Piše: Hoda Abdel-Hamid
BENGAZI – Već neko vrijeme to ključa ispod površine. Možda niko nije bio spreman priznati da su isti mladići koji su otišli na prve linije, te uz pomoć NATO-a porazili artiljeriju Muammara Gaddafija, sada izvor nestabilnosti nove Libije.
Smatrani su herojima, ali sada su samo članovi milicije koji prolaze nekažnjeno.
Libijcima je opet svega dosta i opet su izašli na ulice Bengazija, uzvikujući “ne, ne brigadama”. Suočena s ljutnjom naroda, Vlada je naredila raspuštanje ilegalnih milicija, to jest jedinica koje nisu pod komandom Ministarstava odbrane ili unutrašnjih poslova.
Bez alternative
To je reakcija koja je mogla imati i gore posljedice. Zaista, neke baze su već evakuirane, ali gdje su bivši pobunjenici otišli? I gdje su ostavili oružje? Hoće li zaista samo otići kući i postati mirni građani?
Osim što im je naredila da se rasformiraju, Vlada i dalje ne nudi alternativu. “Otići će u podzemlje i ko zna kada će se ponovo pojaviti. Svakoga bih savjetovao da se čuva”, rekao je Fathy Baja, politički aktivista i bivši član Nacionalnog tranzicijskog vijeća.
Ali pitanje brigada je u srcu političke borbe u Libiji. Kada se libijski predsjednik Muhamed al-Magarief pojavio na televiziji bio je okružen najmoćnijim komandirima u istočnoj Libiji. Oni se smatraju islamistima, te jedinim legalnim komandirima. Oficijelno, dolaze pod komandu Vlade, ali realno uživaju priličnu nezavisnost i imaju vlastitu liniju komande.
Neki od njih su bili pritvoreni u Gaddafijevim zatvorima i oslobođeni tokom inicijative koju je pokrenuo njegov sin Saif al-Islam Gaddafi 2008. godine.
Narod se, također, usprotivio brigadama. Ljudi su jasno tražili da sve brigade budu rasformirane, te da se njihovi članovi pridruže snagama sigurnosti, ukoliko to žele, ali jedan po jedan, a ne kao cijeli bataljon.
Vlada ih je zaštitila i na neki način ih i pravno ‘pokrila’. Nekoliko sati nakon što su demonstranti upali u utvrdu brigade Raffalah al-Sahati, muškarci odjeveni u vojne uniforme viđeni su kako ulaze u bazu. Državna armija navodno je preuzimala kontrolu. Znak je promijenjen – sada na njemu piše da su to Snage štita ministra odbrane.
Male promjene
Za mnoge su to ‘kozmetičke promjene’. Mnogi kažu da ono što se dešava da islamisti – pa čak i ekstremisti – imaju vojnu moć u snagama sigurnosti koje su trebale biti državne.
Od početka revolucije postavlja se pitanje – da li ekstremisti vode bitku? Gaddafi je to stalno ponavljao, ali svi su zanemarivali šta je preminuli lider govorio. Sada njegove riječi uhode neke Libijce.
Islamisti su postali jedna od najorganiziranijih i najmoćnijih snaga u Libiji. Oni vladaju i postepeno provode svoju volju. Mnogi Libijci se pitaju kakve će biti posljedice u vrijeme kada se Libija sprema za novi Ustav. Islamisti kažu da neće prihvatiti ništa manje od totalne primjene šerijatskog zakona.
Mnogi Libijci tvrde da im ne trebaju vladari islamisti nego tehnokrati. Kažu da za razliku od Egipta i Tunisa, Libijci već žive konzervativnim životom. Kažu da im trebaju iskusni ljudi koji znaju kako izgraditi državu.
Izvor: Al Jazeera