Piše: Muhamed Mahmutović
Sa velikom zebnjom u srcu poletio sam iz idilične Švedske u petak, u domovinu gdje su već treći dan u toku demonstracije nezadovoljnog naroda, koji je već dugi niz godina na rubu siromaštva.
Taj obespravljeni narod dočekale su jedinice za specijalne namjene, koje su se sa njim na najsurovije načine obračunavale. Barem takvu sliku sam imao u glavi na putu ka aerodromu i sve vrijeme turbulentnog leta do Tuzle, odakle je sve krenulo.
Crv sumnje da se baš i ne radi samo o tome u meni su već prije polaska usadile lažne vijesti koje su se širile društvenim mrežama: kako je „bespomoćna starica, ratni vojni invalid, podlegla nakon brutalnog napada specijalaca“, koja je kasnije demantovana; kako su neformalnog vođu protesta tukla devetorica policajaca, polomili mu noge.., a on se ipak pojavio ponovo na protestima živ i zdrav.
Lažne fotografije
Društvenom mrežom dominirali su snimci nasilja specijalnih jedinica policije, za koje se tek pažljivim pregledom moglo ustanoviti da nisu uopće iz BiH, a fotografija krvavog mladića kojem na glavi stoji policajac sa nekih nereda na fudbalskoj utakmici, izazivala je salve nezadovoljstva.
Vidio sam, dakle, da ima nereda, ali da ima i sistematskog trovanja društvenih mreža lažnim informacijama.
Gdje li je istina, pitao sam se sve vrijeme zabrinuto, ne znajući da se u toku dana sve proširilo na još nekoliko gradova s dozom nevjerovatno velikog vandalizma.
Miris dima i gareži u opustošenom centru Tuzle podsjetio me na ratne zone u kojima sam bio, a lica očito isprepadanih policajaca i vatrogasaca bila su čisto u kontri onoga što sam ponio u glavi.
Oni su ispred izgorjele zgrade kantonalne vlade pokušavali uspostaviti kakav-takav red. Umor i briga je sve što sam mogao razabrati sa svakog lica, a tako je bilo i sa rijetkim radoznalcima koji su se zaustavili i tupo zurili u spaljenu zgradu i nered oko nje.
Razgovarao sam se nekoliko tih policajaca. Usprkos ogorčenju na medije, bili su ljubazni i molili za glas razuma. Mole me da ih ne predstavljamo kao zvijeri koje napadaju svoj narod, djecu, ratne vojne invalide, đake..,“da upravo takvu sliku ste stvarali o nama“, reče mi jedan od njih sa suzom u oku.
Bio sam zaista šokiran.
Pitam prijatelja Edina Haračića Kleja, koga sam kasnije našao u gradu, da mi opiše šta se dešavalo. On je nosilac Zlatnog ljiljana, prekaljeni borac, na čijem licu, takođe, vidjeh neizmjernu tugu:
“Slažem se sa narodom da vlast treba mijenjati i da je kriva za tešku socijalnu situaciju građana, ali sam apsolutno protiv rušenja zgrada institucija i uništavanja naše zajedničke imovine. Huligani su iskoristili prisustvo velikog broja ljudi i nanijeli ogromnu materijalnu štetu svima nama. Žao mi je policajaca koji su, zaista, bili izloženi smrtnoj opasnosti, svezanih ruku! Možeš zamisliti kako mi je kad vidim da gore arhivi i zgrade koje smo svojim životima čuvali u agresiji na našu domovinu, a koje sad ispada da sami palimo.”
Sličnu, veoma sličnu priču čuo sam i od drugoga, pa i trećega sa kojim sam razgovarao. Otišao sam u prenoćište sa gorčinom u duši, koja se umnogostručila dok gledam vijesti iz drugih gradova, gdje je bilo i gore nego u Tuzli. Razmišljam naglas u zlokobnoj tišini.
Država, kakva god da je, morala bi imati snage sigurnosti, obavještajne agencije i aparat zaštite države. Ovdje izgleda ničeg nije bilo. Ovdje je državna imovina prepuštena na milost i nemilost najblaže rečeno huligana.
Dok o tome razmišljam, kao naručen na FTV-u izjavu daje ministar te (ne)sigurnosti Fahrudin Radončić i likujući govori da je ovo očekivao i najavljivao u obliku cunamija! Potpuno nevjerovatno! Ni traga zabrinutosti, plana za normalizaciju, spominjanja svoje eventualne odgovrnosti… Od svih osoba na svim kanalima koje sam prešaltao, on jedini ne poziva da se zlo i zaustavi, nego podsjeća na „kriminalne privatizacije“ koje su dovele do socijalne bijede i time dolijeva ulje na vatru.
Prebacim na vijesti iz manjeg bh. entiteta. I tamo likuju i prave strategiju kako da se nemiri iz „neuređene FBiH“ ne preliju u „uređenu RS“.
Vučić saziva sastanak
Kad u sva razmišljanja ubacim događaje koji su prethodili ovome, razloga za brigu bi trebao imati svaki patriota ove države, posebno što Aleksandar Vučić u Beograd na „konsultacije“ pozvao svoje najljuće neprijatelje Milorada Dodika i Mladena Bosića, a tema razgovora će biti BiH, kojoj nijedan od njih ne želi dobro, barem prema onom što su radili do sad.
Uporedo sa svim pojavila se priča iz Brisela o ponovnom crtanju granica, što svim zbivanjima daje jedan poseban ton. Kako god sam sabrao i oduzeo sve, opet su oni kojima je ova zemlja na srcu najveći gubitnici i njihovo opravdano nezadovoljstvo socijalnom i političkom situacijom neko je vješto iskoristio za svoje interese.
Završavam ovaj tekst nakon neprospavane noći u nadi da će se odnekud čuti glas razuma i da se ni u kojem slučaju neće nastaviti rušilački pohod na imovinu građana Bosne i Hercegovine!
Izvor: Al Jazeera