Zašto Jasmin Repeša (ne) treba biti selektor

Ono što Repeša kaže, 'moglo je i moralo je biti bolje', odnosi se prvenstveno na dojam, manje na konačni rezultatski domet (EPA)

Piše: Zoran Čutura

Predstavljanje novih dresova jedinog hrvatskog euroligaša Cedevite značilo je i moj prvi susret s izbornikom košarkaške reprezentacije Hrvatske Jasminom Repešom nakon završetka Svjetskog kupa. Izrazgovarasmo se pošteno… Bio je osvježen tjednom bez obveza u Dubrovniku (a predsjednik Atlantic grupe Emil Tedeschi ostavio mu je na volju koliko će se odmarati), možda je i njemu trebao taj razgovor koliko i meni, da dobije neki neutralan “feedback”.

Nisam ga želio previše terorizirati, ali su me neki detalji s natjecanja silno zanimali, a bio sam čak i pomalo iznenađen njegovom spremnošću za diskusiju o tome. Iako još uvijek nije izašao pred javnost, jer će prvo predati izvještaj tijelima unutar Košarkaškog saveza Hrvatske te iako je nedavno sugerirao igračima Cedevite da razgovora s novinarima o reprezentaciji – nema. Zna da neću zloupotrijebiti tu večer, zna da nas još uvijek čeka ručak na koji sam ga pozvao, i čekat će dok god ne usuglasimo termine, i zna da je mene relativno lako “zašprehati”, kako bi se to u Zagrebu reklo.

A šta je ‘zašprehavanje’?

“Zašprehavanje”, za neupućene, znači elokvencijom u razgovoru uspjeti uvjeriti nekoga u nešto… Tvrdoglav sam ja, još je tvrdoglaviji on, a ima i neoboriv argument – proveo je s reprezentacijom i igračima dug period, a ja sam sve skupa pratio sa strane. I ne mogu mu parirati u tom pogledu.

No, nekako ću pokušati uobličiti (ili preoblikovati) glavne teze koje su se provlačile, i još se provlače, kroz medije u vidu ružnih repova poslije Svjetskog kupa. I to vrlo pažljivo; smatrajte ovaj tekst mojom osobnom interpretacijom događaja oko Svjetskog kupa (s vremenskim odmakom, nakon nešto mirno prospavanih noći), čak niti nekom neautoriziranom verzijom razgovora s Repešom. O nekim stvarima ni u tom neslužbenom razgovoru, isprekidanom pozdravima i upadicama ostatka društva, nije želio pričati. Zato sam, procesuirajući  izrečeno, morao slagati “puzzle”. U kojem vjerojatno (ili sigurno) nedostaju neki dijelovi…

Hrvatska traži novog izbornika

Više netočno nego točno. Repeša je još uvijek izbornik i stekao sam dojam da smatra kako taj posao može nastaviti. Ono što sam zaključio temeljem viđenog, pucanje spona unutar momčadi i na relaciji izbornik – igrači, ne mora biti točno. Odnosno, neke su spone sigurno pukle, ali neke su još uvijek čvrste i na njima se može nastaviti dalje na isti način. Siguran sam da se Repeša sam neće povući, dovoljno je tvrdoglav da si ne dozvoli mijenjanje zbog negativnog stava javnosti (sam kaže da novine ne čita pet godina, ali špijunske službe nesumjivo rade), i vjerojatno će se sve na kraju svesti na odluku Košarkaškog saveza, možda na odluku jednog čovjeka koji tim tijelom već godinama vedri i oblači – predsjednika Saveza Danka Radića.

Nitko nam, jasno, ne brani licitiranje imenima, ali je tu manevarski prostor jako sužen. Ime Tonija Kukoča u kombinaciji se našlo igrom “pokvarenih telefona”, Velimir Perasović je još uvijek vezan pravilima u Španjolskoj, planovi Nevena Spahije su vezani isključivo uz NBA, Aleksandar – Aco Petrović mi je osobno rekao da nije zainteresiran (iako ima sklonost brzom i lakom mijenjanju mišljenja), stranac nije politički korektan uoči (dijela) Eurobasketa u Hrvatskoj, ostali su još uvijek “zeleni”. Dakle, ako ničim drugim, a ono dedukcijom – Repeša ostaje izbornikom.

Nešto treba mijenjati

Naravno. Makar ne treba smetnuti s uma da je manje-više ista ta selekcija, s istim izbornikom, prošle godine ušla u “zonu medalja” poslije 19 godina. Valja malo presložiti figure i uloge, i “peglati” dalje. Nositelji igre nisu sporni, tu može biti sporna samo uloga Roka Leni Ukića kao “back up” organizatora. I dalje mi nije jasno zašto je Repeša tu napravio promjenu, startajući s Oliverom Lafayetteom, ali je isto tako činjenica da je Roko sam sebe uveo u sivu zonu negativnosti – nepotrebno se pasivizirajući, nepotrebno izlazeći u medije. Previše je toga prošao, preiskusan je da bi ga poremetila ta rošada. Iduće će godine Dario Šarić biti godinu dana stariji i bolji, možda će i Mario Hezonja moći ozbiljnije participirati (ako negdje počne dobivati ozbiljnu klupsku minutažu), onakvi Luka Žorić i Damir Markota reprezentaciji ne trebaju, Lukša Andrić joj također ne treba na klupi.

Tu treba tražiti nova rješenja – braća Delaš (Mario i Ante), Leon Radošević, možda Miro Bilan. Možda bi se i Marko Tomas, moderan igrač koji igra u oba smjera, mogao vratiti na pravi način nakon duge pauze zbog operacije Ahilove tetive. Ako dobro odigra sezonu, Ante Delaš bi mogao uzeti ulogu drugog „playa“ reprezentacije, a u tom bi slučaju Ukić ponovo postao starter, kao treći “play” (ali lažni “play”) ionako figurira Luka Babić, kreira i Krunoslav Simon (iako ograničen tijelom, nezgodno mu je igrati protiv atletski dominantnih igrača), a i Šarić s “četvorke”. U tom bi slučaju naturalizirani Amerikanac u reprezentaciji postao – prošlost. Osnovno je pitanje kemije, sveukupnosti odnosa unutar momčadi i timskog duha, koji se u Španjolskoj nije vidio.

Mediji vode rat protiv Repeše

Točno. Glasine koje su s lica mjesta dolazile u Hrvatsku su, nažalost, istinite. Sve je počelo nakon izgubljene utakmice protiv Senegala, kad je na novinarsko pitanje (zločesto, doduše) Repeša odgovorio na neprimjeren način, na način koji, po mom mišljenju, ne dolikuje čovjeku koji je na toj poziciji, čovjeku koji je intelektualac i predstavlja se pedagogom i učiteljem košarke. “Pero je jače od mača” izreka je koja je obično pripisuje kardinalu Richelieu, a zapravo datira iz 7. stoljeća prije Nove ere i nikad nije bila istinitija nego u našem vremenu – vremenu u kojem se napisano proširi brže od najzaraznijeg virusa. A oni koji ne znaju beskrupulozno prepisuju od onih za koje misle da znaju.

I zato je taj rat, iako će Repeša reći da ga to nimalo ne brine niti zanima, vrlo neugodan na najvišoj razini nacionalne košarke. Kad odvrtim film, s izbornikom se na spomenutom soareu pozdravio jedan jedini novinar (možda griješim, i bilo bi dobro da griješim), a bili su nazočni svi oni koji su bili i u Španjolskoj. Ružno je tome bilo svjedočiti, još će ružnije biti čitati sve ono što se može “natočiti” Repeši. Stvarno ne znam kako će se to nastaviti, ni kako će se okončati.

Taktički detalji su presudili

Ne znam. Na pitanje zašto nije vratio Antu Tomića u završnici utakmice protiv Francuske (koja je definirala nastup u Španjolskoj), kad je bio u velikoj seriji, izbornik će uredno reći da je sam tražio zamjenu (to znam, vidjelo se na TV-u), ali i da potom nije bilo prekida u kojem bi ga vratio. Damjan Rudež, kao profilirani šuter, uzeo je rezonske šuteve (taj put nisu ušli), Bojan Bogdanović, kao igrač odluke, opalio je nerezonsku “tricu” za vodstvo, ali i ja bih je opalio u toj situaciji, u naletu, u situaciji u kojoj osjećam sigurnost. I diskusija pada u vodu.

Igrači su protiv Repeše

Netočno. Nitko od njih poslije Svjetskog kupa nije rekao ništa loše na račun izbornika. Loše su govorili oni igrači, ali i oni treneri i bivši treneri, koji nisu bili tamo, a loš se dojam dobijao i naslovima i podnaslovima koji nisu imali uporište u samim igračkim izjavama. Stari novinarski štosevi, ništa novo… Kad sam vidio kako je Bogdanović rekao da “reprezentaciji treba zbornik koji će iz svakog igrača izvući maksimum”, nasekirao sam se i prestao sam čitati, a zapravo je rekao da “reprezentaciji treba izbornik koji će iz svakog igrača izvući maksimum, kao u Sloveniji”. Nagradno pitanje: tko je bio izbornik na Eurobasketu u Sloveniji?

Materijal za svjetsku medalju

Tu glupost uopće ne želim obrađivati, ispod časti mi je. Ako i jest točno, ‘ajmo ostaviti čak i tu mogućnost – to se ne priča uoči natjecanja. Barem to ne priča selekcija države koja nije uzela košarkašku medalju 18 godina. A na dušu igrača, i samo igrača, ide loša procjena vlastitih mogućnosti. Ono što Repeša kaže, “moglo je i moralo je biti bolje”, odnosi se prvenstveno na dojam, manje na konačni rezultatski domet.

Može li se na kraju izvući neki zaključak? Svaki bi čitatelj trebao izvući svoj, potrudio sam se oko teksta, ne moram baš sve servirati.

Izvor: Al Jazeera