Kino Apollo: Komadić raja u ludilu rata

Osamdesetih godina prošlog vijeka u Sarajevu je kreirana svojevrsna laboratorija filma Akademije scenskih umjetnosti.

Osim što su se tu mogla pogledati sjajna ostvarenja, poput filmova Wima Wendersa, Wernera Herzoga i Jima Jarmuscha, ovdje su održavane izložbe, kao i mnogobrojni rock i punk koncerti. Već u svojim počecima taj prostor slovio je za jednu od najznačajnijih kreativnih sredina u bivšoj državi.

Sačinjen od raznolikih sadržaja, ovaj kreativni prostor postavio je, pokazat će se kasnije, čvrste temelje za osnivanje Sarajevo Film Festivala.

Prvo ratno kino Apollo

Nešto kasnije, početkom ‘90-ih, kada je u Bosni i Hercegovini već počeo rat, život u Sarajevu otežali su nestanak struje, vode i mala ili nikakva dostupnost hrane i drugih prijeko potrebnih stvari.

U nedostatku kulturnih dešavanja, nekolicina filmaša na čelu sa Mirsadom Purivatrom tada je na Akademiji scenskih umjetnosti pokrenula nekoliko projekata. Najprije su organizovali izložbe lokalnih, a onda i regionalnih i svjetskih umjetnika i fotografa, koji su uspijevali posjetiti opkoljeni grad. Zatim, u želji da olakša svakodnevnicu sugrađana, Purivatra 1992. godine donosi odluku o otvaranju prvog ratnog kina.

„Ideja je bila pobjeći od surove realnosti života pod opsadom i osjetiti dašak dostojanstva u susretu sa umjetnošću“, kaže Purivatra.

Prve filmske trake pronašli su na Akademiji, a sve ostale dobijali su iz inostranstva. Neke poštom, a druge od novinara, prijatelja i poznanika koji su nakratko napuštali granice zemlje. Uz pomoć UN-a uspjeli su obezbijediti generator i projektor, nakon čega su u podrumu Akademije počeli organizovati projekcije. Iako je prvobitna ideja bila puštati jedan film sedmično, zbog velikog interesa građana filmovi su prikazivani svaki dan.

„Karte smo plaćali cigaretama i sličnim stvarima. Najprije bismo pogledali film, a onda ostajali sat-dva kako bismo se družili i pričali o ostvarenju koje smo pregledali. Posebno su mi dragi sati koje smo provodili zajedno između projekcije i policijskog sata“, kaže fotograf Milomir Kovačević Strašni.

Na sarajevskoj Akademiji se u tom periodu okupljaju različite generacije. Borci dolaze u pauzama između odlazaka na front, pristižu i penzioneri, profesori, ali i veliki broj mladih ljudi. Informacije o terminima projekcija se iz sigurnosnih razloga šire usmeno, a podrum je maksimalno ispunjen prilikom svake projekcije.

„Ratno kino Apollo je sjajan podsjetnik da su građani Sarajeva i u najtežim vremenima žudili za civilizovanim životom. Podsjetnik da za preživljavanje nije bila dovoljna hrana i voda. Ljudi su željeli živjeti dostojanstveno, a pune kino sale usred rata su prava potvrda toga“, ističe reditelj Srđan Vuletić.

U ratnom kinu Apollo prikazivani su Dani ludila, Divlji u srcu, Goli u sedlu, Mi nismo anđeli, Thelma i Louise, Sirove strasti i mnogi drugi filmovi. Glas o ratnom kinu pronio se daleko, pa je i oskarovac Phil Alden Robinson u Sarajevo poslao kutiju sa 20-ak filmova. Većina njih predstavljena je u posebnom programu ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala pod nazivom „30 godina od prvog ratnog kina Apollo“.

„Retrospektiva se održava u istom podrumu gdje je sve počelo prije 30 godina, pružajući iz današnje perspektive jedinstveni pogled na prošlost“, rekao je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.

Podsjećamo, priča o kinu Apollo uobličena je najprije u kratki dokumentarac Srđana Vuletića, snimljen tokom rata, a zatim i 2015. u petnaestominutni dokumentarni film umjetnice Šejle Kamerić i Marka Cousinsa.

Apollo kao preteča i temelj SFF-a

Pored filmske retrospektive, čiji je cilj podsjetiti na važnu ulogu kina Apollo u kreiranju kulturne scene u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu otvorena je i izložba fotografija koje su nastale za vrijeme djelovanja ratnog kina. Najveći broj napravio je i izložio Milomir Kovačević Strašni, jedan od najboljih bh. fotografa, koji trenutno živi u Parizu.

„Još uvijek se sjećam momenta kad sam u Apollu razbio flašu i kumovao otvorenju“, priča kroz smijeh. „Drago mi je što je veliki broj ljudi sa fotografija ove godine u Sarajevu, što ćemo se sresti, družiti i pričati o Apollu. Iako su izložba i projekcije otvoreni za javnost, ovaj jubilej gledam kao savršenu priliku za malo okupljanje tog malog kruga ljudi koji su zajedno kreirali nešto veliko i važno“, kaže Strašni.

I zaista, na crno-bijelim fotografijama jasno su vidljiva lica sada već poznatih bh. novinara, reditelja, glumaca, producenata i urednika. Purivatra ističe kako je veliki broj ljudi koji su pomagali u radu ratnog kina nakon toga promijenio studije i životne puteve, te su do danas vezani za sarajevski festival.

Podsjetimo, zahvaljujući širokoj podršci međunarodne filmske zajednice, različiti filmski programi i retrospektive velikih festivala poput Edinburga i Locarna održavani su neprekidno od februara 1993. do decembra 1995. godine, što je 1995. dovelo do osnivanja Sarajevo Film Festivala kakvog poznajemo danas.

„Ovo je sjajan način da podsjetimo javnost da je SFF imao svoje korijene u aktivnostima s kraja ‘80-ih i početka ‘90-ih. Festival je logičan, finalni oblik decenijskog djelovanja jedne sjajne grupe ljudi na čelu s Mirom Purivatrom“, govori Vuletić.

Izložbu Prvo ratno kino Apollo moguće je pogledati do 18. augusta u galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, dok se filmovi iz retrospektive prikazuju svaki dan u večernjim satima u podrumu Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo.