La Musica Cubana: Zapis iz zemlje muzike i plesa

Evo, opet Kuba! Ko može odoljeti ovoj nevjerovatnoj zemlji i ne vratiti se ponovo?

Moje prvo putovanje na Kubu, prije pet godina, razlikuje se mnogo od ovoga sada, u 2024. godini. A, kulturni život Kube je sada još intenzivniji. Kuba je već odavno živopisna kolijevka muzičkih događanja, sportskih priredbi, umjetničkih kreacija koje skreću pažnju cijelog svijeta. Kako i ne bi, kad je kultura Kube nevjerovatan amalgam proteklih vremena povezanih sa Afrikom, Španijom i Karibima.

Jedan od američkih muzičkih kritičara kaže: “Da je Kuba jedina zemlja na cijelom svijetu, Zemlja bi bila poznata kao planeta muzike”. Popularna i tradicionalna muzika Kube je među najslušanijom i najpoznatijom muzikom u svijetu danas. Kuba je i generator latinske muzike, a proizvela je neke od najpoznatijih umjetnika u svijetu, kao i najuticajnije žanrove.

Kao kolonijalna sila, pod kojom je Kuba bila dugo godina, Španija je prenijela na Kubu svoju tradicionalnu muziku himni i božićnih pjesama, sa crkvenim žanrovima. Ali, vremenom je donijela i muziku više klase, poput one sa plesnih balova, uglavnom valcere, mazurke i minuete. Kao kolonijalisti, počeli su davno dovoditi na Kubu robove iz centralne Afrike, koji su sa sobom donijeli i afričke muzičke forme.

Mogli bismo zasigurno reći da je La Musica Cubana izrasla kao ljubavna priča između španske melodije i harmonije i afro-kubanskog ritma i refrena. I, kao takva, u formi rumbe, son i salse, utjecali su na svjetske muzičare u globalu. Baš zbog toga, kubanska muzika ima primarno mjesto u svjetskoj muzici, kako u direktnoj interpretaciji, tako i u fundamentalnom pokretu koji se sad dešava na svjetskoj sceni.

I muzika je sa embargom promijenila smjer

Muzička revolucija na Kubi dala je vjetar u leđa i političkoj revoluciji kad je osnovana komunistička Kuba 1959. godine. Kad je SAD uveo embargo Kubi, daleke 1961. godine, i muzika Kube je promijenila smjer. Strahujući od represije i teških uslova za život, Kubu su tada napustili njeni najbolji muzičari, tražeći bolji život u Portoriku, Miamiju i New Yorku, kao izbjeglice.

Slavni kubanski predsjednik Fidel Castro reagovao je automatski, znajući važnost muzike i kulture za njegovu zemlju. Uložio je ogromna sredstva koja je država posjedovala i formirao Ministarstvo kulture, kroz koje je od početka zapošljavao svakog muzičara koji završi i srednju školu sa punim beneficijama od države. To, u neku ruku, nacionalizovanje muzičke scene proizvelo je renesansu tradicionalne muzike, kao i baleta i modernog plesnog performansa.

Poznati umjetnici poput Silvija Rodrigueza i Pabla Milanesa počeli su razvijati i eksplicitne političke pjesme, koje su pjevale o idealima revolucije, poznat kao pokret nueva trova.Tad je afro-cuban muzika postala izuzetno popularna, propagirajući jednakost među ljudima, za koje se zalagala komunistička partija.

Sama država Kuba, promovirala je posebno muziku rumbe, kao simbol univerzalne muzike i proleterske Cubanidad. Veoma poznat slogan tog vremena je bio: bez Kube, nema rumbe a bez rumbe, nema Kube!

Festivali i kulturna dešavanja

Ova mala ostrvska zemlja sa bogatom historijom i jedinstvenim šarmom, samo ove godine organizuje više od 100 kulturnih događanja. Upravo sam stigla kad se završio jedan od najvećih festivala na Kubi – Havana International Jazz Festival. Ovaj festival svrstavaju odmah poslije New Orleans Jazz Festivala, te Montreal Jazz Festivala koji je i zvanično i najveći na svijetu.

Zaslužni za slavu Havana Jazz Festivala su svakako kubanski jazz umjetnici, koji su postigli svjetsku slavu, među njima: Mario Bauza, Paquito D’Rivera, Arturo Sandoval, Gonzalo Rubalcaba, Ignacio Berroa. Na žalost, da bi postali slavni, morali su se iseliti iz Kube i prigrliti život negdje drugdje, najčešće u SAD-u. Većina i danas živi u New Yorku.

Ovogodišnji festival se odvijao na 20 lokacija u gradu. Kubanci su u ovom vremenu sa jazzom ustajali i sa jazzom išli na spavanje. Koncerti su se odvijali u dvije sale Nacionalnog teatra, u Teatru Marti, Nacionalnom muzeju lijepe umjetnosti, Kulturnom centru Bertolt Brecht, Teatru Mell, Teatru America, u Fabrici kubanske umjetnosti, a centralna bina se nalazila u Paviljonu Kube (Pabellon Cuba), u prelijepom dijelu Havane zvanom Vedado.

U globalu, slavni muzičari hrle na Kubu kao što hodočasnici hrle u Meku i Medinu. Havana International Jazz Festival je za sve umjetnike svijeta Meka za jazz.

U razgovoru sa nekim lokalnim umjetnicima o ovom festivalu, rekli su mi da je tu bilo više od 100 izvođača iz 30-ak zemalja svijeta. Roman, konobar u restoranu “La Sobra” u staroj Havani, kaže: “Nama Kubancima, jazz teče u venama, ali volimo mi i našu afro-cuban muziku: rumbu, son, cancion Cubana, danzon i punto guarjira.”

To je, dakle, ono čega se mi na Balkanu sjećamo iz ‘70-ih: ritmovi rumbe, salse, ća-ća-ća… Da se podsjetimo samo muzičke himne Kube, Guantanamera, koja je rođena iz nostalgične poeme Josea Martija, a koju i dan-danas ponekad čujemo na našim partijanjima.

Ljubitelji afro-cuban muzike kao i druge tradicionalne muzike Kube srodili su se sa čuvenim albumom Buena Vista Social Club, koji je izašao 1997. godine. Taj album, nikada zaboravljen, promovira tu muziku i umjetnike koji su ga stvorili, kao što su: Ibrahim Ferrer, Ruben Gonzalez i Omara Portuando.

Promocija zemlje i njene kulture

Osim međunarodnog festivala jazza, svjetski poznat je i Havana World Music Festival, koji sa 130 koncerata privuče više od 70.000 gledalaca svake godine. Ovaj trodnevni festival različitosti, kulture i muzike i ove godine će ugostiti umjetnike iz cijelog svijeta. Na sceni će se predstaviti izvođači hip-hopa, folk muzike, regeea, elektronske muzike te jazza i akustične muzike.

Ako još dodamo da će cijela Havana biti okupirana umjetnicima slikarima koji će izlagati na ulicama, da će plesači plesati na trgovima i parkovima, onda možete zamisliti tu kreativnu energiju i raspoloženje koje će u Havani vladati za vrijeme tog festivala. Kubanci ovaj festival vješto koriste za promociju zemlje, njene kulture i privlače veliki broj turista širom svijeta. Uz festival se organizuju i degustacija hrane, predstavljaju brendovi, organizuju posjete drugim provincijama, institucijama i tvornicama. Najposjećenije su u to vrijeme farme uzgoja životinja, duhanska polja i fabrike za proizvodnju čuvenih kubanskih cigara.

Ovaj festival se održava u aprilu, a pripreme se već odavno odvijaju u Hotelu Nacional, gdje sam provela jedan dan sa organizatorima ovog impozantnog kulturnog događaja.

Interesovalo me je ko je glavni organizator i ko je sponzor tako velikog festivala. Odgovor je: organizator svih kulturnih priredbi na Kubi je moćno Ministarstvo kulture Kube, koje ustvari i finansira sve kulturne događaje.

Poslije revolucije na Kubi, najviše transformacije je doživjela upravo kultura, kojoj se sada posvećuje ogromna pažnja u državi. Vlada Kube ulaže mnogo truda i sredstava u obrazovanje i kulturu. Ministarstvo kulture Kube je formirano 1976. godine i od tada je i počela velika ekspanzija institucija kulture i kulturnih dogadjanja. To je pospješilo turizam, koji je jedna od važnih grana razvoja Kube, ali i unutrašnji razvoj i preraspodjelu sredstava.

Koliki je uticaj ovog ministarstva na razvoj kulture na Kubi govore sljedeći podaci: prije 1959. godine na Kubi je bilo 100 biblioteka i 12 muzeja; danas na Kubi postoji organizovano 2.000 biblioteke i 250 muzeja. Ministarstvo kulture upravlja programima obrazovanja u muzici, vizualnoj umjetnosti, baletu, dramskoj umjetnosti, modernom plesu, te upravlja univerzitetima i školama koje obrazuju za kulturne aktivnosti.

Na Kubi postoji 200 registrovanih kulturnih centara (casas de cultura) u kojima svako može prisustvovati radionicama iz svake branše kulture. Ono što je važno: sve radionice su besplatne. Nije onda ni čudo što u skoro svakoj kubanskoj kući bar jedan član porodice svira neki instrument, većina pleše salsu, a veliki broj djece poznaje muzičke note.

To se oslikava i u svakodnevnom životu na Kubi. Prođete li starim djelom Havane, od 11 sati prijepodne pa sve do noći, u svakom restoranu, kafiću svira živa muzika. I nisu to samo jedan ili dva svirača, to su grupe koje sviraju na nekoliko instrumenata. Niko se ne iznenadi, kad ljudi usred dana u nekom restoranu ustanu da zaplešu, dođu do stranaca, naklone se i zamole da im se pridruže.Taj ritam koji oni osjećaju, dijele sa drugima, prosto je sastavni dio svakodnevnog života Kubanaca. Složila bih se sa čovjekom koji je ovu zemlju nazvao planeta muzike. Dodala bih i to da je ova zemlja puna nasmijanih ljudi čiji osmjeh vidiš na licu većine Kubanaca. S obzirom da su veoma siromašni i da im je prosječna plata manja od 50 dolara mjesečno, sve je to jasan pokazatelj da sreća za mnoge ljude na Kubi ne proizilazi iz materijalnih već duhovnih dobara.

Raskošni muzički talenti

Da bih još autentičnije osjetila taj dah muzičke euforije svakodnevne Kube, otišla sam u čuveni klub Guajirito u Habana Vieja (stara Havana), gdje svira svjetski poznata grupa Buena Vista Social Club. Cijena ulaznice na koncert sa večerom je 60 dolara (što je dakle nedostupno za obične Kubance). Klub radi svakodnevno i koncerti svaki dan počinju u 9:30. Atmosfera u klubu podiže se do temperature ključanja, ne zbog čuvenih koktela i mojita, kojim su se na Kubi naslađivali velikani poput Hemingwaya, koji je ovdje proveo najplodnije dane svog života, već zbog raskošnih muzičkih talenata desetine svjetski poznatih umjetnika koji se u tri sata programa predstave publici.

Ovaj ansambl je sastavljen od legendarnih pjevača Kube, poput Lazara Ville i Virgilija Valdesa, koji su 1998. i 2004. godine dobili nagradu Grammy. Tu su i Luis Barzaga i William Valoz, također dobitnici Grammyja.

Mene je oduševila 80-godišnja Xiomara Valdes, koja je otpjevala kultnu pjesmu Besame Mucho i doslovno zapalila publiku.

Ovaj bezvremeni ansambl, dobitnik 11 Grammyja, daje puls muzičkom životu Havane. Ako ste na Kubi, ne propustite da ih vidite i čujete. Od muzike, plesa, njihovog šarma…

Sve zajedno, utisci iz ove fascinantne zemlje koja ima neke od najljepših plaža na svijetu, zemlje neodoljivog ritma, oldtimera, nasmijanih ljudi, ruma i cigara uvijek su nezaboravni. I koliko god puta ovdje dođete, svaki put zaželite da ostanete duže i da se ponovo vratite.

Jer, ova kultura, muzika i energija ljudi, zarazna je. Oplemeni vas i podigne vaš duhovni barometar za nekoliko stepeni. Viva Cuba! Viva Musica Cubana!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.