Osnov za planinarenje i drugu rekreaciju u Sarajevu i njegovoj okolici čine četiri olimpijske planine: Jahorina, Trebević, Bjelašnica i Igman. Ali, naravno, ne samo one. Rame uz rame sa ovim olimpijskim ljepoticama su još i Visočica, Treskavica, Romanija, Bukovik i Crepoljsko, pa čak i Bitovnja, koja je na obodu Kantona Sarajevo.
Planine okoline Sarajeva dosežu do 2086 metara, koliko je visoka Mala Ćaba (Pakliješ), najviši vrh Treskavice. Osim Treskavice i njenih vrhova, i najviše tačke Bjelašnice su iznad 2000 metara, od kojih je Opservatorij, sa svojih 2067 metara, najdominantnijii i najviši.
Zajednička karakteristika za sve planine oko Sarajeva jeste da su neodoljivo lijepe, jedinstvene po svojoj geoplastici i vrlo dostupne za planinarenje i rekreaciju. Njihova blizina je, također, faktor koji ih povezuje. Koristeći motorno vozilo i pristupne ceste, u ljetnje vrijeme kada su dani dugački, vi, praktično, nakon radnog vremena možete otići na većinu ovih planina, čak i na njihove najviše vrhove. Možda vam se na prvu pomisao ova ideja čini nedostižnom ili suviše napornom, ali ukoliko razbijete početnu lijenost i sumnjičavost, pa se iz zone komfora hrabro otisnete u prostor radoznalosti, vidjet ćete da je ideja itekako izvodiva, pa čak i poprilično jednostavna.
Rajski vrtovi
A nagrada je velika: gledat ćete nezaboravne zalaske sunca, svome tijelu i duši priuštiti dodatno zadovoljstvo, poboljšati krvnu sliku i opće stanje zdravlja… I dok u gradskim sredinama uvijek ima ponešto zaostaloga smoga, samo na petnaestak minuta od centra Sarajeva, možete doći u neki sasvim drugi prostor – neopisive ljepote i neograničene slobode.
Kad se jednom otisnete u ove rajske vrtove, vidjet ćete da je kosmička šteta što to niste ranije učinili.
Dodatna vrijednost vašem planinarenju oko Sarajeva dat će okolnost ako ih obilazite u različitim godišnjim dobima. Pojedine staze pogodne su za različite aktivnosti: pješačenje, trčanje, biciklizam, krpljanje, turno skijanje…
Ono što je, također, važno, jeste da su sve sarajevske planine različite u odnosu jedna na drugu. Obilazeći ih srest ćete se sa raskošnom ljepotom različitosti o kojoj niste mogli ni sanjati.
Naravno, osim za planinarenje, brdoviti predjeli oko Sarajeva pogodni su i za vožnju bicikla, trčanje, a u zimsko vrijeme, turno skijanje i krpljarenje.
Za ovaj vikend, a zbog relativno loše prognoze, preporučujem Igman, koji je, kao što rekosmo, jedna od četiri olimpijske planine u okolini Sarajeva. Po svojoj konfiguraciji nije posebno odvojen kao samostojeći masiv, nego više djeluje kao šumovito predvorje Bjelašnice. I, praktično, to jeste tako. Ipak, Igman se izborio za status zasebne planine, ponajviše zahvaljujući veličini visoke površi, ali i svojoj moćnoj infrastrukturi, koja nudi različite aktivnosti: skijaško trčanje, biciklizam, skijanje, turno skijanje, sankanje, planinarenje, branje gljiva i ljekovitih trava i šta sve ne još. Nemojte se iznenaditi ako tokom šetnje sretnete medvjeda, vuka ili lisicu, dok se, poput dronova, u zraku šepure jastrebovi i sokolovi.
Igman je jako posjećen. Jedan od razloga je i vrlo jednostavna dostupnost automobilom do samog središta planine, do Malog i Velikog polja, koja su poznata po čestim negativnim temperaturnim inverzijama, pa se možete smrznuti i usred ljeta.
Tu su i planinarski objekti, restorani, hoteli i uređena mjesta za posjetitelje. Slobodno možemo reći da je Igman najveće i najraznovrsnije, po ponudi, rekreativno područje okoline Sarajeva.
Tu je i prašuma „Ravna vala“, za čije se očuvanje bore ekolozi i ljubitelji prirode.
TURA
Veliko polje – Crni vrh (1647 m)
PRISTUP
Autmobilom iz Sarajeva ili Hadžića do Velikog polja na Igmanu.
OPIS
Start ove ture je kod hotela Monti na Velikom polju. Isprva idemo poljem sjeverozapadno prema planinarskoj stazi koja vodi na planinarski dom Javornik. Nakon otprilike 300 metara, na mjestu gdje je putokaz za Javornik, ulazimo lijevo u šumu i krećemo se šumskim putem, niz koje u kišno vrijeme teku bujice.
Narednih 45 minuta, slijedeći jarugu, krećemo se kroz šumu sve do Javornika (dom trenutno nije u funkciji). Ovdje ne idemo dalje markiranim putem prema unutrašnjosti Igmana i Bjelašnici, nego ulazimo u šumu ravno iznad doma u pravcu jugoistoka. Krećemo se nemarkiranim ali upadljivim šumskim putem sve do mjesta gdje on izlazi na makadamsku cestu. Ovdje krenuti lijevo, pratiti makadam, da bi se odvojili šumskim putem desno nakon otprilike 300 metara. Sada nas šumski put izvodi ravno na vrh, koji nije upadljiv.
Sam najviši vrh Igmana je obrastao šumom, bez otvorenog pogleda. Obilježen je kamenom kupom, pored koje se možete fotografirati za uspomenu. Ukoliko vam se prilikom pravljenja selfija u kadru pokaže i medo – nemojte se previše iznenaditi. Ovdje medvjedi nisu rijetka stvorenja.
Vratite se istim putem.
Visina ishodišta: 1200 metara; visina vrha 647 metara; visinska razlika 447 metara.
Vrijeme: Veliko polje – Crni vrh jedan i po sat; povratak sat i 15 minuta. Ukupno dva sata i 45 minuta.
Tura pogodna za pješačenje i krpljanje. Težina – dva.