedi zaprijetiti onima koji se drznu nešto reći protiv HDZ-a, pa čak i zagovarati i Bogu preporučiti njemu bližu desnu struju u toj stranci.

Tako je, poput kakvog razočaranog člana stranke, ovaj tjedan poslao pismo premijeru Andreju Plenkoviću. Povod je bila koalicija „desnog“ HDZ-a s „lijevim“ HNS-om. Taj je Plenkovićev potez biskup ocijenio kao “političku prostituciju”, preporučivši premijeru da svoj HDZ više na naziva demokršćanskom strankom.

Biskupov savjet

U skladu s modernim načinima komunikacije pismo urudžbirano pod brojem Br. 44-2017/Prez. objavio je i na svom Facebook profilu, preko kojeg i inače šalje političke poruke.

Kaže Košić dalje da je Plenković “svojim postupanjem doveo i čitavu Hrvatsku u velike poteškoće“, da je „koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem pokazao potpunu neosjetljivost za osjećaje i za vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda“ i da je „ovim potezom dobio kratkoročno produljenje života ove Vlade, ali dugoročno izgubio upravo ono što mu je bio moto kampanje: vjerodostojnost!“

Zasmetalo mu je, to je i naglasio, prekid suradnje s turbo desnicom u vidu Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, „ljudi visoke moralnosti i zavidnog domoljublja“ koje je predsjednik Vlade zamijenio „zagovornicima optužbi na račun hrvatskoga naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja“. Stoga, savjetuje biskup, HDZ se više nema što nazivati demokršćanskom strankom, jer nikako nije demokršćanski uzeti za svoga potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješiti se čovjeka koji je sudjelovao u hodu za život?”

Očitovala se i Hrvatska biskupska konferencija, doduše neslužbeno, ali i to je puno više od uobičajene šutnje o ispadima iz svojih redova, poručivši tek kratko da su to osobni stavovi sisačkog biskupa na koje on ima pravo.

Zanimljivo, međutim, kako HBK nije osjetila potrebu reagirati na slične provale bijesa koje je tek prije koji tjedan u javnost pustio isti ovaj Košić. U Hrvatskoj su, naime, tada bili lokalni izbori. Biskup si je dao u misiju da smjeni dotadašnju sisačku gradonačelnicu SDP-ovu Kristinu Inić Baniček.

Za SDP je kazao da nije „ni socijalna ni demokratska, a najmanje je hrvatska stranka”, pa se pomolio Bogu da ta „protugrađanska i protuvjerska vladavina gradom Siskom završi“ i onda dalje upozorio da „vraćanje u komunizam i partizanštinu ne može Sisku u 21. stoljeću donijeti ništa dobra“.

Međutim, apel mu nije upalio, pa je SDP-ovka osvojila 56 posto glasova i porazila HDZ-ovog kandidata. Uz to je lista SDP-a dobila i najviše mjesta u Gradskom vijeću, pa je slavlje bilo kompletno. A to biskupu nije bilo pri srcu, jer ne samo da njegov HDZ-ovac nije prošao, nego mu je pastva okrenula leđa i glasala za „krivu“ kandidatkinju.

Drugi krivac

Ne bi Košić bio Košić da i tu nije vidio ujdurmu i zavjeru, pa je za svoj politički poraz razlog pronašao u „slatkorječivosti“ Kristine Inić Baniček koja je, valjda poput Sotone, zavarala građane, pa i katoličke vjernike, a umjesto demokratske vlasti u Sisku će nametnuti „agresivnu komunističko-ateističku diktaturu, tipa Sjeverne Koreje“!

Otkud takva mržnja? Biskup kaže da SDP-ovka diskriminira katolike, da ih izbacuje s posla, da je zabranila vjerski odgoj u vrtićima, da je uskratila potporu crkvenom vjerskom vrtiću…

Ipak, kad se nakon desetak dana stabilizirao pronašao je drugog krivca i to upravo u Plenkoviću kojem, veli biskup, nije stalo do naroda „koji je 86 posto katolički“. Ima i profanijih razloga pa ga je prozvao i zbog „katastrofalnog zanemarivanja Siska, u kojem se prije izbora vodio rat između dviju frakcija vaše stranke, a što je debelo iskoristila ponovno izabrana drugarica gradonačelnica“.

Košić se zapravo nada da će Plenković, poput mačića, progledati, pa još jednom razmisliti i promijeniti stavove. Upravo zato moli za premijera, ali ga, kako je rekao, „Bog s obzirom na Vas više ne uslišuje“.

Zašto se nada da će ovaj poput mačića progledati?

Evo odmah odgovora u vidu Košiću omiljene anegdote o malom Ivici koji je za domaću zadaću morao pisati o kućnim životinjama. Napisao je Ivica: “Moja je maca omacila tri mačića, svi tri su komunisti”. Učiteljica se naljutila, izgrdila Ivicu i dala mu jedinicu – jer bilo je to u prošlo, komunističko vrijeme. Zadala mu je da sutra donese drugu zadaću. Dođe sutra Ivica i pročita: “Moja je maca omacila tri mačića, od toga su dva komunisti.” „Kako sad to?“, opet viče na njega učiteljica, „Pa jučer su bila tri a sad su dva komunista!?“ Ivica odgovori: “Jedan je progledao.”

I onda se biskup čudi da ga Bog ne čuje?! 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera