Mediji širom svijeta imaju težak zadatak izvještavati i o COVID-19 pandemiji i sigurno je da nose veliki teret u odgovornosti spram fer i korektnog odnosa prema širem auditoriju. Zapravo, provjerene, tačne i pravovremene informacije su od izuzetnog značaja u borbi protiv pandemije i mogu doprinijeti općem dobru za sve.
Dodati tome izvještavanje o djeci je vjerovatno samo dodatni pritisak (ili ga tako vide relevantne službe raznih klinika, kriznih štabova itd.), pa, ipak, nešto je o čemu se hitno mora povesti računa kako iz etičkih, tako i iz zakonskih obaveza.
Naime, prije nekoliko dana je iz Univerzitetsko-kliničkog centra u Sarajevu saopćeno je da se “na klinici nalazi četvero zaražene djece, od čega je jedno pokušalo izvršiti samoubistvo popivši kiselinu, a drugo ima Kawasakijev sindrom”…
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Čitam vijest u nevjerici, ne zbog činjenice da su djeca zaražena korona virusom, već kako je lako neko iznio njihova druga stanja i razotkrio njihove privatne podatke i informacije o dijagnozama. To sigurno ne smije biti slučaj i pravilo, znam to zasigurno. Ljekari liječe pacijente i položili su Hipokratovu zakletvu, moraju čuvati u tajnosti podatke o pacijentu, oni ostaju u povjerenju između ljekara i pacijenta.
Zaboravljeni zakon i etika
Razgovarala sam o ovome sa dr. Bakirom Nakašem, poznatim sarajevskim ljekarom koji je nekoć bio i direktor jedne od sarajevskih klinika.
„Osim što je obaveza i dužnost svakog ljekara da štiti privatnost pacijenta iz etičkih razloga koji nisu napisani, obaveza proističe i iz Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenta FBiH, donešenog prije nekih deset godina. Zakon izričito zabranjuje plasiranje privatnih informacija o pacijentu, dijagnozama, čak do te mjere da ni sud kod nas ne može imati uvid u tu vrstu informacija“, rekao je dr. Nakaš.
I zaista, u članu 28, spomenutog zakona, striktno se propisuje da “prilikom obrade ličnih podataka i posebnih kategorija podataka, zdravstvene ustanove, privatne prakse, pravna i fizička lica dužna su primjenjivati propis o zaštiti ličnih podataka. Dužnosti čuvanja tajnosti podataka, fizička lica iz st. 1. i 2. ovog člana, mogu biti oslobođeni samo na osnovu pisanog ili drugog jasno i nedvosmisleno izrečenog pristanka pacijenta ili u slučajevima predviđenim propisima o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, kao i propisima o parničnom postupku.”
Zapravo čitav Zakon puno govori o zaštiti privatnosti pacijenta i skoro svaki njegov član ukazuje na to. Pa kako je onda moguće da se javnosti pruža na uvid informacija o djetetu na ovako bezočan način. Nije to prvi put, bilo je dosta primjera u medijima, tipa: dijete se pokušalo ubiti, ima neki sindrom, dijete iz romske porodice, dijete sa ovim ili onim biljegom kojega je neko sebi uzeo za pravo stavljati, a potpuno suprotno i Zakonu i logici, te poimanju etičkog odnosa ljekar-pacijent.
Pošast koja se nadvila nad djecu
Pomislivši na sopstveno dijete sjetih se da je UNICEF BiH dugi niz godina radio na strategiji i preporukama kada se radi o izvještavanju o djeci pa je iznjedrio dokument naziva Mediji u najboljem interesu djeteta gdje se koncizno i vrlo sistematično preporučuje kako postupati u ovakvim slučajevima. Tu nađoh i misao poznatog sarajevskog novinara i aktiviste Zoke Čatića koji je napisao:
“Ogrćem vas svijetloplavim ogrtačem i proglašavam vitezovima – zaštitnicima djece prvog reda. Pozivam da isučete svoje mikrofone, kamere, fotoaparate, olovke, knjige, krede, spužve i sva druga (dozvoljena) sredstva za rad u zavisnosti ko se čim već bavi i krenemo u odlučnu borbu. Da se na svakom koraku i u svakom smislu suprotstavimo pošasti koja se nadvila nad djecu. Kredo našeg okruglog viteškog stola: Javni interes, niti bilo koji drugi, ne može biti ispred interesa djeteta.”
Kakva divna misao dragog Zoke, kakav dokument UNICEF-a. Sve su do najsitnijh detalja istražili relevantni naučnici i stručnjaci – od zaštite djece u medijima preko njihovog učešća u njima, pa sve do konciznih smjernica kako postupiti spram djeteta u skoro svim situacijama.
Iako bi, ako se rukovodimo logikom i moralom, bilo kom građaninu, novinaru ili ljekaru jasno da mu je zadatak štiti dijete i bez zakona, preporuka ili dokumenata.
Pasivni roditelji
Ali, nažalost, to često nije tako. Svakodnevno smo svjedoci da fotografiranja i snimanja sa djecom, promocije preko najranjivijih kategorija stanovništva, a da se niko ne osvrće na interes samog djeteta i, još gore od svega, da neki roditelji ne poduzimaju ništa protiv toga, a imaju sve dostupne alate.
Zbog iznesenih podataka o djeci u javnosti, zvala sam Službu za odnose sa javnošću sa KCUS-a da pitam zašto i u čije ime obajvljuju privatne podatke o pacijentima, ali niko se ne javlja na službeni broj. Poslala sam i zvanični upit e-mailom, ali do zaključenja ovog teksta odgovor nije stigao.
A ja kao roditelj, sve vas molim – pročitajte i postupite onako kako su zakon i UNICEF naložili. Čak i ako ne znamo svi zakon, znamo koliko pažnje i truda treba da se podigne jedno dijete.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera