Zašto se ne smijemo javno požaliti na zdravstvo

Kad je život u pitanju, čovjek ne bira sredstva da stigne do cilja, što današnji zdravstveni djelatnici dobro znaju i vješto koriste, piše autor (Getty Images)

Dok se političari, ali i dokoni pojedinci u Bosni i Hercegovini bave “velikim pričama” (čekajući Godota) i jeftinim senzacionalizmom, neopaženo “prolaze” najvažnije životne teme: ekonomija, obrazovanje i zdravstvo. Ova posljednja pred totalnom je degradacijom i kolapsom.

Zar je moguće da su ljudi toliko oguglali ili su u depresiji, pa ne vide kuda ide preventiva i kurativa i u šta se pretvorila Hipokratova zakletva? Samo oni koji se bore s raznoraznim bolestima, ali i članovi njihovih porodica znaju kroz šta prolaze, odnosno kakva sve iskušenja i poniženja moraju doživjeti da bi se izliječili u državnim institucijama (za privatne većina nema dovoljno novca).

Kad je život u pitanju, čovjek ne bira sredstva da stigne do cilja, što današnji zdravstveni djelatnici dobro znaju i vješto koriste. Naravno, preko leđa pacijenata (država je odavno digla ruke), jer, neka se niko ne zavarava, svima će jednom trebati hitna intervencija ili ljekarska njega.

‘Kićenje’ plavim kovertama

Kako to ostvariti u nepodnošljivoj situaciji kad ljekari masovno odlaze ili su otjerani, kad su fondovi opljačkani i prazni, pa se sad štedi i gdje mora i gdje ne mora, oprema dotrajala, organizacija slaba, lijekova nema, a liste čekanja poprimaju pesimistične razmjere? Zapravo, kad je standard građana na tako niskom nivou da nema više ni plavih koverata kojima se “kiti” od portira preko sestara ili drugog pomoćnog osoblja, pa do doktora primarijusa, koji, u novom sistemu vrijednosti, moraju do podne raditi u državnoj ustanovi, a popodne kod privatnika da bi zadovoljili svoje visoke apetite.

Zato na vrijeme dignite kredit i naoružajte se strpljenjem. Još ako poznajete nekoga “na položaju” ili ako imate rodbinu u inozemstvu da vam pošalje nedostajuće lijekove, vaše šanse za preživljavanje nešto su veće. I ne pričajte nikome svoja iskustva zato što je branša postala osvetoljubiva, pa ako vama i vašim bližnjima, ne daj Bože, opet zatreba, bolje vam je da za taj novac kupite “parcelu”.

Šta sve ljudi pričaju, ali niko neće javno to da kaže. Pacijenti se boje osvete, pošteni ljekari i drugo medicinsko osoblje boje se otkaza (tek kad do toga dođe, mnogi imaju svašta ispričati), a vlasti nijemo sliježu ramenima, jer su nesposobne uspostaviti funkcionalan i, koliko je moguće u datim okolnostima, pravedan sistem, koji će biti jednak za sve.

Kako drugačije razumjeti situaciju u kojoj jedni, na listama, čekaju mjesecima, a drugi, preko noći, dođu na red? Znači li to da su bolje “podmazali”? Ili dok pojedinci gospodski, s rukama u džepovima, dolaze u bolnice, drugi moraju donijeti sve što im može zatrebati: od zavoja, flastera, kanila, pa do toalet-papira. Je li javno zdravstvo najbolji pokazatelj socijalnih razlika i jedine bitne podjele (na bogate i privilegirane nasuprot siromašnima i obespravljenima) koja je stvorena u bh. društvu?

Sve ostalo manje je važno, jer ovdje se radi o zdravlju ljudi, životu i smrti građana, a, ako hoćete, i nacija. Pogledajte taj zdravstveni sistem, sve te zdravstvene radnike i ustanove, u šta se pretvorilo… Nije kriv kapitalizam, jer i on ima svoju socijalnu komponentu, već vlast i ljudi koje ona postavlja na rukovodeća mjesta da organiziraju medicinsku skrb i uslugu, a koji su tako ogrezli u pohlepi, licemjerju, javašluku i socijalnoj neosjetljivosti… Čast izuzecima. Kojih, srećom, ima, ali su u manjini i izloženi teškim iskušenjima i pritisku u bolesnom društvu.

Slovenija, sasvim druga priča

Ako neko želi vidjeti dobro organiziran zdravstveni sistem koji, manje više, optimalno funkcionira, neka dođe u Sloveniju. Naravno, i tamo ima “otvorenih pitanja”, koja se rješavaju u ravnopravnom dijalogu, a najčešće se tiču nagrađivanja, licenci, koncesija, odnosno mogućnosti rada u javnom i privatnom zdravstvu. Ipak, postoje neka pravila koja svi moraju poštivati i to nikad ne ide nauštrb pacijenata. O korupciji da i ne govorimo. Dati kovertu doktoru predstavlja krivično djelo koje ima dodatnu težinu, jer se time krši Hipokratova zakletva (koja treba biti jača od zakona).

Ili, recimo, da pacijenti (koji su osnovno i dodatno osigurani) sami nabavljaju medicinski materijal i lijekove isto je kao kad neko radi 40 godina i plaća doprinose, a država mu ukrade pola penzije. Pa gdje to ima da je država najveći lopov u državi!? To nije samo krivično djelo već i ponižavanje građana, koji su zaslužili pristojan život i pristojno ponašanje vlastodržaca.

O pristojnom ponašanju doktora i medicinskog osoblja, osim kućnog i obrazovnog odgoja, govori i već spomenuta Hipokratova zakletva. Ona, do određene mjere, uređuje i međuljudske odnose i etiku ljekara, koja je sve više upitna.

Ako nekome nije jasno zašto, neka se upita je li ikad pokušao potkupiti doktora. I uspio u tome.

Djelomično smo sami krivi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera