Cvijanović i ambasador Srbije pismom UN-u osporavaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović i ambasador Srbije pri UN-u Nemanja Stevanović uputili su pismo Ujedinjenim narodima u kojem navode da prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici ne predstavlja službeni stav BiH. Umjesto toga, okarakteriziran je kao samostalan potez ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatka Lagumdžije, javlja Al Jazeerin novinar Ivica Puljić.

“Stevanović je proslijedio poruku svim misijama UN-a i glavnom tajniku. U istoj, ambasador je prenio pismo članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović koja je svoju korespondenciju 3. aprila usmjerila Misiji-ambasadi Srbije u Ujedinjenim narodima, umjesto Misiji-ambasadi Bosne i Hercegovine u UN-u. Ova situacija nametnula je i pitanje o motivima takvog postupka”, dodaje Puljić.

Iz ureda generalnog sekretara UN-a službeno je potvrđeno da su primili to pismo dan kasnije, 4. aprila.

‘Jednostrano djelovanje’

“Uočili smo da je ambasador pri UN, gospodin Zlatko Lagumdžija, jednostrano pokrenuo korake za podnošenje rezolucije o Srebrenici na usvajanje Generalnoj skupštini UN. Iako prepoznajemo značaj rešavanja tako kritičnih pitanja, imperativ je naglasiti da je ova akcija poduzeta bez odgovarajućeg ovlaštenja i uz jasno kršenje ustavnog okvira Bosne i Hercegovine”, navodi se u pismu čija je potpisnica Cvijanović.

Nadalje, u pismu naglašava kako “takvo jednostrano djelovanje ne samo da podriva ustavni okvir Bosne i Hercegovine, već i izaziva zabrinutost u pogledu legitimiteta i reprezentativnosti dotične rezolucije”.

“Moram naglasiti da bi ova rezolucija, ako bude usvojena, potkopala dugi posleratni proces ozdravljenja Bosne i Hercegovine”, pojašnjava Cvijanović, dodajući da bi usvajanje rezolucije izazvalo unutrašnje nemire u BiH, ozbiljno narušivši međuetničko pomirenje koje je od vitalnog značaja za njenu budućnost.

Takav potez bi, prema njenom mišljenju, uslovio “opasan presedan koji podriva vladavinu prava i principe diplomatskog integriteta”.

‘Opasne posljedice’

U pismu koje je potpisao Stevanović ističe se da “Srbija, kao jedan od garantora Dejtonskog mirovnog procesa iz 1995. godine za Bosnu i Hercegovinu, ima obavezu informirati o bilo kakvom aktu podrivanja mira, sigurnosti i stabilnosti u BiH s širim implikacijama po mir, sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana”.

“Nedavna inicijativa samo jedne etničke strane u BiH oko dobijanja rezolucije Glavne skupštine UN-a o Srebrenici bez pristanka i odobravanja zajedničkih vlasti BiH (Ustav BiH isključivo povjerava formiranje i izvedbu vanjske politike tročlanom Predsjedništvu) je čin koji podriva temeljne odredbe Dejtonskog-Pariškog sporazuma iz 1995. godine o BiH i Ustava BiH”, dodaje se.

“Stevanović dalje u pismu navodi da mu je, s obzirom na ‘trenutni monopol nad redovnim diplomatskim kanalima komunikacije jedne etničke strane u BiH’, srbijanska (U izvornom pismu napisanom na engleskom jeziku, uvrštena riječ ‘Serbian’ ostavlja dojam da je Cvijanović iz Srbije) članica Predsjedništva BiH, uputila je pismo u kojem izražava zabrinutost po ovom pitanju”, javlja Puljić.

“Dijelim ovo pismo s vama kako bi se spriječile dalje opasne posljedice.”

U pismu je iskoristio priliku da još jednom naglasi kako bi usvajanje navedene rezolucije moglo uzrokovati djelovanje protiv mira, sigurnosti i stabilnosti Bosne i Hercegovine, ali i Zapadnog Balkana.

Ambasador Srbije proslijedio je pismo Željke Cvijanović generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda, predsjedavajućem Generalne skupštine te stalnim ambasadorima i promatračima u UN-u.

Oštre reakcije

Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrenici će se na Generalnoj skupštini staviti na dnevni red vjerovatno početkom maja ove godine.

“Predlagači rezolucije o genocidu u Srebrenici su Njemačka i Ruanda, dok su sponzori Sjedinjene Američke Države, Čile, Novi Zeland, Malezija, Jordan, Turska, Slovenija, Albanija, Francuska, Italija, Irska, Lihtenštajn, Bosna i Hercegovina, Nizozemska, Finska. I to je tek početak”, dodao je Puljić.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kojom bi se, između ostalog, moglo tražiti da se 11. juli obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid, potaknula je nove rasprave i izazvala duboku podjelu mišljenja među političarima i javnosti u bh. entitetu Republika Srpska, kao i u Srbiji.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je izjavio da će nakon usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici uslijediti “zahtjevi za ukidanje Republike Srpske i da Beograd plati ratnu odštetu”.

“Taj akt nema obavezujuću snagu, ali će se odmah sutradan izaći sa inicijativom za ukidanje Republike Srpske, na osnovu stava da političke tvorevine koje su zasnovane na genocidu ne mogu da postoje. Tražiće i ratnu odštetu od Srbije”, rekao je Vučić.

Ova izjava odražava njegovu zabrinutost zbog mogućih političkih i finansijskih posljedica koje bi se mogle dogoditi kao rezultat međunarodnog priznanja genocida. Nije ponudio nikakve dokaze koji bi podržali njegove tvrdnje.

Negiranje genocida

Snage bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića, osuđenog u Hagu za ratne zločine, uključujući i genocid u Srebrenici, u samo nekoliko dana jula 1995. godine ubile su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka na području Srebrenice.

Srbija i čelnici bh. entiteta RS priznaju da je u to vrijeme u Srebrenici počinjen zločin, ali odbijaju da prihvate kako je zapravo riječ o genocidu.

Dok neki podržavaju ovaj korak suočavanja s prošlošću i priznanju genocida, drugi izražavaju protivljenje, smatrajući da rezolucija nije pravedna prema srbijanskom narodu i da negira druge žrtve rata.

Ove reakcije pokazatelj su koliko je teško i osjetljivo suočiti se s traumatičnim događajima iz prošlosti i ujediniti različite perspektive.