Izraelski umjetnici protive se ludilu ubijanja u Gazi

Brojni umjetnici u Izraelu iznijeli su javno svoje stavove kojima pozivaju na hitan prekid rata i izražavaju uvjerenje u pravednost palestinskog pitanja.

Filmski reditelji (s desna): Nadav Lapid, Amos Gitai, Yuval Abraham i Erin Axelman (agencije)

Piše: Osama Safar

Stavovi svjetskih umjetničkih zvijezda naglo se mijenjaju prema ratu koji Izrael vodi u Gazi, što ih je potaknulo na djelovanje, poput slanja pisama Bijeloj kući ili korištenja svojih profila na društvenim mrežama u te svrhe. Neki od tih umjetnika su: Tilda Swinton, Charles Dance, Steve Coogan, Miriam Margolyes, Peter Mullan, Maxine Peake, Robert Del Naja te dramaturginje Tanika Gupta i Abbie Spallen.

Brojni umjetnici u Izraelu iznijeli su javno svoje stavove kojima pozivaju na hitan prekid rata i izražavaju uvjerenje u pravednost palestinskog pitanja. Među tim umjetnicima je i jevrejski reditelj Erin Axelman, autor filma Israelism (Izraelizam), koji je izazvao galamu u Izraelu posljednjih mjeseci.

“Imao sam učitelja koji je znao koliko smo moja porodica i ja progresivni, i bio je iznenađen time koliko podržavam Izrael”, kazao je Axelman. “Pitao me znam li išta o palestinskoj historiji, a ja sam mu rekao ‘ne’. Dao mi je sve ove knjige izraelskih i palestinskih ljevičarskih historičara i tada sam se počeo buditi i shvatati da je tradicionalni proizraelski narativ u osnovi zatirao Palestince.”

Ovo novo saznanje ga je potaknulo da producira film Izraelizam, koji prati putovanje bivšeg vojnika Eitana i osnivača pokreta “If Not Now” (Ako ne sada). Ovaj pokret američkih Jevreja poziva Sjedinjene Američke Države (SAD) da prestanu podržavati Izrael koji okupira Palestinu i ubija njen narod dok se bori protiv izraelske represivne prakse. Iako je često optuživan za antisemitizam, film je postigao veliki uspjeh nakon prikazivanja u februaru 2023. godine, a osvojio je i nekoliko nagrada.

Iako je Axelman optužen za “antisemitizam”, njegov film je privukao veliku pažnju godinu dana od prvog prikazivanja.

‘No Other Land’

Pobjeda filma No Other Land (Nema druge zemlje) na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu (Berlinale) došla je kao dvostruki šamar izraelskoj politici. Film, koji je zajednički rad Izraelca Yuvala Abrahama i Palestinca Basela Adre, osim toga što otkriva patnju palestinskog naroda, ujedno je i potvrda o buđenju glasova protivljenja ratu u Gazi među umjetnicima.

U svom obraćanju, dok je primao nagradu za najbolji dokumentarni film, Yuval Abraham pozvao je na prekid vatre u Gazi. Uslijedila je i izraelska reakcija u kojoj je Abraham nazvan ”antisemitom”.

Nakon toga, reditelj je za list The Gurdian rekao da se planirao vratiti u Izrael iza ceremonije zatvaranja, ali je promijenio planove tokom boravka u Grčkoj. Saznao je da su izraelski mediji opisali njegov govor kao antisemitski, pri čemu su se pozivali na izjave pojedinih njemačkih zvaničnika.

‘Ahed's Knee’

Izraelski reditelj Nadav Lapid otkriva istinu o izraelskom društvu kroz film Ahed's Knee (Ahedino koljeno), koji je osvojio nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 2021. godine. Lapid je snimio događaj koji je izazvao mnogo tenzija i kontroverzi u to vrijeme, kada su izraelske snage upale u dom porodice Tamimi u selu Nabi Saleh. Djevojka Ahed Tamimi je uhapšena i mučena, a nakon suđenja je zatvorena na više od osam mjeseci.

Potpredsjednik Knesseta objavio je na društvenim mrežama da želi pucati u koljena Ahed Tamim kako bi je spriječio da hoda. Ovaj komentar je potaknuo  izraelskog režisera Nadava Lapida da iskoristi ovu objavu kao polaznu tačku za razotkrivanje okrutnosti okupacije i sadizma koji karakterizira njegove zastupnike i političare.

Film razotkriva kontradiktornosti izraelskog društva, njegov radikalizam i sklonost ka rasizmu i ućutkivanju protivnika. Glavni lik filma je režiser poznat samo kao Y, kojeg glumi Avshalom Pollak. On želi iskoristi kino za razotkrivanje upornih laži i iluzija na kojima je Izrael izgradio svoju državu.

Lapid je poznat i po filmu Synonyms (Sinonimi) iz 2019. godine, koji je nagrađen nagradom Zlatni medvjed na Berlinaleu. Film govori o mladiću koji ostavlja iza sebe svoj izraelski identitet, dolazi nag u Pariz i odbija govoriti hebrejski jezik i razgovarati s roditeljima kod kuće nakon što je uvjerio sebe da je “greškom rođen na Bliskom Istoku”. Lapidovi filmovi odražavaju bijes prema represivnom razmišljanju Izraela.

Zatvoreni paviljon na Venecijanskom bijenalu

Predstavnici okupatorske države na Međunarodnom bijenalu umjetnosti u Veneciji odbili su otvoriti vrata paviljona prošlog aprila, u znak protesta zbog nastavka rata u Gazi. Obećali su da će ga otvoriti ako dođe do prekida vatre u Gazi.

Na paviljonu je okačen natpis: “Umjetnici i kustosi Izraelskog paviljona otvorit će izložbu kada se postigne primirje.”

“Mrzim ovo zatvaranje, ali mislim da je to važna stvar”, rekla je Ruth Patir, umjetnica odgovorna za paviljon.

“Iako je Bijenale odlična prilika za mlade umjetnike, situacija u Gazi je mnogo bitnija od mene. Zatvaranje paviljona je jedina stvar koju mogu učiniti”, rekla je.

Pismo protivljenja

Brojni aktivisti i kreativci iz cijelog svijeta potpisali su izjavu koju je izdala organizacija Amnesty International u Izraelu prošlog januara, u kojoj se protive “dehumanizaciji stanovnika Gaze, Palestinaca i muslimana te dehumanizaciji Izraelaca i Jevreja općenito”.

Među potpisnicima otvorenog pisma je i grupa izraelskih umjetnika, između ostalih i pisac David Grossman, pjevačica jemenskog porijekla Achinoama Nini, poznata kao Noa izvan Izraela i filmski reditelj Nadav Lapid.

U pismu se kritizira “uznemirujući trend na Zapadu da se Palestinci općenito, a posebno stanovnici Gaze, dehumaniziraju, kako bi se opravdalo neselektivno ubijanje i uskraćivanje humanitarne pomoći”.

‘A Letter to a Friend in Gaza’

U filmu A Letter to a Friend in Gaza (Pismo prijatelju u Gazi), izraelski reditelj i pisac Amos Gitai oštro je kritizirao opsadu koju je Izrael nametnuo opkoljenom Pojasu Gaze i njegov krvavi odgovor Palestincima, pozivajući Izraelce da poslušaju svoju savjest.

Film je prvi put prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu 2018. godine. U njemu izraelski i palestinski glumci pripovijedaju priče i poeziju, a spominje se i članak novinarke Amire Hass, objavljen u izraelskim novinama Haaretz pod naslovom: Samo sam izvršavao naredbe: Šta ćete reći svojoj djeci?.

Gitai je tada izjavio za Reuters: “Ovaj članak sam napisao za Izraelce jer želim da shvate šta se dešava nekoliko kilometara od njihovih granica. U Gazi živi dva miliona ljudi kao da su u kavezu.”

Godine 2020. Gitai je na istom festivalu prikazao svoj dramski film Laila u Haifi, u kojem izražava svoje težnje za “razumskim” i miroljubivim odnosima između Izraelaca i Palestinaca, kroz grupu likova koji se susreću i komuniciraju u Haifi.

Događaji u filmu se odvijaju oko niza interakcija i susreta, bez radnje koja ih spaja u jednu narativnu liniju. Ove susrete karakterizira to što nadilaze klasne, rodne, vjerske i nacionalne podjele.

Izvor: Al Jazeera i agencije