Kako se Rusija i Ukrajina bore za kontrolu ključnih puteva žitarica

Od prvih dana ruske invazije na Ukrajinu, jedan od najranijih moskovskih strateških ciljeva brzo je postao očit dok su naoružane kolone napredovale obalom u nastojanju da zauzmu ukrajinsku obalu i odsijeku je od mora. Zauzimanje ukrajinskih luka ekonomski bi oslabilo državu u vrijeme kada su ta sredstva Ukrajini nepotrebnija da se odbrani od Rusije.

Nakon nekoliko mjeseci Rusija je ostvarila djelimični uspjeh. Dvije od pet glavnih komercijalnih luka su zauzete – Berdjansk i, nakon brutalne opsade, ono što je ostalo od luke Mariupolj. Obje su na sjeveroistoku Crnog mora. Komercijalni brodski prijevoz iz Crnog mora dobro je pozicioniran, sa neposrednim pristupom i državama koje graniče sa Sredozemljem i Sueckom kanalu, kao i daljim tržištima. Ukrajina doprinosi sa devet posto svjetske količine pšenice, 15 posto kukuruza i 44 posto suncokretovog ulja koje izvozi po cijelom svijetu. Četvrtina pšenice koju koriste Bangladeš, Egipat, Indonezija i Pakistan dolazi iz Ukrajine.

Glavna državna luka Odesa još je u ukrajinskim rukama, kao i Nikolajev. Na ove dvije luke otpadalo je 80 posto ukrajinskog predratnog izvoza žita. Ruski pokušaji da zauzme ove važne trgovinske centre i okolnu teritoriju su bili bezuspješni i njihov napredak je stao. Ruske jedinice sada se suočavaju sa sve većim otporom dok ukrajinske jedinice uzvraćaju oštrim kontranapadom na ruske snage u i oko Hersona i Nikolajeva, dok se bore da zadrže kontrolu nad ovim ključnim južnim priobalnim sektorom.

Odesa, Nikolajev i Černomorsk i dalje funkcionišu kao luke, ali Rusija je inicirala blokadu kako bi osigurala da žito ne izađe iz države. Komercijalno brodarstvo je spriječeno, morske mine su postavljene u vodama koje vode do luke i cijelim predjelom Crnog mora stalno patroliraju ruski ratni brodovi i borbeni avioni.

Zmijski otok

Za ovu blokadu ključni je Zmijski otok. Mali otočić 48 kilometara od ukrajinske i rumunske obale, zauzela je Rusija u prvim danima rata. Strateški pozicioniran, kontroliše pristup vodama posljednje tri ukrajinske komercijalne luke i Rusija ga je teško naoružala.

Ukrajinska mornarica gotovo je nepostojeća, a na početku sukoba ruski ratni brodovi djelovali su gotovo nekažnjivo. Sve se to promijenilo kada je, 14. aprila potopljena ruska raketna krstarica “Moskva”. Ovaj moćni ratni brod, ponos ruske mornarice, pogodile su i potopile dvije protubrodske krstareće rakete “Neptun” nekih 96 kilometara od Odese. “Neptun” se pravi u Ukrajini i zasnovan je na ranijem ruskom dizajnu. Sa dometom od 280 kilometara, dizajniran je da padne između tri i 10 metara iznad površine dok se približava meti, zbog čega ga je teško detektovati. Njegova 145 kilograma teška bojeva glava dizajnirana je da potopi brodove do 5.000 tona, ali dva udara na “Moskvu” napravila su toliko štete da je na kraju potonula, što je alarmiralo rusku mornaricu, koja je povukla svoje ratne brodove sa ukrajinske obale. Zmijski otok je od tada dobio na značaju i snažno je utvrđen naprednim oružjem.

Neki analitičari ga smatraju “nepotopivim razaračem”, ovaj otok je prepun radara za pretragu, najmanje pet protuzračnih sistema “Tor” i dva sistema “Pancir” i skladište je goriva i municije. Zaštićen rovovima i oplatama, sada je daleko teža meta za ukrajinsku vojsku.

Nekoliko napada naoružanih ukrajinskih dronova TB2 nanijeli su štetu, ali mnogi primjerci ovog dragocjenog oružja također su oboreni u tom procesu. Teško naoružane ruske snage na otoku sve su sposobnije da odvrate napade.

Očekivani dolazak ofanzivnih sistema kao što su dugodometna artiljerija i protuzračne odbrambene jedinice S-400 omogućit će Rusiji da dominira zračnim prostorom nad jugom Ukrajine pored sjeverozapadnog dijela Crnog mora. Dodatak artiljerije bi omogućio ovom otoku da djeluje kao vatrena baza sa koje se mogu napadati i uništavati mete.

Ukrajinska vojska, potpuno svjesna strateške pozicije Zmijskog otoka, nastavila je napade koji su joj pomogli da degradira rusko vojno prisustvo tamo. Helikopter koji je snabdjevao trupe je oboren, najmanje jedno radarsko mjesto je oštećeno i opskrbni brod koji je vojnicima dostavljao hranu i sistem zračne odbrane za garnizon je pogođen i oboren raketom “Harpun”, u nastojanjima da se ruske snage istjeraju s otoka.

Rusija i dalje kontroliše Zmijski otok, a njegova pozicija i teške odbrane su trn u oku Ukrajine. Borba između ove dvije strane se intenzivirala dok Ukrajina pokušava vratiti kontrolu nad ovim otočićem, gađajući druge mete kako bi otjerala ruske snage.

Promjene u pomorskoj taktici

Dvadesetog juna, ruska morska naftna platforma teško je oštećena u zračnim napadima – raketnom artiljerijom američke izrade, kako kažu Rusi. Smještena uz obalu Krima, ova platforma je najveća meta koju razmatra Ukrajina dok traži načine da poveća broj meta koje pogađa, u nadi da će pomjeriti ruske snage i odbrane na šire područje, razrijediti ih te iscrpiti ruske velike rezerve vojne opreme. Krimski most koji povezuje Krim sa kopnom sada će biti meta, što zahtijeva da ruska vojska proširi dodatne resurse braneći ga.

Dok se napadi zahuktavaju, Rusija počinje koristiti suptilnije oružje pokušavajući osigurati da civilni brodovi ne dođu u iskušenje da nastupe hrabro i koriste komercijalne luke koje su još pod ukrajinskom kontrolom. Morske mine postavljene su na ulazu u ove luke, ponajviše u Odesi.

Iako su ovi brodovi možda bili u iskušenju da nazovu ruskim blefom, to da će na njih pucati sistemima oružja kojim upravljaju ljudi, mine su automatske i eksplodirat će bez obzira na pod čijom zastavom plovi brod koji se sudari s njima.

Jedna od opasnosti plutajućih mina je ta što će one vremenom odlutati. Izdata su upozorenja za pomorski saobraćaj u Crnom moru i mine su opažene čak u Bosforu. Turska vojska je deaktivirala mine i pozvala je, zajedno sa nizom drugih država, da se brzo nađe rješenje. Turska kontroliše veći dio Crnog mora, što smatra vitalnim državnim interesom. Ona također kontroliše i zadužena je za jedini vodeni prolaz koji vodi iz Sredozemnog u Crno more, što Tursku čini strateškim igračem u regiji.

Turska vojna delegacija treba posjetiti Moskvu da pregovara o sigurnom prolasku komercijalnih brodova do ukrajinskih luka, u nastojanju da ponovo počne izvoz žitarica koje su ključne za proizvodnju hrane širom svijeta. Prisutna je bojazan da bi sve veća prehrambena kriza – pogoršana globalnim klimatskim obrascima koji utječu na žetve i usporavanje globalnog dobavljačkog lanca – mogla početi imati ozbiljne posljedice na regionalnu stabilnost ako ove ključne namirnice ne počnu teći u značajnim količinama. U međuvremenu, ruske rakete i dalje pogađaju ukrajinsku ekonomsku infrastrukturu i žitne silose u Nikolajevu su ozbiljno oštećene, što dodatno narušava ukrajinsku sposobnost da obezbijedi potrebne velike količine žita.

Pomorski rat u Ukrajini, miniranje njenih luka i napadi na strateške mete dio su ruskog pokušaja da ekonomski oslabi Ukrajinu, uskrativši joj sirovine i sredstva potrebna za vođenje industrijskog rata. Prije dvije godine ukrajinski izvoz je iznosio 52,7 milijardi dolara i prijeko joj je potreban novac budući da se sve čini kako će rat potrajati.

Ključne žitarice trebaju biti požnjevene za nekoliko sedmica što je pojačalo osjećaj hitnosti. Uprkos tome što se razmatraju alternativne rute za njihov izvoz, kao što je ruta kroz baltičke luke, većina je kopnena i naprosto nemaju kapacitet da izvoze ovu robu u potrebnim količinama. Jedan kontejnerski brod preveze koliko i 50 željezničkih kompozicija žita, a budući da najmanje 80 posto globalne trgovine putuje morem, kontrola crnomorskih luka je ključna.

Ruski stisak na ključne ukrajinske trgovinske arterije ne pokazuje znake jenjavanja, uprkos međunarodnom pritisku. Posljedice ove blokade se ne osjete samo u Ukrajini već širom svijeta jer i potražnja i cijene osnovnih životnih namirnica i dalje rastu. Bliži se sezona žetve u Ukrajini, a većina njene zdrave i snažne populacije se bori. Nastavljaju se i napadi na poljoprivrednu infrastrukturu, pa vjerovatnoća da Ukrajina može izvoziti količine koje su potrebne da se održi u ratu s Rusijom počinje da blijedi, što je upravo ono čemu se Moskva nada.