Bez obzira što smatram da smo odavno ovdje naviknuti na svakojaka čuda, na zlo, mržnju, bezobrazluk, bahatost, pokvarenost i glupost, a čijoj smo kontaminaciji izloženi svakodnevno, moram priznati da sam ostao apsoloutno šokiran fotografijom koju sam ugledao na Twitteru.
Ovi nešto stariji se vjerovatno sjećaju odmarališta „Unioinvesta“ na Trebeviću, na prostoru Ravne. Obično bi tu dolazili sa školom, a kao djeci bilo nam je zanimljivo vidjeti ograđeni prostor na rubu šume unutar kojeg su se nalazile dvije nadgrobne ploče od bijelog granita na kojima je pisalo:
„NEZNANI JUGOSLAVENSKI BORAC POGINUO ZA OSLOBOĐENJE SARAJEVA“
Podignute su upravo na mjestu pogibije ovih neznanih boraca, odmah po oslobođenju grada.
Sjećam se i neke vrste strahopoštovanja koje sam kao dijete osjećao na tom mjestu. Činjenica da nisu poznata imena tih ljudi i danas mi se čini tužnom, a pogotovo nakon agresije koju sam i sam preživio, živeći u zemlji gdje se još uvijek traga za hiljadama nestalih… Živimo u zemlji gdje nakon počinjenih zločina i genocida ponekad nemate niti jednog preživjelog člana porodice čiji bi dnk pomagao u identifikaciji nestalih. Neki će od njih ostati kao neznane žrtve, možda i neznani branioci.
Poštovanje prema mrtvim
Čovjek bi pomislio da ćemo mi, danas i sa takvim iskustvom, imati poštovanje prema mrtvim. Svi, u našim porodicama ili među našim prijateljima imamo toliko onih koji su ubijeni. Među njima su i oni koji su poginuli braneći ovu zemlju od onih koji su je željeli uništiti, a ljude poubijati i rasuti ih po masovnim grobnicama, a koje su trebala ostati tajnom. U strahu se pitam, da li će se ovako odnositi buduće generacije prema herojima, znanim i neznanim borcima našeg vremena?
Zbog toga, iako naviknut na svašta, apsolutno sam bio šokiran fotografijom na kojoj je grob neznannih boraca u potpunosti zatrpan smećem. Pokušavam ući u mozak onih koji su to učinili. U mozak čovjeka koji čak i u nedostatku kanti za smeće prilazi nečijem grobu i tu odlaže ni manje ni više nego smeće.
Zbog toga, iako naviknut na svašta, apolutno sam zgrožen pred slikom grobova neznanih junaka zatrpanih smećem. Jedna od najodvratnijih stvari u periodu agresije na BiH, bile su mi one informacije kada bih čuo da su ljudi bacani na smetljišta. To odsustvo elementarnog poštovanja prema mrtvim koje je uključivalo i granatiranje sahrana ili rušenje grobalja, svakako je napadače činilo bićima koja bi se teško, unatoč fizičkim sličnostima mogle svrstati u ljudski rod.
Zbog toga, iako naviknut na svašta, apolutno bih zaplakao pred slikom grobova neznanih junaka zatrpanih smećem. Slike koje nas okružuju apsolutno doživljavam refleksijom onoga što smo danas kao društvo. Zbog toga u slici grobova zatrpanih smećem posmatram nas, kao da stojim pred ogledalom, užasnut time šta postajemo i šta smo sve spremni tolerisati. Užasno je vidjeti u tom odrazu to ljudsko smeće!
Zamislimo vlastite grobove zatrpane smećem
U takvim slikama osjećam se kao u nekoj noćnoj mori… Zamišljam te ljude kojim je slika groblja zatrpanog smećem prihvatljiva. Ko su ti ljudi koji su to učinili? Zamislimo vlastite grobove zatrpane smećem?
Zaista vjerujem da iskustva ljuda mijenjaju, i želim vjerovati, kako iskustva ljude mogu činiti boljim, ali očigledno, iskustva nas mogu pretvoriti i u ono najgore obličje koje čovjeku oduzima sve osim njegove fizIčke slike, neprikladne i za poređenje s majmunima jer majmuni teško da bi mogli uraditi ovo što su uradili ovi „ljudi“!
I nije ovo sigurno jedini primjer. Ništa manje šokantna nije slika naših rijeka uključujući i onu po kojoj nam zemlja nosi ime! Bojim se da da je smeće svuda oko nas i u svim svojim oblicima.
Na kome je odgovornost ne znam nit me u ovom trenutku zanima. Odvratno mi je to koliko se sa različitih pozicija moći kod nas spominje pojam morala, a da je istovremeno ovakve slike uopće moguće zamisliti, a kamo li ugledati za vrijeme nedjeljne šetnje planinom kojom se glavni grad naše zemlje toliko ponosi.
Stoga, bez da nastavim pisati o osjećaju tegobe koju ova slika u meni proizvodi ili straha za budućnost svih nas, a koji osjetim pred ovakvim slikama, samo bih apelirao da ko god zna i umije što prije postavi kontejnere za smeće na ovoj lokaciji… i da što prije pošalju radnike gradske čistoće da uklone ovu strahotu, operu ploče i odaju počast neznanim borcima, kako znaju i umiju…
Svim onim u grobovima, znanim, i neznanim – oprostite!