Jedna od zanimljivijih priča u prošlosti razvoja ljudske civilizacije je potreba za „računanjem vremena“ i pravljenjem kalendara.
Ljudi su na to bili natjerani jer je rana civilizacija bila izrazito agrarna i poljoprivredna te je najvažnija stvar bila određivanje perioda godišnjih doba. Upravo je to osnovni razlog koji je uvjetovao da se čovjek bavi astronomijom.
Rane civilizacije su shvatile da se položaj nekih nebeskih tijela, smjena dana i noći, Mjesečeve faze i mnoge druge stvari dešavaju u ciklusima sa uvijek identičnom frekvencijom.
Prvi dan svakog mjeseca Rimljani su zvali Kalendae i označavao je period plaćanja dadžbina. Kulturološki i ekonomski se nije mnogo toga promijenilo ni u današnje doba. To je izraz koji se „udomaćio“ u jeziku, a sam pojam calendarium označava „knjigu rokova“.
Početak i kraj
Kalendar je naravno imao svoj početak i kraj te su se, u okviru njega, obilježavao i kraj perioda jedne godine. I današnje kulture proslavljaju i obilježavaju Nove godine. Svakako postoje ogromne razlike u tome kada se nekoj civilizaciji ili društvenoj zajednici završava neki period i počinje novi.
U kalendaru dan je period jednog okreta Zemlje oko vlastite osovine. Nazivi dana kod Slavena su zanimljivi, ali je svakako nedjelja posebna u svojoj etimologiji (ne djelati – ne raditi). Ova priča je usko povezana sa religijskom osnovom stvaranja svijeta. Kod Jevreja taj dan je subota kada „ne treba ništa raditi“.
Sedmica je period između dvije Mjesečeve faze. I to je dio kalendara koji se može lagano vizualno na nebu pratiti.
Kalendarski mjesec je period jednog okreta Mjeseca oko Zemlje, ali se ne poklapa s tim u solarnim kalendarima.
Godina je period okretanja Zemlje oko Sunca, ali taj okret traje 365 dana pet sati 48 minuta i 46 sekundi. To je osnovni razlog zbog kojeg se dešavaju greške u solarnom kalendaru koji se moraju „štimati“ jer kalendarska godina traje 365 dana.
Solarni i lunarni kalendari
Svi kalendari se mogu podijeliti na dvije osnovne kategorije – solarni i lunarni. Solarni se bazira na okretanju Zemlje oko Sunca. Još su drevni Egipćani uvidjeli da taj period ima 365 dana te su imali 13 mjeseci – 12 po 30 dana i jedan od pet kada se nije plaćao porez (prazni dani).
Gaj Julije Cezar nije „izmislio“ kalendar nego napravio prvu reformu. On je uveo prestupnu godinu, a Rimljani su vrijeme računali od trećeg mjeseca jer im prva dva nisu bila bitna za radnu aktivnost. Zato se taj mjesec zove mart – period kada se kreće u rat, a mjeseci od devetog do dvanaestog imaju rimske brojeve od sedam do deset (septem – sedam).
Sabor u Nikeji je uvidio da se svakih 128 godina dešava „greška“, jer Cezar nije znao pravo vrijeme okretanja Zemlje oko Sunca. To nije 365 dana i šest sati pa se može samo ubaciti prestupna godina sa danom 29. februara. Razlika je 11 minuta i 14 sekundi i to svakih 128 godina daje razliku od jednog dana. Sabor u Nikeji je izmijenio kalendar za tri dana, a papa Grgur 1582. godine izmijenio za još deset. Tako je nastao Gregorijanski kalendar koji se od Julijanskog razlikuje za 13 dana. To je najveća reforma kalendara, a jednu reformu je izveo i Milutin Milanković početkom prošlog stoljeća.
Ta razlika od 13 dana se najbolje vidi kod obilježavanja blagdana u različitim crkvama. Tako Srpska pravoslavna crkva Božić obilježava 7. januara, ali to je po Julijanskom kalendaru 25. decembar. Ortodoksne crkve nisu prihvatile reformu katoličkog pape te su ostavile stari kalendar. Zbog toga je Oktobarska revolucija bila u novembru, a sportisti Rusije zakasnili na Olimpijadu 1908. godine 13 dana jer su koristili julijanski kalendar.
U ovom mjesecu, recimo, je Sveti Nikola (6. decembra), a pravoslavci ga obilježavaju 13 dana kasnije – 19. decembra.
(Treba napomenuti da su neke pravoslavne crkve poslušale Milankovića 1925. godine te i one obilježavaju Božić 25. decembra (Grci, Bugari).
Ne postoje dvije ‘nove godine’
Treba konstatirati da ne postoje dvije „nove godine“, nego se koriste različiti kalendari. Neki narodi obilježavaju druge periode za nove godine. Tako je kod Perzijanaca nova godine prvi dan proljeća što bi geografski bilo najpreciznije i najkorisnije.
Narodi koji prate lunarni kalendar, odnosno okretanje Mjeseca oko Zemlje, imaju drugačije mjerenje vremena. Ta godina traje 355 dana i obuhvata 12 Mjesečevih revolucija. Narodi kao Jevreji, Arapi i Kinezi koriste ovaj kalendar. Novi mjesec počinje kada je faza mladog Mjeseca te nema mjeseca koji može trajati 31 dan. Zanimljivo je da Jevreji „stižu“ solarni kalendar te sedam puta u 19 godina imaju 13 mjeseci u kalendaru, a godina im traje tada 385 dana. Zbog toga praznici, a oseban je primjer Pesah, pada uvijek u proljeće i vezuje se za period kršćanskog Uskrsa.
Treba konstatirati da su različiti narodi imali različite periode početaka „računanja vremena“. Bitni događaji iz prošlosti neke civilizacije su uvjetovali različite „početke doba“.
Vrijeme koje mi najviše koristimo je ono Anno Domini, odnosno A.D. koje nam obilježava period od rođenja Isusa Krista (u engleskoj terminologiji to je B.C. i A.C. (Before Christ, After Christ) Arapi, a zahvaljujući širenju kulture i muslimani širom svijeta, obilježavaju period početka novog vremena od Hidžre, preseljenja Muhameda iz Meke u Medinu. Trenutno je 1444. godina, a novo vrijeme se računa od 622. godine. Kinezi će početak svoje lunarne Nove godinu obilježiti 10. februara 2024, Jevreji 2. oktobra (Roš Hašana), a Indija 22. marta. Jasno je da su različiti i brojevi godina. Poznato je da je drevni Rim računao vrijeme od nastanka grada (753. p.n.e.), a Heleni od prvih Olimpijskih igara (776. p.n.e.).
Upravo su razni događaji uvjetovali da postoje različiti brojevi godina. Tako će Kinezima uskoro početi 4661, Koptima 1741, Budistima 2565, Indijcima 5125, Jevrejima 5784, a Muslimanima 1445. godina.
Kalendar sa najviše godina je onaj od „postanka svijeta“. Period velikog potopa je bio prije 7.532 godine i to je kalendar koji je došao preko Vizantije. Smatra se da je upravo tada Noa spasio brojne vrste od velikog potopa. Taj kalendar je dugo koristila i Srpska pravoslavna crkva te se mnogi iznenade kada vide kada su izgrađeni neki manastiri SPC-a. U njima pišu godine od 6700, ali je bitno reći da se radi o drugom kalendaru. To su periodi XIII i XIV stoljeća A.D.
U svijeta globalne kulture do nas dolaze razne informacije o obilježavanju novih perioda nekih kultura i naroda. Kao kozmopoliti trebali bi sve prihvatiti i poštovati, a obzirom da se radi o proslavama u njima i uživati. Možda nije svaki kalendar „naš“, ali zadovoljstvo, radost i sreća zbog drugih to uvijek moraju biti.