Iz godine u godinu naš obiteljski trio umjetnika i vagabunda, sačinjen od dvoje književnika i jedne glazbenice, Božić slavi isključivo u Sarajevu. Ne samo zato što živimo tu (kad ne lutamo trbuhom za kruhom) i što smo kćerka i ja tu rođene, već i zato što je brdoviti grad-ljepotan omiljeno mjesto mog supruga škotsko-irskih korijena (čak ga i ovdašnje magle bacaju u nostalgična sjećanja na nekadašnji smog njegovog rodnog Glasgowa, danas mnogo više ekološki osviješćenog), a Sarajevo je i doživotno prebivalište moje 84-godišnje majke, rođene u Hrvatskoj.
Veoma važan, dodatni, razlog za ‘tihu, svetu noć’ u najvećem bh. gradu je nesvakidašnja ekipa prijatelja raznih konfesija koji su nas tokom godina ‘usvojili’ i zajedno s nama raduju se od srca našem blagdanu.
Dok nestrpljivo iščekujem da pokucaju prvi gosti, uvijek se iznova pitam zbog čega mnogi od tih divnih ljudi ne odustaju od nas, ni onda kad smo sjetni, ni kad smo sretni. Jer, mi zapravo ne nudimo neku veliku zabavu, niti su na jelovniku tipične voćne pite, božićni puding i kuhano vino… Čak smo otkazali kućnu posjetu Djeda Mraza, tj. Djeda Božićnjaka, otkako su djeca očekivanih gostiju poodrasla, tj. otkako je dijete jednog našeg prijatelja prepoznalo tatu svog drugara u crveno-bijelom kostimu. Srećom, čika V je u stvarnom životu glasnogovornik, pa je to poslužilo kao uvjerljivo opravdanje: tog dana zastupao je Djeda Mraza koji, logično, nije ni mogao stići na sva mjesta u isto vrijeme. Možda su mu se saonice raštimale, irvasi se prejeli mahovine, a brojne darove već je razdijelio na Dan sv. Nikole (09.12). Inače, sv. Nikola je prvobitna inspiracija za Djeda Božićnjaka odnosno Božić Batu.
Gorostasni, miomirisni bor
Valja priznati da nam najljepše slastice na dan Božića donose sami gosti. To su prava mala umjetnička remek-djela u vidu panj-torte, torte sa motivima šarenih kućica, Snjegovića, sobova… Doduše, na domaćinskoj trpezi već se nalaze pečena purica, punjene paprike (mesojedne i vegeterijanske), pite, salate, peciva (glutenska i bezglutenska) te suhi kolači, pića (bezalkoholna i alkoholna). Izložene delicije su ujedno i halal i košer, što je u mnogim sarajevskim kućama postala uobičajena božićna praksa.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Kad se iščekivanje gostiju oduži, prevagnu uspomene. Za života, u naš davnašnji stančić na Grbavici, otac je tokom cijele godine, a posebno zimi, znao odnekud donositi ptice, uglavnom golubove, izgladnjele ili slomljenih krila. Ne znam gdje li ih je samo pronalazio. Pravio bi im kartonske kućerke, njegovao ih dan-dva i puštao na slobodu. Mi, ukućani, to smo promatrali s čuđenjem, pa i zaprepaštenjem. Ali neobjašnjivo zadovoljstvo bi nas obuzelo kad bi ptica odlepršala kroz širom otvoren prozor. Inače, otac nedefiniranih, nadasve kompleksnih, religioznih osjećanja (rođen igrom slučaja u Turskoj, gdje je, u Ankari, kršten u franjevačkoj crkvi), bio je opsjednut pitanjem svrhe života – za njega je to bila obična, nepatvorena, ljudska dobrota, lišena poziranja, ulizivanja moćnicima i prigodnjačkim ispoljavanjima nacionalnih, ideoloških, pa i vjerskih osjećanja. Znam da je to van domena racionalnog; ipak, ponekad se upitam da nije možda njegov neobični ‘sevap’ imao udjela u preživljavanju ostatka obitelji tokom dramatičnih devedesetih godina prethodnog vijeka. Možda je i nas blagonaklono pogledao neki anđeo slomljenog krila! Tokom božićnih blagdana Stari (tako smo ga svi zvali) donosio bi plastičnu jelku iz podruma, pa bismo je svi skupa kitili i veselili se. Naročito je uživao u srebrnkastoj ‘vilinoj kosi’ na jelki.
I jelka koju smo nedavno okitili ima, dakako, vilinu kosu. Ima i unikatne drvene figurice koje je suprug naslijedio od svojih roditelja iz Glasgowa, a predočavaju scene rođenja Isusa Krista u sirotoj štalici u Betlehemu. Tu su i ukrasi koje smo kupili u škotskom mjestašcu Callander, u radnji koja tokom cijele godine nudi božićne ukrase, kao i oni što smo ih pribavili na ovdašnjim mnogobrojnim božićnim bazarima.
Da ne bude zabune, kod nas je božićno drvce deminutiv za gorostasni, miomirisni bor, što se obično useljava na Badnjak, dan prije Božića, mada je ovaj put stigao nekoliko dana ranije – kako bismo ga mogli ukrasiti po želji naše kćeri koja je maestro dekoracija. Naravno, taj bor nije ni nalik na onaj španjolski, u hotelu, nedaleko Marbelle, čije je ukrašavanje ove godine koštalo stravičnih 15 miliona dolara. Naš je koštao koliko jedan pristojan buket cvijeća, a visok je – e, time se možemo pohvaliti, možda i najviši kućni bor u BiH, skoro pa tri metra, i potpuno zaklanja ogromni, stari, prozor u dnevnoj sobi, što je dobro, kako u šali reče naš prijatelj Džemo, jer se tako ne vidi da prozorske daske vape za gletovanjem i krečenjem. Ali je dobro i to što nas tokom blagdana potpuno zaklanja od ostatka svijeta i naš pogled usmjerava isključivo na svjetlucave ornamente, nudeći bar privremenu nadu da će i tokom predstojeće godine svjetlo nadvladati tamu.
Nada je uistinu ključna riječ – istinski put do inspiracije. A što je život bez inspiracije! Bez nje nema ni nauke, ni vjere, ni umjetnosti. Ove godine jelka je, eto, primarna inspiracija za 12 recepata jestivog e-kalendara (moji ukućani jela su već isprobali, sad je red na drage goste), a bit će čak i objavljeni u sklopu jednog digitalnog projekta izdavanja knjiga koji vodim. Svi recepti su, naravno, potpuno besplatni. Jer ljubav uložena u pripremu ovih jela – ne može imati cijenu.
Izvor: Al Jazeera