Piše: Katarina Drlja
“Danas je velik dan za Srbiju. Danas je velik dan za Kosovo. Ali danas je velik dan i za Europsku uniju”.
U posljednjih smo nekoliko dana u Briselu ovu rečenicu čuli nekoliko puta. Bio je dobar dan kada se delegacija iz Prištine s danom zakašnjenja ipak pojavila u Briselu.
Bio je dobar dan kada su Borislav Stefanović i Edita Tahiri nakon dva mjeseca konačno ponovno sjeli za isti stol. Pa je bio dobar dan i kada su postigli dogovor, a osobito je bio dan dobar kada su ministri na sjednici Vijeća općih poslova EU postigli dogovor o nagradi za Srbiju ali i za Kosovo. Jer, obje su strane postigle dogovor, pa obje strane treba nagraditi.
Ovo nije jadikovka. Ovo je pogled iza scene.
Zavarani i najiskusniji
Dan kada su za stol sjeli ministri Vijeća općih poslova EU kako bi odlučili što predložiti europskim liderima po pitanju Srbije i idućeg koraka na putu k Europskoj obitelji, trebao je biti jedan rijetkih predvidljivih dana u Briselu.
Usuđujem se reći da je to očekivanje zavaralo i one najiskusnije kolege dopisnike.
Rasprava koja je trebala završiti za sat ili sat i pol, trajala je sedam sati. Na kraju dana bilo je jasno da se ponovno moglo predvidjeti samo nepredvidljivost.
Radni dan do duboko u noć (Fotos iz ureda Jelka Kacina)
Kada u Brisel dolaze ministri, a osobito kada dolaze lideri, predsjednici vlada i država EU, snimatelji, fotografi i novinari satima stoje i čekaju pred VIP ulazom u zgradu Vijeća.
Bez obzira bilo sunce, kiša ili snijeg, minus ili plus. To su rano jutarnji sati kada san ili doručak zamijeni test strpljivosti i izdržljivosti.
A stajanje i hladnoća često su podnošljiviji od lakata kolega fotografa (naime, dobre fotografije skupo se plačaju).
Sve to u samo nadi da će se pojedini državnik na crvenom tepihu smilovati i odgovoriti na barem jedno od pitanja koja u isti glas viče tuce novinara.
– Idemo postići dogovor!
– Postoje još neke sitnice oko kojih se moramo usuglasiti ali se nadam pozitivnom ishodu.
– Ovo bi trebao biti dobar dan za sve.
– Uvjeti su ispunjeni i sada je red na nama.
Najčešće se satima čeka upravo takve izjave političara na najvišim funkcijama u zemljama ujedinjene Europe.
Prije njihovih susreta obično se prodaju optimizam i pozitiva, ali nakon crvenog tepiha se vrata zatvaraju i kada se skinu maske koje se namještaju samo za reflektore kamera, samo njih 30-ak (27 predstavnika članica, jedan promatrač iz Hrvatske i pokoji predstavnik Komisije) zna kakve se rečenice zapravo sklapaju.
Tako je bilo i kada je u središtu pažnje bila Srbija i dogovor o preporuci da joj se dodijeli status kandidata.
Kako se očekivala puka rutina i dogovor u tren oka, toliko je više iznenadila činjenica da smo se prevarili u svojim očekivanjima.
Dok su sve oči bile uperene u Njemačku i dok su svi odahnuli kada je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle rekao kako je i sam došao optimističan i pozitivan, Rumunjska je kovala svoj plan.
I tako su gospodarski i financijski problemi Europske unije ostali u sjeni proširenja.
Igre riječima
Da, u Europi se kuju planovi i igraju igre riječima. U Europi kruže glasine, a upravo te često postaju vijest na prvim stranicama.
Novinari mahnito telefoniraju i provjeravaju što se provjeriti da, izmjenjuju informacije, tipkajući vijesti odbrojavaju minute do roka kada moraju predati tekst ili stati pred kameru. Sve u nadi da će u posljednjim sekundama stići koja konkretnija informacija više.
Vrijeme ipak nije nešto što uznemirava političare. Spremni su oni sjediti i više dana, pa i pokoju noć. Jer, na kraju se mora reći: Danas je velik dan.
Izvor: Al Jazeera