Vjerovatno najveću zabludu kod ljudi stvaraju dva pojma iz naslova ovog teksta. Neki smatraju da se radi o sinonimima, a drugi pogriješe u tumačenju šta koji pojam proučava i čime se bavi. Često se dešava i pojava da oni koji razlikuju pojmove nisu sigurni šta predstavlja pravu znanost, a šta pseudoznanost i proročanstva bez ikakve znanstvene osnove.
Iako u svom nazivu astrologija ima pojam logos to ne znači da je znanost. Ono što nas često uče u školi je da pojam logos znači znanost je jezički pogrešan. Heleni znanost zovu epistimi, a logos bi bukvalno preveli kao razlog. To znači da su ljudi antike tražili „razloge“ koji uvjetuju stvaranje života (biologija) ili društvene zajednice (sociologija).
Upravo je sam naziv nekada osnovni krivac za totalno zbunjivanje ljudi koji žele neke stvari da saznaju o Svemiru. Astronomija je znanost koja se bavi njegovim proučavanjem, a u bukvalnom prevodu znači „ime zvijezda“ (asteri – zvijezda; nomes – ime).
U početku promatranja neba, koje je vjerovatno nastupilo nakon samog nastanka homonida, ljudi su u antici mislili da je sve u Svemiru neki oblik zvijezde. I danas je u laičkom govoru prisutna pojava pojmova „zvijezda padalica“, „zvijezda repatica“, „zvijezda lutalica“, a znamo da se radi o meteorima koji sagorijevaju u atmosferi, kometama koje ostavljaju svjetlosni trag oblika repa ili planetama koje imaju „lažno“ kretanje koje se dešava zbog nejednake putanje i dužine njihovog kretanja oko Sunca. To je ono što se u astrologiji zove npr. „retrogradni Merkur“, a astronomija zna da je to normalno kretanje planete koja u 2D sustavu koji vidimo na nebu (mi vidimo samo linearne projekcije tijela na nebeskoj sferi) pokazuje kretanje „u kontra smjeru“ (paralaksa planeta).
Praćenjem zvijezda do kalendara
Modernu astronomiju promatramo tek od 1609. godine kada je Galileo Galilei prvi put upotrijebio teleskop. Ovaj „dalekogled“ mu je omogućio da vidi Jupiterove satelite i ugleda planetu sa prstenom – Saturn. Preantički i antički period astronomije se bazirao na očnoj vizualizaciji, ali i proizvodnji raznih naprava koje su matematički računale „nebeska kretanja“. Na bazi položaja zvijezda počelo je i pravljenje kalendara. Oni nisu imali ulogu samo određivanja nekog datuma nego potrebe da se zna kada će nastupiti određeno godišnje doba veoma bitno za agrarnu proizvodnju. Prvi kalendar, onaj u Egiptu iz perioda Zosera koji nam je pokazao da godina ima 365 dana, je za početak godine uzimao specifičan položaj zvijezde Sirijus na nebu. To je značilo da dolazi period poplave Nila, a „Egipat je dar Nila“.
Moderna astronomija se, osim položajem i udaljenostima svemirskih tijela, posebno bavi istraživanjem njihovih fizičkih i kemijskih odlika. Kao što su prije pet stoljeća, prije svega Španjolci i Portugalci, išli da „nabave“ razne stvari iz Indije pa opustošili Ameriku koja im se našla „na pola puta“, danas najrazvijenije civilizacije šalju svoje letjelice na druga svemirska tijela zbog pokušaja njihove eksploatacije. Posljednje od tih „putešestvija“ je bilo slijetanje Čandrajana (Chandra – Mjesec; yaan – vozilo) iz Indije blizu južnog pola Mjeseca. Sve to je omogućeno ozbiljnim bavljenjem astronomije. Prije nekoliko mjeseci je izvršeno i „bombardovanje“ asteroida kojem se trebala promijeniti putanja. To je bila proba u slučaju stvarnih potreba i potencijalnog skretanja putanje nekog tijela koje bi krenulo ka planeti Zemlji.
Ništa nije doprinijelo razvoju astronomije kao Hladni rat. Zahvaljujući kompeticiji „zapadnog i istočnog bloka“ postoje programi Apolo, Sputnjik i Luna koji su nam od Lajke preko Gagarina i Armstronga dali osnovu onoga što pratimo danas. Dakle, astronomija je od svog teoretskog promatranja neba dala osnovu prognoziranja godišnjih doba te danas osnovu buduće ekonomske eksploatacije drugih tijela.
Placebo efekt
Svakoj znanosti je dato nešto što joj omogućava ekonomsko „preživljavanje“. Za astronomiju je to astrologija, pseudoznanost koja se bazira na uticaju astronomskih pojava na stanja čovjeka. Ovakva stvar je apsolutno neutemeljena, a jedino potencijalno djelovanje može nastupiti zbog ljudskog „placebo efekta“. Najpoznatija „alatka“ astronomije je horoskop (nebogled). Dio neba koji vidimo kroz položaj Sunca u određenom periodu godine predstavlja neko sazviježđe koje je izgledom ljude asociralo na neke stvari, pojave ili životinje. S obzirom na okretanje Zemlje oko Sunca mijenja se segment neba koji vidimo u određenom periodu godine. To je razlog određivanja našeg horoskopskog znaka koji nam, kako tumači astrologija, daje neke osnovne odlike.
Treba napomenuti da, osim onih znakova u Europi, drugi narodi su vidjeli neke druge „stvari na nebu“, pa se kod Kineza pojavili i „zmajevi“. Svakako ta sazviježđa postoje, a dalo bi se diskutirati na šta pojedine ljude podsjećaju. S obzirom da je na planeti osam milijardi ljudi, a 12 horoskopskih znakova, prosta aritmetika kaže da 667 miliona ljudi ima iste odlike jer je rođeno unutar istih mjesec dana.
Posebna je priča astrologije o uticaju drugih svemirskih tijela na čovjeka. Ako izuzmemo uticaj Sunca oko kojeg se zbog gravitacije okrećemo i uticaj gravitacije Mjeseca na plimu i oseku na Zemlji, drugih dokaza o tome nema. Jasno je da je ljudska prošlost imala drugačije poglede pa su se ljudi na Zemlji „prepadali“ od crvene planete Mars (Aris, Mars – bog rata) i njegova dva satelita kojem su dali imena Fobos i Demos (Strah i Užas). Zbog toga i danas konjukcija Marsa u vašem horoskopskom znaku donosi neku „svađu“, a Venera, kao boginja ljubavi, u konjukciji donosi neku strast i zaljubljenost. Zaista je upitno koliko neko tijelo, kojem smo mi bez osnove dali neki značaj, sa udaljenošću od minimum 45 miliona kilometara (Venera) ili 87 miliona kilometara (Mars) mogu uticati na neke naše „svađe“ ili „ljubav“.
Priča o ‘retrogradnim’ planetama
Zanimljiva je priča i o Mjesecu čije pojave kao što su „super Mjesec“, „crveni Mjesec“ i slično utiču na naša stanja. Pun Mjesec je pojava koja se javlja zbog položaja tri tijela, a obzirom da je putanja Mjeseca elipsa on je nekada najbliži Zemlji, pa je „super“. Crveni Mjesec se javlja zbog „loma svjetla“ u Zemljinoj atmosferi. Jasno je da, osim vizualizacije, ne može lom svjetla uticati na neke odlike čovjeka. Ili utiče koliko i neka crvenkasta boja nekog objekta inače utiče na nas.
Najzanimljivija stvar je priča o „retrogradnim planetama“. Ako pogledate u retrovizor neki automobil koji ste pretekli vama se čini da on ima kretanje „unazad“ jer mu je brzina manja od vaše. To je naš dojam o njegovom kretanju. Ako uzmemo za primjer Merkur, onda se on u godini četiri puta retrogradno javlja. Naime, njemu godina traje 88 dana (tri mjeseca) i on se oko Sunca okrene četiri puta dok Zemlja samo jednom. Zbog navedenog, njegovo kretanje, odnosno naša linearna projekcija njegovog pokreta, bude četiri puta godišnje u kontra smjeru. Pravo je pitanje kako to uopće može uticati na nas.
Može se zaključiti da je astronomija ozbiljna znanost koja je dala brojne zakone, rješenja i spoznaje koje su omogućile ljudski razvoj, a astrologija služila za „prepadanje“ i zaradu pojedinaca. Tvorac filozofije, čuveni Tales, je svjesno prepao sugrađane. Njemu su oni krali masline te im je rekao da će im sakriti Sunce. Tales je znao izračunati kada će biti pomračenje Sunca te najavio da će tog datuma Sunce „nestati“. Nakon toga mu nisu više krali masline.
Astrologija, kao i sve druga proricanja i pseudoznanosti, su odraz straha. A najveći naši strahovi potiču od neznanja. Ne bojimo se mi mraka nego se bojimo što u njemu ne vidimo.