‘Šuma Čovjek’, bend na čiju muziku plešu i ambasadori

Muzika je svjetski jezik i kada ti čulima, razumom i inteligencijom u pozitivnim smislu manipulira i euforično kormilari tvojim bićem zvuk, aranžman i ritam u nadahnutom i magičnom višejezičnom afro-euro-balkanskom muzičkom konstruktu hip-hopa, repa, bluza, džeza koji se ulijeva kroz slojeve epitela u tebe kao radioktivni tracer u limfi kod PET CET pretraga stvarajući zamagljeni i zagonetni psihogram emocija.

U takvom, dakle, tvom „ludačkom“ sfumatu dešifriranja i dekodiranja „onog“ što germanski savjesno i precizno rade klavijaturist Manuel Wulser, tenorsax Tobias Pfister, basspozaunist Florian Weiss, trubač Rafael Kat, kontrabasist Mario Ineichen, bubnjar sa udaraljkama Tino Sigreist uz inspirativne vokale Hafida Derbala i Ivice Petrušića, onda znaš da je ispred tebe na bini jedan od najpopularnijih pop bendova Švicarske – „Šuma Čovjek“. Ili muzika koja naprosto diže žaluzine i otvara prozore da uđe svjetlo koja našim nepripremljenim čulima i emocijama ne dozvoljava da je definiramo.

To je taj više emocionalni okvir u kome je publika u Bosni i Hercegovini, tokom četverodnevne turneje ovog benda, prvo u Sanskom Mostu, potom u Mostaru, Travniku i Sarajevu pratila atmosferičnu akustičnu predstavu osmorice prefinjenih na univerzitetu obrazovanih džezera kojima je muzika u krvi.

Pjevaju na nekoliko jezika

Naravno, nije „Šuma Čovjek“ iz Švicarske bez veze „zapucao za Bosnu“, samo zato što je jedan iz „liderskog trijumvirata“ Ivica Petrušić (pored Derbala i Wulsera) naš čovjek, rodom iz planinskog sela Guča Gora kod Travnika, poznatom po franjevačkom samostanu i zdravom seljačkom duhu koji se hranio pjesmom i muzičkom harmonijom na šargiji, gitari i neizostavnoj harmonici i kome je baka govorila: „Ivice, Bog te bolje čuje dok pjevaš, nego dok pričaš“.

Ivicina Bosna i njeni ljudi su nakon dvije ranije posjete članova benda kada su ovdje snimani video spotovi „Šuma Čovjek“ postala hipnotička opsesija tako da „ribu nije trebalo tjerati da skoči u vodu“, tim prije što je sa Ambasadom Švicarske u Sarajevu dogovoren nastup ovog benda za Nacionalni praznik Švicarske, koji se obilježava 1. augusta.

Sanski Most je „upao“ u program „Šuma Čovjeka“ zahvaljujući Sanjaninu Harisu Dubici, majstoru muzičkog video spotova, kome je, kao i Ivici, Švicarska „druga domovina“; u Mostaru u sklopu pop festivala „Open City Mostar“; u Travniku kao dio „Dana dijaspore“ i stoga što su ga Gučanci „morali čuti“.

Kako god, ovdje u „zemljici Bosni“ kada je riječ o ovom bendu sve se vrti oko karizmatičnog Ivice Petrušića koji je malter i kulir ovog sastava koji je svojom diskografijom, festivalima, gostovanjima u televizijskim i radijskim programima etabliran kao jedan od najuspješnijih pop bendova u Švicarskoj.

Radi se o „imigrantskom“ ansamblu sa miješanom salatom muzičkih kulturnih prožimanja u njihovom zvuku koji vode porijeklo iz Švicarske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Alžira, Mađarske, Francuske sa vjerovatno dominantnim ritmom mediteranskog pop-roka i melanholijom u baladama koje su neopisivi žanrovski simulakrum polki, sevdalinki, brassa, worlda i jazza. Uz to, sve numere ovog benda su ispjevane na njemačkom, francuskom, arapskom i B/H/S jeziku. Zbog svega toga je, u zanimljivom tekstu o „Šuma Čovjeku“, švicarski kolega Daniel Vizentini povodom izlaska albuma „Fata Morgana“, napisao kako „jednostavno svođenje ‘Šuma Čovjeka’ na švicarsko-balkanski bend uopće ne odgovara stvarnost. Repovi i odlomci teksta na francuskom više podsjećaju na hiphopere Lausanne Sens Unik – također višejezičnu kombinaciju – ili čak na Stress, možda nejasno na Belgijanca Stromaea ili Francuza Manua Chaoa“.

Nemir i bojazan kako će ih publika razumjeti

„Naravno da smo imali nemir i bojazan od toga kako će nas muzička publika razumjeti, jer sviramo i pjevamo neki višejezični ‘gemišt’, ali već u Sanskom Mostu smo doživjeli pozitivni šok jer nas je auditorijum na otvorenoj sceni ‘Ljeta na Sani’ ponio da smo potpuno opušteno i relaksirano dali sve od sebe. Sličan feedback imali smo i u Mostaru gdje smo svirali na Hamam stageu u neposrednoj blizini Starog mosta, ali i u mom Travniku gdje su moji Gučanci došli da vide i čuju, ‘šta to radi mali Ivica’.

Vrhunac je na neki način bio naš polusatni nastup u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu povodom Nacionalnog praznika Švicarske, gdje smo doživjeli da na našu muziku plešu, recimo, švicarski i francuski ambasador“, priča Ivica Petrušić.

Svi nastupi „Šuma Čovjeka“ pršte od dinamike i energije, a dominiraju Ivica i Hafid svojim gestikulacijama, kontaktom sa publikom i međusobnim forama na sceni – prirodno, instinktivno, bez režija pokreta i koreografija isprogamiranih i odglumljenih pred ogledalima.

„Svi smo potpuno različiti, a opet djelujemo zajedno i potpuno se razumijemo. Umjetnost, lijepa melodija i ambijent nam omogućavaju da, naizgled, različiti činimo jednu cjelinu. Upravo na taj način dokazujemo i Bosni i Hercegovini da su različitosti itekako moguće i prihvatljive“, rekao je Petrušić u jednom ranijem intervjuu.

Osim originalnosti ovog benda, u „zbunjujućoj“ muzičkoj paradigmi i naziv „Šuma Čovjek“, koji je izvorno bosanskohercegovački, ima zanimljivu priču. Naime, pred prvi nastup benda „švicarski dečki“ nisu naprosto znali šta da publici kažu ko su u stvari, pa je spontano, a izvjesno na Petrušićevu ideju, izabran bukvalni prijevod švicarske ulice Waldmann Strasse na bosanski jezik (Wald – šuma, Mann – čovjek) i to u doslovnom „gastarbajterskom“ obliku, a ne u možda prihvatljivijem „Šumski čovjek“. I tako je i ostalo.

Čovjek sa ‘hiljadu afiniteta’

Ko je Ivica Petrušić, logično je pitanje, jer se fluidni slojeviti „imigrantski“ muzički karusel „Šuma Čovjek“ vrti upravo oko njega. No, odgovor je još zamršeniji i delikatniji. Sažeto, riječ je o čovjeku sa „hiljadu afiniteta“. Nakon šestog razreda osnovne iz Guča Gore, Ivica odlazi u Švicarsku u mjestašce Buchs kod Aaraua, završava srednju za tehničkog crtača visokogradnje, potom fakultet, smjer socijalni radnik / pedagog i master (razvoj općina i gradova i regija). Petrušić je zatim direktor organizacije „Okaj“ u Cirihu koja se bavi podrškom djeci i mladima u kantonima, istovremeno muzičar (počeo 1995. sa dječijim bendom „Kids od time“) i košarkaš (suosnivač košarkaškog saveza Libertas Suhr, danas trener mladih), kao i kulturnog i sportskog kluba župe Guča Gora.

I ne samo to, bio je i gradski vijećnik u Aarauu, vijećnik parlamenta kantona Aargau i osnivač i predsjednik političke partije „Secondos Plus“ koja je ukazivala na opasnosti od izmišljenog straha švicarske desnice od stranaca i borila se protiv diskriminacije „secondosa“ (ljudi rođenih u Švicarskoj, čiji roditelji potječu iz drugih zemalja) koji su ustvari Švicarci. Petrušić je politici, barem tako sada stoje stvari, rekao „zbogom“ prije 11 godina i okrenuo se muzici i univezitetskoj karijeri.

Osim „Šuma Čovjek“, on je i lider benda „balkanskog“ sastava „Extrem Bosnian Blues Band“ zajedno sa Goranom Šmitranom, docent na Fakultetu primijenjenih umjetnosti lucernskog Univerziteta i društveno-politički aktivan na portalu i-platform.ch, mreži članova bh. dijaspore.

Objavili dva albuma

Kako rekosmo, bh. publika u četiri grada je, doista imala posla sa nadarenim muzičarima i učenim ljudima čije su i životne karijere fascinantne. Analiza socijalno i ideološko angažiranih, duhovitih i filozofičnih tekstova benda, estetska, stilska, semantička, versifikatorska, metrička, način akcentiranja pojedinih slogova riječi u tonski i melodijski sistem, mogla bi ukazati kako su na maštu ovih muzičkih umjetnika u tekstualnoj ravni udruženim snagama i alatima radili gospoda Kant, Hegel, Marks, Aristotel, ali i Toma Akvinski, Sigmund Freud i, ako smijem hrabro dodati, teolog, muzičar, liječnik i filozof Albert Schweitzer koji je propovijedao empatiju prema svim živim bićima i strahopoštovanje prema životu. Ako želite direktan dokaz za filozofiju muzike tolerancije „Šuma čovjek“ poslušajte njihovu, naravno, višejezičnu kompoziciju „Mira“ u kojoj ćete zasigurno razaznati hebrejsko „šalom“ (mir) i arapsku riječ „selam alajkum“ (mir). I razmislite i „proučite“ zavjetne poruke iz stihova ovog benda.

„Led se topi tiho tonemo svi, izumiremo svi, al’ očekujemo rat da nam bude lakše umrijeti“/„Algo algo ritmovi igramo se nacija, ili prizivamo bogove kad nas neko nacilja“/ „Sloboda nastaje iz mira, u miru se stvara duši lektira“.

„Šuma Čovjek“ je do sada objavio dva albuma „No Man's Land“, prije četiri, i „Fata Morgana“ ove godine.

“Novi album je nastao u vrijeme velike neizvjesnosti. Gdje će putovanje sa ovim pjesmama ići, kada će biti mogući koncerti ili turneja, bilo je neizvjesno. Kroz ovu maglu neizvjesnosti, nacrtali smo fatamorganu novih početaka u daljini. Portret kao cilj koji je davao nadu, dao perspektivu, motivisan da koračamo putem; uvijek sa spoznajom da je put cilj i da ćemo ga zajedno koračati. Sve je u naslovnoj pjesmi ‘Fata Morgana’: ‘Ponekad nam treba Fata Morgana na kraju puta'”, rekao je o ovom albumu Ivica Petrušić.

Za četiri singla sa ovih albuma snimili su videospotove u Srednjoj Bosni. Jedan od singlova „Basna“ asocira nazivom na Bosnu, a na svom Facebook profilu 24. decembra prošle godine, pred Božić, Ivica Petrušić je zapisao:

„Pjesma je počast starici po imenu Basna (legenda ili basna na bosanskom/hrvatskom/srpskom). Ova žena simbolizuje naše bake, majke, sestre. Basna je žrtvovala svoj život za druge, uvijek je vodila primjerom i posvetila svoje postupke dobrobiti onih oko sebe. Ova pjesma je posvećena ljudima koji oblikuju naš svakodnevni život ljubavlju i dobrotom, a ipak ostaju nevidljivi“.

Jedan stih pjesme je zadivljujući u svom pacifističkom gandijevskom ruhu.

„Dok su je drugi tlačili, njeno tijelo gazili, ona je svima praštala. Ovo je Basna“.

Zvuči testamentarno i proročanski. Alegorija i metafora su tako saživljeni i potpuni. Eto, to je „Šuma Čovjek“.