Slonovi u Ujedinjenim narodima

Kada je postavljen 1998. godine, ovaj kip je izazvao skandal

Piše: Kristen Saloomey

Bronzani kip slona u prirodnoj veličini sa preciznim anatomskim detaljima stoji djelomično skriven u dvorištu zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Kip je jedna od brojnih dragocjenosti razbacanih po dvorištu UN-a, jedan od brojnih darova država članica ili, u ovom slučaju, poklon bugarskog umjetnika Mihaila Simeonova.

Kada je postavljen 1998. godine, ovaj kip je izazvao skandal, jer su genitalije predstavljene u prirodnoj veličini isuviše precizno.

Prema pričama, kip koji teži tri i po tone izljeven je po modelu uspavanog mužjaka slona koji je, prema riječima jednog od posmatrača „slatko snivao.“

Stoga su iz UN-a odlučili posaditi grmlje na strateškim mjestima, oko slonovih nogu, da se sakrije uvredljivi dio njegove anatomije.

Sjetila sam se bronzanog kipa kada je SAD zaprijetio da će proširiti kampanju bombardiranja pozicija samoproglašene grupe Islamska država u Iraku tako da obuhvati i njihove pozicije u Siriji.

Svjetske sile u Vijeću sigurnosti UN-a slažu se da grupa Islamska država predstavlja ozbiljnu prijetnju po međunarodni mir i sigurnost. Vijeće je nedavno usvojilo rezoluciju u kojoj je navedeno upravo to i kojom su sankcije proširene na sve koji pomažu regrutovanje za ovu grupu.

Međutim, niko iz UN-a nije želio razgovarati o prijetnjama koje je uputio predsjednik Obama.

„To je nezaobilazni problem o kojem se ne priča”, (Op.p: Bukvalni prevod idioma “Elephant in the room”  je “Slon u sobi”), došapnula mi je iskusna reporterka Evelyn Leopold nakon briefinga za novinare o Siriji koji je održao predsjednik Vijeća i britanski diplomata Mark Lyall Grant. Evelyn Leopold već dugi niz godina izvještava iz UN-a i dopisnica je Huffington Posta.

Vijeće sigurnosti je primilo mjesečni izvještaj o humanitarnoj situaciji u Siriji. Iako humanitarci imaju bolji pristup određenim lokacijama, iz UN-a kažu da je 240.000 civila i dalje zarobljeno u područjima zahvaćenim sukobom.

U izvještaju također stoji i da grupa Islamska država i sirijska Vlada blokiraju isporuke humanitarne pomoći, te da je zbog intenziviranih borbi u Siriji u julu ove godine poginulo više ljudi nego od početka sukoba 2011. godine.

Situacija se u toj mjeri pogoršala da je doslovno polovina sirijske populacije morala napustiti svoje domove, prebjegavši u drugi dio države, ili u slučaju tri miliona izbjeglica, preko granice.

Legalnost vojne intervencije

S obzirom na zabrinutost koju je UN izrazio, upitala sam Lyalla Granta da li je Vijeće razmatralo opciju američkih zračnih udara u Siriji, i da li bi takvi udari bili legalni po međunarodnom pravu.

Lyall Grant, glavni američki saveznik u Vijeću, ustvari nikada nije odgovorio na ovo pitanje.

„U Vijeću sigurnosti nije bilo diskusije o toj temi“, rekao je.

„Dobro, ali da li bi napadi bili legalni?“ bila sam uporna.

„Pa, britanska Vlada trenutno ne planira nikakve vojne intervencije.“

Ignorisao je moje pitanje i prešao na drugo. I generalni sekretar Ban Ki-moon je na sličan način, preko svog glasnogovornika, odbio spekulisati o legalnosti nečega što se još nije dogodilo.

Sirijska vlada je izjavila da bi spremno prihvatila međunarodnu pomoć u borbi protiv grupe Islamska država, ukoliko bi se zračni napadi izvodili u koordinaciji sa Vladom.

Ipak je predsjednik Bashar Al-Assad za trogodišnji rat u svojoj državi cijelo vrijeme krivio „teroriste“. 

Zapad, međutim, za pojavu grupa kao što je Islamska država krivi Assadov represivni obračun sa sirijskim civilima. Civili, podrazumijeva se, ne žele pomoći, a kamoli sarađivati sa Vladom, ili bilo šta tome slično.

Predsjednik Obama je odgovorio da se nije morao usaglasiti sa Sirijom kada su američki interesi bili u pitanju. Ali formalno, međunarodno pravo nalaže da mora biti u koordinaciji sa sirijskom Vladom.

SAD je vodeći kritičar Rusije, koja je navodno slala oružje i vojnike u Ukrajinu iako se Vlada Ukrajine nije s tim složila.

Ruska vlada uporno odbacuje ove optužbe, premda se gomilaju dokazi u suprotno. Bilo bi licemjerno da SAD samovoljno poduzme vojnu intervenciju protiv Sirije bez Assadovog ili UN-ovog odobrenja.

Možda zato ni ne iznenađuje što niko nije htio razgovarati o tome u UN-u– ili što je retorika predsjednika Obame od tada blaža. Nije važno što grupa Islamska država u Siriji odsijeca glave i čini druga zvjerstva, radi iste stvari koje su navele Amerikance i druge da pomognu narodu i Vladi Iraka.

To je nezaobilazni problem kojeg su svi svjesni, ali o njemu šute, slaba tačka međunarodne diplomatije koju je UN odlučio i dalje skrivati.

Izvor: Al Jazeera