Svjedoci smo ovih dana poskliznuća i pada hrvatske planinarke u sjevernoj stijeni Veleža, preciznije u ferati „Srce Veleža“, koja prolazi kroz okomite stijene i kuloare. Pad nije bio naivan, planinarka je slomila nekoliko rebara i povrijedila neke dijelove tijela. Srećom, ne na takav način da ostavi trajne posljedice. Uskoro će biti dobro.
Nakon pada uslijedilo je dramatično danonoćno spašavanje, koje je rezultiralo sretnim krajem. Spasioci su unesrećenu spustili pod stijenu blizu ulaza u feratu, nakon čega je helikoperom SFOR-a prevezena u mostarsku bolnicu, gdje je zbrinuta.
Tren dekoncentracije vodi problemima
Želim napisati da je ovaj događaj potvrdio nekoliko činjenica:
1. Prije svega, da se nezgoda može dogoditi i pripremljenim i spremnim planinarima. Grupa koja je zajedno sa planinarkom iz Zagreba penjala feratu su relativno iskusni visokogorci. Ne može se reći da nisu znali šta ih je čekalo u teškoj i dugoj ferati „Srce Veleža“. Jednostavno trenutak dekoncentracije dovoljan je da dođe do pada, koji mož biti i fatalan. Sa druge strane, potreban je kontinuirani rad na samom sebi. Ukoliko hoćete prihvatiti najveće izazove – morate biti spremni za njih! Na tabli koja opisuje feratu „Srce Veleža“ lijepo piše – teškoća D, zahtijeva veliko prethodno iskustvo u pogledu svih visokogorskih vještina.
2. I ovaj put se potvrdilo koliko je važno imati kvalitetne i spremne jedinice Gorske službe spašavanja. Bosanskohercegovački spasioci, koji djeluju volonterski i uz ograničene kapacitete u pogledu opreme i tehnike, pokazali su zavidan nivo znanja i obučenosti, tokom ove akcije. Ne zaboravimo! Nijedna druga grupacija – profesionana ili amaterska – nije mogla, i ne može izvesti akciju spašavanja kao što je ova na Veležu izuzev jedinica Gorske službe spašavanja. Zbog toga treba čestitati svim jedinicama GSS-a na požrtvovanosti i hrabrosti! Apelujem na vlasti da osnaže i dorade zakonsku legislativu vezanu za sigurnost u planinama, te da se u značajnoj mjeri popravi položaj GSS službi u BiH.
S druge strane, novih znanja i obučenosti nikada dosta. S obzirom na narasli trend penjanja ferata, logično je pretpostaviti da će ovakvih ili sličnih akcija biti u budućnosti i više. Zbog toga bi trebalo još snažnije ekipirati jedinice GSS-a, kao i prohodnost helikopterskih intervencija. Pretpostavljam da će jedinice GSS-a u cijeloj BiH, zavrnuti rukave i održati niz vježbi sa simulacijom spašavanja unesrećenih u ferati Srce Veleža ili u nekoj sličnoj, kako bi se ova kava vrsta akcije dovela na stepen rutinskih intervencija.
(Podsjetit ću da smo na samo otvaranju ferate Srce Veleža imali poskliznuće planinarke, koja nije bila spremna da nastavi penjanje. Stručna ekipa (koja je i gradila feratu) ju je bez problema i rutinski spustila na dno ferate.)
3. Ova akcija je potvrdila da su ljudi ipak ljudi, te da u najtežim trenucima proradi ono nešto za što i ne znate da postoji u vama. Taj nivo solidarnosti, ljubavi i požrtvovanosti se ne javljaju, ili gotovo ne javljaju u svakodnevnom „običnom“ životu. Tek izazovi kao što je bila ova nezgoda na Veležu, probude ih u nama. I tako iz ovakvih ili silnih nesreća, povučeni neupadljivi likovi, izrastu u moralne divove. Planinarska je na dirljiv način opisala trenutak kada je prvi spasioc došao do nje: zagrlila sam ga čvrsto i zaplakala! Pamtit će ga čitav život.
Da – iz nesreća se rađaju i prijateljstva koja traju za cijeli život. I izrastaju novi istinski heroji koje moramo slaviti i postaviti kao moralne uzore.
Željezni putevi kroz okomite stijene
Inače, ferate nakon što su osvojile brojna srca u Austriji, Italiji, Sloveniji, Francuskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji i brojnim drugim zemljama, su stigle prije desetak godina i kod nas. Za one koji se do sada nisu sreli sa ovim pojmom – ferate su osigurani „željezni putevi“ kroz okomite stijene, gdje se inače, bez pomoći sajli i nogostupa, ne bismo mogli popeti.
U BiH ih imamo vjerovatno već oko tridesetak (moja procjena), koje se razlikuju po težini, dužini i pristupu. Najjednostavnije su one do kojih ne treba dugo hodati, a penjanje uz njih ne zahtijeva veliku fizičku snagu. Teškoće su opisane slovima, od A do E, gdje su ove označene sa slovom A najjednostavnije, a E najteže.
Ferata „Srce Veleža“ je jedna od najtežih u regionu. Više je elemenata koje je svrstavaju u najteže. Prije svega, pristup – 2 do 2,5 sata po krševitom planinskom terenu. Drugo, nekoliko detalja u stijeni zahtijevaju da se na snagu izvučete uz pomoć sajle, uz činjenicu da je ispod vas nekoliko stotina metara okomite litice, koja na one koji su nenaviknuti na kretanje okomitim visovima, može imati negativan psihološki učinak. A nakon što ste ispenjali feratu, čeka vas četverosatni povratak, preko grbavog, bezvodnog i teško prohodnog terena.
Inače, projektovao ju je i, uz pomoć vrlo stručne ekipe alpinista i gorskih spašavatelja, izgradio u tom trenutku najbolji bh. alpinist, Armin Gazić (P.D. Treskavica), koji je na žalost poginuo godinu kasnije, upravo kada je završio narednu feratu na Veležu koju smo nazvali njegovim imenom.
Upravo, za sve one koji bi ipak za početak htjeli manji fizički izazov u odnosu na „Srce Veleža“, preporučujem alternativu – feratu „Armin Gazić“, koja se također nalazi u stijenama Veleža, koja je jednako lijepa, samo za stupanj lakša i kraća. Nalazi se na lokaciji Brasina, izlazi na vrh koji na kojem je nekada bio utvrđeni vojni objekat, čiji se ostaci i danas mogu visjeti i razgledati. Njena je ocjena B na C, visina 250 a dužina 350 metara.
Savjeti za sigurnije penjanje ferata
Na kraju, uz uobičajeni oprez koje zahtijeva svaka planinarska tura, evo nekoliko sublimiranih savjeta za kretanje po feratama:
1. Vrlo je korisno proći kurs kretanja po feratama;
2. Bilo bi idealno proći početnički tečaj alpinizma;
3. Prije uspona provjerite ferata set – poznat je slučaj u Sloveniji kada je set imao fabričku grešku u dijelu koji apsorbuje pad i nesretni penjač je nakon pada jednostavno propao u dolinu;
4. Prije uspona se upoznajte sa feratom – pristup, težina, dužina i povratak su četiri elementa koji određuju veličinu izazova sa kojim ćete biti suočeni;
5. Provjerite da li se ferata održava! Neke ferate nemaju titulara (vlasnika) koji brine o njihovom održavanju, a ferate zahtijevaju povremene provjere stanja i popravke.
6. Pored ferata seta, ponesite nekoliko karabinera, prusiku i par omči. Mogu vam zatrebati u nizu situacija!
Sretno!
