Piše: Muhamed Mahmutović
Od kako sam se rodio slušao sam priče da će neko propasti k'o Grčka ili da je propao, a nedavno bi Grčka, zaista, propala da nije bilo ekonomske pomoći nezabilježene u historiji. Nedavno čujem razgovor dvojice od 550.000 nezaposlenih građana Bosne i Hercegovine kako razgovaraju o Grčkoj. Uspoređuju je nešto sa Bosnom i Hercegovinom… Pita odjednom jedan:
“Znaš li u čemu je razlika između Grčke tragedije i naše?”
“Hm… Ne znam.”
“Grčka tragedija je zasnovana samo na mitu, a naša na mitu i korupciji.”
Svi su izgledi da, pored mita i korupcije, ima još nešto, ali ko će Bosni i Hercegovini dati financijsku injekciju od nekoliko stotina milijardi eura kad dođe vrijeme da propadne k'o Grčka? Evropska unija sigurno neće, jer će se ona prije raspasti nego što će Bosna i Hercegovina postati njena članica, a Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, koji nas sad za sad “spašavaju” preskupim kreditima (omčama oko vrata), tad će ultimativno tražiti svoje. Oni koji imaju para i od kojih smo se najviše nadali, arapske zemlje i Turska, trenutno nam daju samo sadaku, a tako će biti i tad, dok u susjedne zemlje istovremeno investiraju značajne sume.
Oni koji imaju para i od kojih smo se najviše nadali, arapske zemlje i Turska, trenutno nam daju samo sadaku.
Naše vlasti im nikad nisu na sto stavile ozbiljne projekte i nismo mogli ništa bolje ni očekivati, a pogotovo od kako je državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić najavio da će im i zakonom zabraniti ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Radončić je upravo pričom o borbi protiv korupcije i zaduživanja kod MMF-a došao na vlast, ali od kada je došao kao da više nije onaj čovjek.
Pratio sam tad njegove nastupe na TV-u i bio mišljenja da je spas za Bosnu i Hercegovinu (molim da mi oproste svi koje sam tada zaveo). Nisam samo ja mislio da Bosna i Hercegovina neće propasti k'o Grčka, jer će je spasiti Radončić, nego mnogi. Neki za to najviše krive bivšeg reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafu ef. Cerića, iako on nije nikad javno pozvao narod da glasa za njega. Bili su u to vrijeme previše bliski i to je, vele, bio narodu išaret. A kako i ne bi bili kad je Radončić bio jedan od najvećih donatora za sjedište Rijaseta IZ-a, organizirao masovne iftare širom Bosne i Hercegovine, jer se ramazan poklopio s predizbornom kampanjom. U Dnevnom avazu su objavljivane čitave hutbe reisa Cerića…
Zaboravljena obećanja
Šta li se desilo s Radončićem, pitaju se mnogi, pa tako i ja. Na Kongres njegove stranke sam o svom trošku išao iz daleke Skandinavije. Kao sad se sjećam kako je tada u svakom govoru ponavljao da treba jačati sudstvo, policiju, donositi zakone o borbi protiv korupcije… Ovo zadnje je posebno naglašavao. Spominjao je svaki put dvije milijarde eura nerealiziranih sredstava, na koje plaćamo penale (postoje brojni videozapisi) i kritizirao one koji nas, usprkos tome, zadužuju kod MMF-a i SB-a.
Mnogi političari zaborave svoja obećanja iz (pred)izborne kampanje, pogotovo na našim prostorima i često za to prolaze sasvim nekažnjeno kod svojih glasača, ali Radončić je prije neki dan – dakle, mimo izborne kampanje – obećavao “cunami” u borbi s korupcijom. Nije tako davno najavljivao pad “krupnih riba” iz politike i biznisa, a prije nekoliko dana je njegov Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine glasao u Predstavničkom domu Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine protiv seta antikorupcijskih zakona koje je predložila federalna Vlada.
Nije tako davno Radončić najavljivao pad ‘krupnih riba’ iz politike i biznisa.
Njegov Avaz, izgleda, još nije saznao da se to desilo, te o tome ne pišu ni slova, a ne prekida praksu da “boss” bude svaki dan na naslovnici, pa tako piše kako se nalazi negdje na nekom forumu ministara za Zapadni Balkan. Vrlo lahko se može očekivati da Radončić po povratku sa tog foruma kaže da nije znao kako će njegovi zastupnici glasati.
Dubok trag u dobokom snijegu
Da nešto nije uredu s Radončićem definitivno sam se uvjerio prije nekoliko dana, kad je dobio priznanje od Milorada Dodika da je najbolji ministar u Bosni i Hercegovini. Svako zna da je upravo Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, glavni i odgovorni urednik banjalučkih Nezavisnih novina, u kojima do sada nije kritiziran nijedan njegov potez, ni kada je bio premijer ni sada. Odavno se u tom mediju veoma pozitivno piše i o Radončiću, pa se oba nađu na naslovnicama Avaza i Nezavisnih.
Čudi me da je pristao uzeti tu nagradu iz više razloga. Prvo što treba znati jeste da će se svako pitati zašto bi mu Dodik ili Nezavisne davali tu nagradu kao najboljem ministru u Bosni i Hercegovini, kad on nema nikakvih ingerencija na teritoriji RS-a? Dodikova policija, koja je označena u presudama Međunarodnog krivičnog suda u Hagu kao počinilac genocida, nema ništa sa državnim Ministarstvom sigurnosti, na čijem je čelu uvijek Bošnjak. Radončić je, dakle, ministar u Federaciji Bosne i Hercegovine i ne znam zašto bi ga neko u RS-u odlikovao. Dodik i Nezavisne bi sasvim sigurno prije odlikovali nekoga ko je najviše naštetio Bosni i Hercegovini, nego nekoga ko je bio od neke koristi. On to, uostalom, ne krije. Nisu sakrivali ni Dodik ni Radončić da je državni ministar Mirko Šarović smijenjen zato što je radio dobro za Bosnu i Hercegovinu.
Koja naivčina trebaš biti da dvije godine kao političar pričaš o borbi protiv korupcije, a da onda rušiš taj zakon.
Drugo što me čudi je to da Radnočić ne vidi da je u dubokom snijegu i da tom nagradom ostavlja dubok trag. Čudi me da nije shvatio tu zamku, jer sam mislio da je on sve prije nego naivan. Međutim, ova zadnja dešavanja možda potvrđuju da upravo to jeste, jer koja naivčina trebaš biti da dvije godine kao političar pričaš o borbi protiv korupcije, a da onda rušiš taj zakon? Da ne pričamo o tome kako je Avaz postao omiljen i njatiražniji list upravo s tom pričom. Koliko treba biti naivan pa vjerovati da se Dodikova priča o invaziji pola miliona Arapa na Bosnu i Hercegovinu poklopi s pričom Radončića o zakonu protiv doseljavanja Arapa?
Izvor: Al Jazeera