Piše: Borut Šips
O Vojvodini sam do proteklog tjedna znao otprilike kao i o Veležu, Radu ili Vardaru. Ne dovoljno… Prošli četvrtak sam u čudu mislio da su se ljudi koji prate uživo utakmicu dobro napili jer kako Vojvođani mogu onako marširati Torinom (Dorijin stadion se preuređuje) i razvaliti Sampdoriju sa 0:4.
Valjalo je uživo pogledati i uvjeriti se u sportsku stranu ove priče. Realno, ovaj čudesan prolazak ”lala” dogodio se prilično slučajno, ali je bio savršeno zaslužen i Vojvodina preko Plzena može i do skupina Europske lige.
Favoriti nisu, ali ako ponove izdanje iz Italije, itekako imaju izgleda.
Fascinirao me podatak da Vojvodina nikada u više od 100 godina dugoj povijesti igrača nije platila više od 300 tisuća eura. Nemaju legionare, nego su baš svi iz kadra s istog govornog područja i – sanjaju titulu.
”Ljudima su se digli apetiti, ali Partizan je moćan i na terenu i izvan njega. Možda možemo i sigurno će svi u klubu zapeti da konačno osvojimo ligu, ali favoriti nismo…”, kaže Zoran, koji je za Vojvodini igrao osam godina i danas kao trener mlađih uzrasta radi u klubu.
‘Zlatni’ Ožegović
Nervozno je osamljen grizao nokte dok je Sampdoria na Karađorđevu taktički uneređivala ”Vošu” i prijetila da mogu do malog sportskog čuda.
Talijani su u lov na 0:4 krenuli praktično ”parkiravši autobus” pred vratarom Emilianom i uigravavši sjajne kontre. Ako su i ispali, gostujući trener Zenga imao je, osim u samoj pobjedi od 0:2 i dodatnih razloga za zadovoljstvo.
U nekim segmentima, predvođena brzim krilima i mozgom sredine terena Osvaldom, Sampdoria je izgledala odlično. Prvu utakmicu nažalost nisam gledao, napeti bivši as Vojvodine je pokušao objasniti ”kopernikansku” razliku.
”Tamo smo bili puno bolji, a Sampa nije znala što ih je snašlo. Nakon žrijeba su poslali snimatelje da nas gledaju protiv Čukaričkog i igrali smo kriminalno. Mislim da su nas već tada praktički otpisali, ali malo smo ih zeznuli. Tamo smo bili baš bolji tim, a danas su oni. Ništa čudno. Njima tek kreće sezona, nama je već dobrano uhodana i prošli smo ih. Da se igralo samo dvije sedmice kasnije, teško bi to ponovili”, iskren je vatreni navijač u objašnjenju stisnutom između vikanja, komentiranja s prijateljem i napete tišine.
Narod tamo je zaljubljen u Ognjena Ožegovića. ”Slijepci” iz Zvezde su u svom domaćem proizvodu vidjeli ”bofl robu” i danas im se nogometna Srbija smije. Mladi, potentni, bahati napadač pokazuje puno odlika vrhunskog centarfora i uskoro bi ”Voša” mogla zagrabiti u zlatni rudnik ako dečko nastavi napredovati zadanom brzinom. Dobio je najveći pljesak na početku, cijeli stadion se uzburka kad on krene u slalom i sve mu se oprašta. Tako igra ove sezone da ima kreditni rejting kao Njemačka. Uživaju gledati ga kako im pred očima raste.
”Igra nije bila vrhunska s naše strane, ali cilj je bio prolaz i to je ostvareno. I na ovakvom nivou pokazali smo svima da će ‘slomiti zube’ ako nas žele pobijediti. Uopšte me ne zanima s kim ćemo igrati [u međuvremenu su izvukli Viktoriju Plzen] u idućoj rundi, protiv svakog imamo izgleda ako budemo na svom vrhuncu”, smatra uspravni Ožegović koji ima pogled čovjeka koji će vrlo vjerojatno uspjeti.
Još jedan sličan je i momčadski kapetan koji operira iza vrha napada, Mirko Ivanić. Brz je kao vjetar, godinu je stariji (22) od Ožegovića, ima inteligenciju na terenu i ipak je mrvicu realniji. U svemu se složio s kolegom ofenzivcem, ali je završio:
”Ja bih ipak nekog lakšeg u play offu. Mnogi bi Dortmund, ali ja bih htio da budemo u ravnopravnom položaju za prolaz u grupe i da dočekamo evropsku zimu.”
S kapetanom se slažu onima kojima je prioritet sport. Učinilo mi se – nema ih puno. Većina je Borussiju Dortmund označila kao najpoželjniju opciju. OK, vjerojatno će ih izbaciti, ali ostala bi priča o velikom spektaklu, a i ”lale” su se raspitale s kime dolazi najveća lova od TV prava… Da su kojim slučajem izvukli žute iz Dortmunda, po Novom Sadu bi se, imam dojam, otvorilo malo more šampanjca.
Odbijaju milionske ponude
Već je i ovo protiv Sampdorije bio spektakl. Nešto manje od sto Talijana na jugu je neprestano (SVI) navijalo i bodrilo svoje, pa i kada su ispali, bodrenjem su ispratili svoje igrače. Da su ih milijunaši u kopačkama barem došli pozdraviti pod tribinu… Nekada je žalosno gledati kako nogometaši energiju i strast uzimaju zdravo za gotovo. Plavi iz Genoe navijali su odlično, ali vrlo rijetko ih se uopće čulo…
Ostatak stadiona Karađorđeva, barem onaj dio koji se zbog rekonstrukcije smio prodavati, bio je pun kao šipak i 12 tisuća ljudi nosilo je ”Vošu” kroz brdovitu utakmicu. Na srpskoj ligi tamošnja grupa Firma pali baklje, ali na Europi nije, jer su se pognuli pod UEFA-inim normama.
Nogometni zelenaši uzet će ti zbog takvih stvari svaki euro, ali ”lale” su rekle – ”nama nećete”. Općenito, sve oko kluba je nekako mirno i staloženo. Nema bitaka, ni borbi, čini se da nema ni lopova i nogometnih uljeza.
Klub nikada nije dao više od 300 tisuća za igrača, ali ulažu u novu istočnu tribinu i jug, i nakon adaptacije Karađorđevo bi trebalo primati 18 tisuća ljudi. Ulaganje s dugoročnim obzorom, klub po mojoj mjeri!
Za sada odbijaju milijunske ponude (navodno su i Sampdoria i Genoa i Atalanta nudile cca tri milijuna eura za Ožegovića) i uživaju u uvodu sezone u kojoj postoje i šampionske ambicije.
Nikome neće glava pasti ako se ne dogodi, ali ovako uredno, barem se čini na prvi pogled, posložen klub, jednom bi morao biti nagrađen i najslađom nagradom. Od raspada Jugoslavije nisu bili prvaci, od srca im želim da se to u razumnom roku promijeni. Ambicije im možete pratiti i sami.
Ako ne prodaju Ožegovića do isteka prijelaznog roka, znači – vjeruju i kreću u napad na titulu. Kiksali su dva puta na startu prvenstva i oni, ali i konkurenti i ne zaostaju gotovo ništa. Sve je otvoreno i ”večita dominacija” je ugrožena mirnim, postepenim rastom vojvođanskog kluba.
Izvor: Al Jazeera