Kršćani danas slave Uskrs

Katolici, protestanti i drugi kršćani koji vrijeme računaju prema Gregorijanskom kalendaru u nedjelju slave svoj najveći i najstariji blagdan –  Uskrs, kao spomen, kako vjeruju, Isusovog uskrsnuća i njegove pobjede nad smrću.

Prema kršćanskom vjerovanju, Isus Krist je osuđen u četvrtak, raspet u petak, a u nedjelju je uskrsnuo.

Uskrs ima višestruki značaj, pored osnovnog – pobjede nad smrću, on je i nada za život budućeg vijeka i osnova za ponovni Kristov dolazak.

Nedjelja između 22. marta i 25. aprila

Molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kolači i njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno čestitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa tek su dio pučkih uskrsnih običaja.

Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnog punog mjeseca (uštapa).

Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. marta i 25. aprila, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena.

Još su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdijenju, čitanju Biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjeg.

Od trećeg stoljeća zaživjela je praksa krštenja katekumena u uskrsnoj noći, a od četvrtog Uskrs se slavi tri dana – počinje s večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikog petka i Velike subote, a završava uskrsnim vesperama – vrhunac slavlja čini bdijenje noć uoči Uskrsa.

Bdijenje obuhvata blagoslov ognja

Priprema za Uskrs je 40-dnevni post, koji počinje na Pepelnicu, kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja i pokoru.

Uskrsna je nedjelja jednako tako početak uskrsnog ciklusa Pentekoste, koji se zaključuje svetkovinom Duhova.

U katoličkoj liturgiji uskrsno bdijenje obuhvata blagoslov ognja, paljenje svijeće na “ognju bdijenja” i ophod kroz crkvu, nastavlja se podužim bogoslužjem riječi – pet starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja, potom obnovom krsnih obećanja i, naposljetku, euharistijom.