Piše: Patty Culhane
Većina američkih medija podržava vanjsku politiku Washingtona, prikazujući Izrael kao žrtvu palestinskog “terorizma”.
U ponedjeljak navečer na američkoj televiziji sam vidjela nešto nevjerovatno, nešto tako zapanjujuće da vam to moram reći. Priča je bila o tome šta se dešava u Izraelu i Palestini, iz perspektive Palestinaca – i zamalo nisam pala sa stolice.
Bilo je to revolucionarno, dobro možda ne baš revolucionarno, ali za američke standarde je, zaista, bilo veoma različito.
NBC News je na svojim večernjim vijestima emitirao ne jedan, nego dva priloga koji, zapravo, prikazuju bombardiranje Gaze i patnju Palestinaca.
Na jednom od naslova pored voditelja je pisalo “Nema izlaza”. Kladila bih se da je činjenica da ljudi u Gazi ne mogu pobjeći došla kao iznenađenje velikoj većini Amerikanaca.
To vjerovatno nije slučaj u ostatku svijeta. Pretpostavljam da se na vijestima drugih nacionalnih televizija prikazuje utjecaj bombardiranja iz obje perspektive. Ovdje se to jako rijetko dešava.
Jednostavna formula
Općeprihvaćena istina je da gotovo svi američki mediji prate sukob između Izraela i Palestine.
Formula je jednostavna i koristi je većina printanih i elektronskih medija. Uvijek počnu svoju priču opisom Hamasovih raketa i straha koje one izazivaju u srcu Izraela. Prve su uvijek slike raketa ispaljenih iz Gaze, dok Izrael cilja “militante koji upravljaju Gazom”.
Naposljetku, Vlada SAD-a Hamas smatra “terorističkom organizacijom”. Primjera radi, ovo pronicljivo pitanje je postavio David Gregory u emisiji “Meet the Press” prošle sedmice.
“Vjerovatno postoji dogovor između izraleskog, pa čak i palestinskog vodstva i bitno je da ljudi razumiju da predsjednik [Mahmoud] Abbas i Egipat, također, želi da Hamas ode. I tek onda možda postoji šansa za mir između Izraelaca i Palestinaca. Šta treba uraditi da se to dogodi?”
Neku noć vijesti su pustile svoje priče prateći ovu formulu.
ABC News: “Danas je Hamas lansirao više od 1.000 raketa.”
CBS News: “Izraelska vojska tvrdi da cilja teroriste.”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je čest gost u nedjeljnim talk showovima i često ga tretiraju s poštovanjem. Prošle sedmice se pojavio na dva.
Prvo pitanje na CBS-u je bilo: “Koliko je do sada ispaljeno raketa iz Gaze?” Na Foxu je Netanyahu rekao kako nijedna zemlja ne bi mogla pristati na raketiranje, na šta je voditelj odgovorio: “Postoji veoma malo neslaganja u vezi s tim ovdje u Vašoj zemlji, gospodine premijeru.”
Ne biram stranu
Danas je izašla nova anketa i prema Pew ogranizaciji: “Pedeset jedan posto Amerikanaca trenutno kaže da se više suosjeća s Izraelom u sukobu između Izraela i Palestine, dok se 14 posto suosjeća s Palestincima.” Pitam se kakva bi statistika bila kada bi intervjuirali samo pripadnike medija.
Oklijevala sam da li da objavim ovo, jer sam očekivala da će komentari s obje strane biti puni mržnje. Neki dan sam na Twitteru postavila jedan prilično subjektivan članak, na koji je jedna osoba prokomentirala: “Da li se u historiji ikada išta desilo a da za to nije kriv Izrael?” Pa je pitao: “Da li je Izrael, također, izazvao Hitlera?”
Ne volim kada me zovu antisemit i ne bih voljela da isporovociram još više mržnje koja će se proširiti internetom, gdje je svakako ima dovoljno.
Moj posao je da objasnim Ameriku i Obaminu administraciju našoj publici. Ne pišem ovo da bih izabrala stranu, nego da bih ukazala na to šta je većina američkih medija izabrala da to utječe na javno mišljenje, pa, prema tome, i na američku vanjsku politiku.
Izvor: Al Jazeera