Piše: Boris Cigler
Posao marketing i komunikacija u Bosni i Hercegovini, tržištu slabe kupovne moći, niskog nivoa znanja i obrazovanosti, kako klijenata tako i agencija, nepotizma i korupcije, svakako je izazovan, a meni i sve više nepodnošljiv posao.
Prag ulaska u marketing industriju vrlo je nizak – da se baviš marketingom potreban ti je klijent, neko ko bi ti dao novac da za njega radiš i laptop. Možda i kancelarija, ali ne obavezno. U takvoj situaciji, tržištu kakvo jeste (nelikvidno, neobrazovano, korumpirano), opstanak zavisi od kreativnosti.
Iako lijepo i ružičasto zvuči, kreativnost se, zapravo, svodi na konstantno pronalaženje rješenja u situacijama koje su bezizlazne, nelogične, suprotne svemu onome kako bi trebalo biti i kako funkcioniše drugdje u svijetu. Nekada za klijente, počesto sam za sebe. Napraviti kampanju bez novca, opstati bez naplate i njenog sistema osiguranja, objasniti nešto nekome ko te ne razumije…
Slična situacija je i u drugim industrijama, ali posebno identična, a za sve nas posebno je pogubna u politici, posebno odnosu vlasti i građana. Nakon što je nefunkcionalan sistem vlasti, država, počeo ubijati svoje građane koji to tek treba da postanu – bebe, jasno je kao dan da je situacija postala, zapravo, pitanje opstanka. Vlast moramo promijeniti. Ali, kako?
Po njihovoj mjeri
Promjena vlasti i sistema vlasti za mnoge je, rekao bih opravdano, problem bez rješenja. Normalan mehanizam promjene vlasti – glasanje na izborima u Bosni i Hercegovini nije primjenjiv, jer sve velike stranke imaju iste karakteristike političkog tržišta – nepotizam, korupcija, nesposobnost, odnosno neznanje. Tako da se sa promjenom aktera u vlasti situacija ne poboljšava, već, zapravo, suprotno – pogoršava.
Prag ulaska u industriju politike, baš kao i u marketingu, izuzetno je nizak. Imamo stotine stranka, a politikom se bavi, uz čast izuzecima, sloj ljudi niskog znanja, kapaciteta, a posebno morala. Oni u sistemu, tržištu kakvo jeste, zapravo, najbolje i prolaze, dok se sve oko njih malo pomalo raspada.
Promijeniti vlast, stranke, u sistemu koji je napravljen po njihovoj mjeri, izuzetno je teško. Kako promijeniti vlast koja ima okoštalu mrežu podrške i finansiranja, sistemske opstrukcije bilo kakve konkurencije i promjena? Praktički nikako. No, ne i nemoguće.
Da je promjena vlasti moj profesionalni zadatak, iz ugla marketinškog profesionalca tražio bih, primoran situacijom kakva jeste, drugačiji put postizanja krajnjeg cilja – promjene vlasti. Alatkama – mehanizmima sistema kakav jeste, napravljen po njihovoj mjeri.
U našem interesu
Šta je “kreativno” rješenje? Ako značenje “promjene vlasti” ne asociramo sa promjenom aktera na vlasti – stranaka na vlasti, što je, znamo, skoro pa nemoguće, problem dobija novi kontekst – značenje. Kako promijeniti vlast, kako promijeniti stranke na vlasti dobija novo značenje – kako izmijeniti postojeće stranke na vlasti. Tačnije, bez da im pokušavamo oduzeti poziciju, već je iskoristimo u našem interesu.
Objasnit ću jedan zanimljiv model, za koji sam saznao u Holandiji, a koji, malo adaptiran, smatram da je izuzetno primjenjiv u Bosni i Hercegovni. Naime, u Holandiji je, na spoznaju da je vlast “stara” – tačnije, da su u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, ljudi prosječne starosti 40+ godina – formirana organizacija čiji je osnovni zadatak i cilj da “podmladi” politiku Holandije. Politika se kreira u zakonodavnoj vlasti, a vrlo je prirodno i jasno da interese i potrebe mladih ne mogu razumjeti, zastupati ljudi koji imaju više od 40 godina.
Umjesto da krenu tradicionalnim putem – naprimjer osnivanje “stranke mladih”, koja bi u smislu tržišta političkih partija bila suparnik aktuelnom sloju političara i stranaka, aktuelnom sistemu, organizacija pod nazivom G500 napravila je drugačiji koncept. Koncept koji se koristi postojećim sistemom i strankama, ali postiže cilj koji mu je u osnovi – promijeniti zakonodavnu vlast tako da učesnici budu mladi ljudi i da se zastupaju interesi mladih.
Naime, ova organizacija je objavila svoj program, set vrijednosti i načela koje zastupaju, te pozvala ljude koji se s njima asociraju da im se pridruže. Članstvo nije otvoreno, dakle, ne može svako biti član, već mora zadovoljavati određene kriterije – obrazovanje, moralnost, kapacitete i resurse. Članovi potpisuju ugovor sa organizacijom kojim se obavezuju na određeni set obaveza u vremenskom periodu, precizno se definiše odnos i struktura tog skoro pa poslovnog odnosa.
Igra matematike i brojki
Cilj ove organizacije i članova nije da budu na izvršnim pozicijama, da se kandiduju na izvršne pozicije (ministar, predsjednik), već da budu tamo gdje se politika kreira – u zakonodavnom segmentu vlasti. Na ovaj način smanjila se i mogućnost koruptivnog, odnosno stimulusa vlastite koristi učešća u organizaciji. Kako oni ulaze u vlast ne kao nova stranka, već kao nova struja koja ulazi u postojeće stranke.
Organizacija svoje članove, njih 500 (ili više), učlanjuje u već postojeće, najveće stranke i njihove organizacije, sa jasnim ciljem i zadatkom – zastupanje interesa G500 organizacije unutar svake pojedinačne stranke. Članovi se učlanjuju u stranke gdje organizacija procijeni da će njihov član najbrže prosperirati unutar stranačkog sistema i doći do pozicije od interesa njihove organizacije – zastupničke pozicije u zakonodavnom tijelu.
U našem aktuelnom političkom sistemu neki obrazovan, sposoban, poznat pripadnik bošnjačkog naroda vjerovatno bi vrlo brzo prosperirao u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) ili u Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Također, pripadnik srpskog naroda, sličnih afirmativnih i pozitivnih kapaciteta i resursa, vrlo bi brzo prosperirao u Stranci demokratske akcije (SDA) ili u Savez za bolju budućnost (SBB) Bosne i Hercegovine. Dakle, učlanjenje u neku stranku nema nikakve veze sa vlastitim uvjerenjima, opredjeljenjem, već se posmatra kao zadatak i dio misije – strategije i ispunjavanja višeg cilja korištenjem aktuelnog sistema. Nakon toga, na scenu dolazi, zapravo, samo igra matematike i brojki.
Cilj ove organizacije je da u određenom trenutku u zakonodavnoj vlasti upravo ona – članovi njene organizacije – uvijek čini većinu, bez obzira na to u kojoj su stranci. Upravo kao homogena grupa, raspoređena u različitim strankama, u zastupničkim klupama, ova struja, zapravo, uvijek ima većinu, te uvijek može predlagati, lobirati, ali i donositi zakone koji su joj od interesa. Dakle, homogena grupa, struja, iako raspoređena u različite stranke, ima zastupničku većinu. Pitanje brzine dolaska do zastupničkih pozicija je, zapravo, samo pitanje veličine baze sa kojom organizacija raspolaže i strategije raspoređivanja unutar postojećih stranka.
Misija i zadatak
Poenta je u tome da pojedinac pozitivnih karakteristika sam ne može ništa uraditi unutar već postojeće infrastrukture stranke, no 100 takvih, učlanjeni na prava mjesta, u našem slučaju, naprimjer, u opštinske, kantonalne odbore, vrlo brzo će doći do organa stranke, između ostalog podržavajući jedne druge unutar stranke i unutarstranačkih izbora.
Po tom konceptu, ako gledamo Bosnu i Hergovinu, ukoliko bi ljudi unitarističkih opredjeljenja, naprimjer, željeli izmjeniti politiku stranke secesionističkih opredjeljenja, recept ne bi bio frontalni pristup, već promjena stranačke baze te stranke masovnim učlanjenjem homogene grupe ljudi – organizacije sa određenom misijom i zadatkom.
Ako pogledamo strukturu političkih učesnika i političke utakmice u Bosni i Hercegovini, strategije koje su trenutno zasnovane na nacionalnoj homogenizaciji i reprezentovanju u političkom životu aktuelni sistem vlasti u ovom novom konceptu čine vrlo podložnim promijeni. Naime, niti jedna stranka u Bosni i Hercegovini, iako nacionalog predznaka, ne može zabraniti, osporiti učlanjenje pripadnika drugog naroda u tu stranku, pa je, zapravo, to i naveća prilika.
SNDS ne može zabraniti učlanjenje 1.000 Bošnjaka u neki stranački odbor ili odbore, niti SDA može zabraniti učlanjenje 1.000 Hrvata u neki stranački odbor/-e. Tih, recimo, 1.000 će biti aktivni učesnici u toj stranici, ali učešće podrazumijeva i angažman i unos novih ideja, energije… A stranke i stranački programi su podložni promjeni od strane stranačke baze i članstva. U tom kontekstu nacionalni torovi koji nas drže zakovanim 20 i više godina mogu pasti kao kula od karata.
Možda se vlast u Bosni i Hercegovini u smislu promjene stranaka koje su na vlasti ne može brzo promijeniti, ali ovim modelom stranke na vlasti se mogu izmijeniti. Dovoljno je samo 1.000 organizovanih, obrazovanih i sposobnih ljudi okupljenih oko iste misije. Toliko ih, ipak mislim, ima i u Bosni i Hercegovini.
Izvor: Al Jazeera