Gasne interkonekcije: Hoće li pobijediti logika ili ‘ugradbena’ matematika?

Definiranje i eventualna izgradnja novih gasnih interkonekcija je za Bosnu i Hercegovinu novo i ogromno političko pitanje oko kojega se mjesecima dižu međuetničke tenzije. Postavljene su teze kako je to suštinsko nacionalno pitanje i kako država, entiteti i budućnost opstanka zavisi od toga. Takvu retoriku predvode političari i ljudi vezani uz poslove sa gasom. Zadržavajući pravo na ekskluzivitet samo tog energenta, mogu dovesti neobaviještene u zabludu.

Naime, Bosna i Hercegovina je potpisnica nekoliko međunarodnih sporazuma kojima je prihvatila norme i buduće korake djelovanja, koji se ne poklapaju sa velikim pričama o novim gasnim rutama. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju za Bosnu i Hercegovinu propisuje integrisanje u evropska energetska tržišta, a Ugovor o uspostavi Energetske zajednice omogućava kreiranje najvećeg internog tržišta za električnu energiju i prirodni gas na svijetu. Zemlje članice Energetske zajednice obavezuju se da između sebe uspostave zajedničko tržište električne energije i gasa koje će funkcionirati po standardima tržišta energije EU. Dakle, Bosna i Hercegovina je u obavezi da usklađuje svoje propise i tržište sa pravnom stečevinom EU i Energetske zajednice.

„EU ciljevi i obaveze, UNFCCC, Pariški Sporazum, Obaveze po ugovoru o uspostavi Energetske zajednice, Sofijska deklaracija o Zelenom planu za Zapadni Balkan, Mapa puta za dekarbonizaciju u Energetskoj zajednici, kojima je Bosna i Hercegovina pristupila i potpisala, daje jasno opredjeljenje gdje država treba ići, a to je pravac EU na stvaranju klimatski neutralne Evrope do 2050. godine. Sve obaveze, ali i prilike za Bosnu i Hercegovinu trebaju ići u smjeru provođenja mjera u oblasti sprečavanja klimatskih promjena i zagađivanja, razvoja sektora energije zasnovanog na obnovljivim izvorima, mobilnosti i cirkularne ekonomije kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane“, smatra Nihad Harbaš, stručnjak u oblasti energetike.

Moguće ‘penaliziranje’ robe koja se izvozi u EU

Vrlo brzo će Evropska unija početi „penaliziranje“ robe koja im se izvozi, a proizvedena je mimo navedenih standarda. Ukoliko je u proizvod, na bilo koji način, ugrađen fosilni dio energije, dodatno će se oporezovati. Takva roba neće biti konkurentna na evropskom tržištu. Prvi proizvodni pogoni su to već prepoznali i na svoja postrojenja ugradili solarne panele, certificirali energetsku učinkovitost i izvoze svoju robu.

Cijena električne energije, gasa i pitanja odakle dolazi je za njih sporedno pitanje. Otvoreni su programi EU4AGRI i za ostatak industrije. Ostaje pitanje građanstva i njihovog većeg učešća u gradnji nezavisnosti od uvoznih energenata. Zakoni o solarnoj energiji i prosumerima, po kojemu bi i građani mogli proizvoditi i prodavati struju, nisu usvojeni u cijeloj državi. A tamo gdje jesu, nema značajnijeg individualnog učešća građana.

„Na to pitanje zaista ne postoji razuman odgovor obzirom da se na tom zakonu radi o 2016. godine. Federacija BiH jedina na prostoru Zapadnog Balkana nema usvojen Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, a koji se uz još tri ključna zakona nalazi u parlamentarnoj proceduri. Ostaje nada da će ‘struja ubrzo doći'“, pojašnjava Harbaš.

Dok se navedeno ne usvoji, stanovništvu ostaje briga hoće li biti gasa i po kojoj cijeni. Ti novci će se izvoziti u ovu ili onu zemlju, umjesto da se ista ta sredstva ulože u postavljanje opreme od koje će svaki građanin biti nezavistan i čak nešto i zaraditi. A koliko novca je u pitanju i kome se plaća?

Jedini izvor gasa – Rusija

Bosna i Hercegovina nema vlastitu proizvodnju prirodnog gasa i u potpunosti je zavisna o uvozu. Od 1979. godine do danas jedini izvor gasa za Bosnu i Hercegovinu je Rusija, a gas se transportuje iz samo jednog pravca.

Pristup prirodnom gasu u Bosni i Hercegovini ima samo 10-ak posto od ukupnog stanovništva. Potrošnja gasa po glavi stanovnika u Bosni i Hercegovini je oko 60 m3/godišnje, dok je u Srbiji 300 kubika, a u Hrvatskoj 600. Prosjek u EU27 je preko 900 kubika godišnje.

Bosna i Hercegovina u prosjeku posljednjih pet godina uveze oko 240 miliona standardnih kubnih metara (Sm3). Uvoz za 2017. godinu je iznosio 245 miliona Sm3, za 2018. godinu 247 miliona Sm3, za 2019. oko 234 miliona Sm3, dok je uvoz u 2020. godini imao najniže vrijednosti i iznosio je 213 miliona Sm3, a 2021. godini iznosio je rekordnih 255 miliona Sm3, što je za 40-ak miliona Sm3 više u odnosu na prethodnu godinu.

Uzimajući u obzir cijene koje su dosta varirale, pogotovo u 2022. godini kada su iznosile i preko 1.000 konvertibilnih maraka za 1.000 Sm3, jednostavno se dođe do računice o godišnjim iznosima uvezene robe. Prije početka ruske agresije na Ukrajinu, cijene su se kretale oko 500 konvertibilnih maraka za 1.000 kubika. Dakle, od 150 miliona konvertibilnih maraka u prosjeku uvezene te „robe“ godišnje.

„S obzirom da Kanton Sarajevo troši oko 55 posto uvezenog gasa, od čega je 40 posto za grijanje, sasvim je razumno ta sredstva usmjeriti u integraciju toplotnih pumpi i sistem daljinskog grijanja kojima bi se moglo zamijeniti do 60 posto uvezenog i potrošenog gasa u tom sistemu. Studije su pokazale da u Kantonu Sarajevu integracijom toplotnih pumpi u ukupnoj instalisanoj snazi oko 60 megavata, sa potrebnom investicijom od oko 140 miliona konvertibilnih maraka ili jedne godišnje fakture koju Bosna i Hercegovina plati ruskom izvozniku, cijenama električne energije kao domaćeg resursa, opravdanost tog projekta je unutar šest godina – povrat“, stava je Harbaš.

Još se jedri na starim idejama

Ako će se ostvariti najave o gradnji nove dvije interkonekcije, a bez dobro analiziranih parametara troškova i potencijalne zarade, postoji mogućnost uzaludno investiranog novca. Pojedini dijelovi zemlje, poput Hercegovine, imaju sasvim dovoljno sunca i vjetra. Drugi dijelovi su tradicionalno opredijeljeni za drvo kao energent kojim obiluje. Pričao o crkavanju komšijine krave i ekstra zarade na transportu će biti deplasirana, ako se masovnije počnu postavljati solarni paneli.

U prilog tome govori i Turska, te njeno okončanje procesa energetske nezavisnosti, iako ima idealan tranzitni i geopolitički položaj. U Bosni i Hercegovini se još jedri na starim idejama.

„U svim projekcijama zadovoljenja energetskih potreba, kako do 2030. godine tako i do 2050. godine, prirodni gas i njegova sigurnost snabdijevanja ima značajnu ulogu, te sa tog aspekta izgradnja novih interkonekcija ima značajnu ulogu. Posebno izgradnja interkonekcija koje diverzificiraju pravce i izvore snabdijevanja prirodnog gasa, poput Projekta izgradnje gasovoda ‘Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske’, navode iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije u Sarajevu.

„Uvažavanje značaja obnovljivih izvora i energetske efikasnosti apsolutno ne umanjuje, niti supstituira ulogu prirodnog gasa (pored uglja), kao tranzicijskog energenta ka ispunjenju postavljenih ciljeva dekarbonizacije“.

A šta ‘kada struje nestane’?

Vratimo se na obaveze države i rokove. Integrisani energetski i klimatski plan (NECP) BiH je već prezentovan i njegovi ciljevi su usaglašeni do 2030. godine, a odnose se na smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte (GHG), uključujući korištenje zemljišta, promjenu namjene zemljišta i šumarstvo (LULUCF) u iznosu od 15,65 MtCO2 (metričkih tona karbon dioksida) ili 41,21 posto, udio obnovljivih izvora energije (RES) u bruto finalnoj potrošnji od 43,62 posto, povećanje energetske efikasnosti u potrošnji primarne energije (PEC) od 6,84 Mtoe (milion tona ekvivalenta nafte) ili 11,68 posto, te povećanje energetske efikasnosti u potrošnji finalne energije od 4,34 Mtoe ili 8,53 posto.

Po ovom planu, predviđeno je gašenje 410 MW termoblokova (TE Tuzla Blok 3 od 100 MW u 2023. godini, TE Tuzla Blok 5 od 200 MW u 2028. godini, te TE Kakanj Blok 5 od 100 MW u 2028. godini), a gradnje novih blokova ili elektrana na fosilna goriva uključujući i prirodni gas – nema.

„Ako nema novih gasnih elektrana za proizvodnju električne i toplotne energije, gasne interkonekcije su neisplative. Dakle, klimatske politike Bosne i Hercegovine ovim najavama postale su klimave politike, te bojazan ko će doći po nas ‘kada struje nestane'“, upozorava Harbaš.

Vlada Federacije BiH je u međuvremenu utvrdila Prijedlog Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije sa neznatnim izmjenama ranije povućenog prijedloga.

„Prilikom izrade navedenog zakonskog rješenja rukovodilo se najboljim međunarodnim praksama i relevantnim pravnim aktima EU, poštujući međunarodno preuzete obaveze Bosne i Hercegovine i odluke donesene u okviru Ugovora o uspostavi Energetske zajednice. Između ostalog uvedena je i kategorija novih potrošača/proizvođača električne energije – prosumera“, navode iz Federalnog ministarstva energije.

Hoće li pobijediti logika ili ugradbena matematika? Vjetar i sunce ili stotine miliona uvozne robe? Nezavisnost ili strepnja? Pitanja su to na koja za sada nema odgovora.