Piše: Vojislav Mazzocco
„U Hrvatskoj je takva kriza da su i kriminalci pobjegli iz zemlje“, jedino je što bi se suvislo moglo zaključiti čitajući godišnje izvještaje ministra unutarnjih poslova i glavnog državnog odvjetnika, zapravo tužitelja, koja su iznijeli u Saboru.
„Da nam nije političara bili bismo zemlja bez lopova“, drugi je, jednako gorak, zaključak.
I u jednom i u drugom izvještaju najzanimljivije je ono čega nema, a nema organiziranog kriminala. Još otkako se početkom tisućljeća nekadašnji glavni državni odvjetnik Radovan Ortinsky bezizlazno zapleo u istrage Male i Velike zločinačke organizacije, njegovi nasljednici i ministri unutarnjih poslova prave se da organiziranog kriminala, popularne mafije, u Hrvatskoj nema.
Čime se bavi policija
Prvi je to ustvrdio Šime Lučin, koji je policiju vodio od 2000. godine, a njegov genijalni zaključak da „u Hrvatskoj nema mafije, ona postoji samo na Siciliji“ prihvatili su svi njegovi nasljednici.
Jedino je iz tračnica malo iskočio Ivica Kirin, Sanaderov šef svih pendreka, koji je ustvrdio da to što se „mafijaši međusobno ubijaju znači da policija efikasno radi svoj posao“. Doduše, izrekao je on i većih budalaština, pa još jedna u nizu i nije bila tako važna.
Tomislav Karamarko, nekada gazda špijuna, pa prvi policajac Hrvatske, a danas najizgledniji budući premijer, netom nakon ubojstva Ivane Hodak bio je siguran da nije riječ o mafijaškom ubojstvu.
Nije ga u tom uvjerenju poljuljalo ni to što su viđeniji Hrvati panično nabavljali oklopljene automobile. Ispostavilo se da je u pravu. Za ubojstvo je osuđen nevažni beskućnik sa sumanutim motivom.
U izvještaju glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, koji je nota bene napustio lijepi običaj svog prethodnika Mladena Bajića da pred pojavljivanje u Saboru uhapsi neku krupnu političku ribu i tako izbjegne da ga itko išta pita, stoji da je 2013. godine zabilježeno samo 213 kaznenih djela iz sfere organiziranog kriminala.
Dakle, svi dileri droga, prostitutke, kamatari, trgovci ljudima, utjerivači dugova, šverceri oružja i reketari koji se povlače hrvatskim ulicama stali su u 213 kaznenih djela.
No i njemu samome je bilo neugodno zbog tako smiješne brojke, pa je krivicu svalio na policiju: „Imajući u vidu pokazatelje o kretanju organiziranog kriminala u regiji, ali i šire, teško bi se moglo zaključiti da bi razlog pada prijava za organizirani kriminal bio pad ovih kaznenih djela. Jedan od razloga je svakako izmjena Kaznenog zakona, ali cijeneći postojanje kontinuiteta kod ovih kaznenih djela prije bi razlog mogao biti manja uspješnost u otkrivanju.“
Droga i oružje lako dostupni
Uzvratio mu je ministar unutarnjih poslova, nekadašnji ravnatelj policije Ranko Ostojić, ustvrdivši da policija odlično radi svoj posao i da povećava broj otkrivenih „koruptivnih djela“. Time je jasno dao do znanja da će se policija i dalje pretežno baviti političkim i privrednim kriminalom.
Ostojić je, doduše, u svom izvještaju naveo da je policija istraživala 1.849, a riješila 1.832 nedjela organiziranih kriminalaca, no u tu je brojku MUP utrpao toliko toga da je teško zaključiti čime su se, zapravo, bavili. Štoviše, nitko se nije potrudio objasniti otkud tolika razlika u brojkama između dvije najvažnije institucije zadužene za gonjenje kriminalaca.
Negdje je, na putu od policije do tužiteljstva, nestalo više od 1.500 mafijaških zlodjela. Ili je policija prijavljivala sve i svašta s čime se nije moglo na sud ili se tužiteljima baš i nije miješalo u vlastiti posao. Jedina treća mogućnost je da ni jedni ni drugi niti znaju niti žele znati što je organizirani kriminal, pa svoje statistike rade od oka.
Policija prijavi da je ulovila vozača golfa s 30 kilograma heroina, tužitelji to svrstaju u prometni prekršaj. „Nije bio vezan dok je vozio“, napišu u optužnici i pošalju je na sud.
Nije ni čudo da je policija u 2013. godini zaplijenila gotovo 70 posto manje heroina nego u 2012. godine. Jednostavno, nema ga tko dilati. Veletrgovci drogom samo što se nisu obratili Zavodu za zapošljavanje da im pomogne s nedostatkom radne snage.
Nerado ide Hrvat u mafijaše. Toliko se Hrvatima ne da sudjelovati u organiziranom kriminalu da se ni najpasioniraniji pratitelji crne kronike ne sjećaju posljednjeg mafijaškog ubojstva. Za sačekušu znaju samo iz srpskih filmova, a bombu koja je ubila Ivu Pukanića i Ivicu Franjića spominju kao diletantsko djelo neorganizirane grupe maloljetnih delinkvenata.
I dok se i ministar i tužitelj pretvaraju da organiziranog kriminala u Hrvatskoj nema, svakih nekoliko dana netko se ubije u strahu i nemoći pred lihvarima. Do droge se može doći bez problema, prostitutke otvoreno nude svoje usluge, oružju pada cijena.
No, hrvatski građani mogu mirno spavati, mafije nema. Kada im na vrata pokucaju siledžije koje su došle utjerati neoprezno posuđen novac samo trebaju reći: „Meni su državni odvjetnik i ministar policije rekli da vi ne postojite.“
Izvor: Al Jazeera