Nizozemac živi ‘hrvatski san’ i priprema novu domovinu za buduće generacije

Kada je 2006. godine došao u Hrvatsku, kako bi u sklopu svog diplomskog rada pokrenuo kontaktni centar kompanije M+ Group u kojoj je tada bio zaposlen, Jan De Jong nije ni slutio da će upravo ova balkanska zemlja postati njegov dom.

Zaljubivši se u način života i prirodne ljepote Hrvatske, ali i uvidjevši brojne prilike koje ta zemlja nudi, ovaj Nizozemac odlučio je svoj život nastaviti graditi upravo tu. Gotovo 17 godina poslije, Jan De Jong je uspješan poduzetnik koji, između ostalog, vodi kompaniju WebPower Adria koja je, među prvima u Hrvatskoj, uvela četverodnevnu radnu sedmicu.

U isto vrijeme, zahvaljujući njegovom aktivizmu i entuzijazmu, Hrvatska je 2021. postala jedna od prvih 10 zemalja svijeta koje su zakonski regulisale boravak digitalnih nomada. Svjestan da i zemlje u regionu imaju mnogo za ponuditi digitalnim nomadima, a istovremeno ostvariti značajne ekonomske benefite, svoje iskustvo i podršku nesebično je pružio Crnoj Gori, a u narednom periodu isto namjerava uraditi i u Bosni i Hercegovini.

U razgovoru za Al Jazeeru Jan De Jong govori o razlozima zbog kojih je Hrvatska postala njegov dom, važnosti zakonske regulacije boravka digitalnih nomada, kao i glavnim razlikama u načinu života i poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj i Nizozemskoj.

• U Hrvatsku ste (iz Nizozemske) došli u ranim dvadesetim, kao student, i ostali. Šta je to što je presudilo da svoj boravak ne samo produžite, nego prebacite tu?

– Sa 17 godina sam počeo raditi u kompaniji M+ Group u Nizozemskoj. Tu kompaniju je osnovao Mato Božić, koji je rođen u Brčkom, u Bosni i Hercegovini, ali se sa sedam godina sa roditeljima preselio u Nizozemsku. Na završnoj godini studija sam mu se obratio s idejom o širenju kompanije u Hrvatsku, zbog njegovih hrvatskih korijena. Ideja mu se svidjela, a ostalo je historija.

Nažalost, Mato je preminuo prošlog mjeseca. Bio je moj prijatelj, moj prvi poslovni partner i razlog zbog kojeg zam završio u Hrvatskoj.

• Tada digitalni nomadi nisu postojali, a bukvalno ste na početku mogli biti upravo to. Kako je počela cijela priča o digitalnim nomadima i koja je konkretno Vaša uloga u zagovaranju i sprovođenju u djelo ideje o vizama za digitalne nomade u Hrvatskoj?

– Iako nisam rođen u Hrvatskoj, Hrvatska je moja domovina. Moja supruga, s kojom imam četvero djece, je Hrvatica. Kao porodica, svoju budućnost planiram u Hrvatskoj, a kao roditelj i poduzetnik imam veliku želju pripremiti Hrvatsku za buduće generacije.

Kada smo početkom 2020. svi završili u izolaciji zbog pandemije, hrvatska ekonomija je, s obzirom na to da značajno ovisi o sektoru turizma, pretrpjela veliki udarac. Mnogi su preko noći počeli raditi na daljinu (od kuće) i ja sam to vidio kao veliku priliku za Hrvatsku. Mislio sam – ako ljudi mogu raditi od kuće ili sa bilo kojeg mjesta, zašto onda ne bi radili iz Hrvatske. Hrvatska nudi izvrstan način života, to je sigurna zemlja sa prekrasnom prirodom, više od 1.000 otoka, dobrom klimom, dobrom internet vezom i odličnom povezanošću sa ostatkom Evrope.

Tako sam jednog dana na LinkedInu objavio otvoreno pismo u kojem sam pitao premijera Hrvatske Andreja Plenkovića da razmisli o uvođenju vize za digitalne nomade. Nakon 44 dana smo se sastali u njegovom uredu, gdje sam dobio punu podršku za tu zakonsku promjenu. Za pet mjeseci smo promijenili dva zakona i dvije uredbe, čime je Hrvatska postala druga zemlja u Evropi, a sedma na svijetu koja je digitalnim nomadima dala dozvolu za boravak.

• No, Vaš utjecaj daleko je širi. Vođeni Vašim primjerom, nekoliko poduzetnika iz Bosne i Hercegovine poduzelo je iste korake, a za pomoć su Vam se obratile i kolege iz Crne Gore. Možete li napraviti neku paralelu između Hrvatske i Crne Gore te Bosne i Hercegovine?

– Mislim da je cijela ova regija veoma interesantna i da su Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina savršene za digitalne nomade.

Kao što sam već spomenuo, zemlje u ovoj regiji su prekrasne, nude pristupačan životni standard, sigurnost, izvrsnu i zdravu hranu. Hrvatska je unutar šengenske zone, ostale zemlje nisu. Mnogi digitalni nomadi su zainteresirani upravo da se malo odmaknu od šengena, pa bi to mogli uraditi odlaskom u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru ili Srbiju.

Da, tačno je, dao sam podršku Crnoj Gori da uvođenjem viza za digitalne nomade krene stopama Hrvatske. Isto ću u narednim sedmicama raditi u Bosni i Hercegovini.

• Možemo li istaći značaj uvođenja viza za digitalne nomade? Koje koristi država ima od toga?

– Hrvatska je uživala veliki besplatni publicitet jer je među prvim zemljama na svijetu koje su uvele vizu za digitalne nomade. Tu praksu je do danas uvelo više od 50 zemalja. Procjenjuje se da na svijetu postoji 35 miliona digitalnih nomada, a njih 50 posto su američki državljani.

Ukoliko ovu grupu profesionalaca koji rade na daljinu želite ugostiti u svojoj zemlji duže od tri mjeseca, morate im ponuditi neku vrstu dozvole za boravak. Viza za digitalne nomade odličan je način da im omogućite boravak.

• I pored koristi koje konstantno ističemo, nerijetko su ljudi protiv digitalnih nomada jer smatraju da će zbog njihovog prisustva cijene, naročito kada govorimo o smještaju i ugostiteljskim objektima, vrtoglavo skočiti i opteretiti lokalno stanovništvo. Koji je Vaš stav o tome?

– S vremena na vrijeme me i u Hrvatskoj isto pitaju. Lično sam uvjeren da 5.000 do 10.000 digitalnih nomada nije razlog visoke inflacije u Hrvatskoj. Glavni razlog tako visokih cijena je taj što Hrvatsku godišnje posjeti 20 miliona turista, koji često dolaze samo tokom sezone – od juna do augusta. S druge strane, od digitalnih nomada imamo najveću korist, jer su to pojedinci koji u Hrvatskoj ostaju i izvan sezone.

• U kompaniji koju vodite uveli ste četverodnevnu radnu sedmicu. U jednom trenutku su mnoge kompanije širom svijeta počele sprovoditi taj eksperiment, no to i nije baš slučaj sa Balkanom. Šta je Vama bila vodilja kada ste se odlučili na taj korak?

– Neke zemlje poput Islanda su proteklih godina provele nekoliko eksperimenata, testirajući četverodnevnu radnu sedmicu, a rezultati su pokazali da takav vid poslovanja smanjuje stres, a povećava produktivnost.

Kompanija WebPower Adria osnovana je 2016. godine i trenutno ima 12 uposlenika. Mlada smo i dinamična kompanija sa sjedištem u Zagrebu, gdje je prosječna starost uposlenika 29 godina. Bili smo prva kompanija, lokalno prisutna u Hrvatskoj, koja je ponudila usluge email marketinga i automatizacije marketinga. Volimo raditi stvari drugačije, otvoreni smo i imamo jedinstven pristup načinu na koji vodimo i razvijamo svoje poslovanje.

U skladu s našim jedinstvenim pristupom vođenju i razvoju poslovanja, željeli smo biti među prvim kompanijama u zemlji koje će uvesti četverodnevnu radnu sedmicu. Čvrsto vjerujem da će vaši usposlenici, ako brinete o njima, brinuti o vašim klijentima.

Naši zaposlenici bili su veoma uzbuđeni kada smo im rekli da od septembra 2021. uvodimo četverodnevnu radnu sedmicu. Jednostavno su bili oduševljeni.

Danas, nakon što već gotovo dvije godine radimo četiri dana sedmično, mogu zaključiti da je ovo bila jedna od najboljih odluka koje smo mogli donijeti za našu kompaniju. Bolovanja su manja za 50 posto, produktivnost je porasla, a naši uposlenici su sretniji, odmorniji i opušteniji.

• Koja je najveća razlika kada govorimo o poslovnoj i poduzetničkoj kulturi između Nizozemske i Hrvatske?

– Vjerovatno je istina ono što kažu da je trava uvijek zelenija s druge strane ograde. Iako su se mnogi ljudi iz ove regije preselili u Nizozemsku ili druge zemlje Zapadne Evrope, lično planiram svoju budućnost u Hrvatskoj, jer mi nudi mnogo više od Nizozemske. Kao ocu četvero djece važno mi je da živimo u sigurnoj zemlji. Kao poduzetniku, Hrvatska mi nudi brojne mogućnosti.

Poredeći Nizozemsku sa ovom regijom, očigledno je da ovdje ima još mnogo toga za napraviti, kao i da su se mnoge stvari mogle napraviti bolje. Mnogo je problema u Hrvatskoj i regiji koje treba riješiti. Svi ti problemi su poduzetničke prilike.

Osim toga, životni stil, hrana, vino, ljepota ovog kraja su nešto što je teško pronaći bilo gdje drugo.

• S obzirom na to da nam ne fali uspješnih poduzetničkih primjera u Hrvatskoj i drugim balkanskim zemljama, možete li podijeliti svoje iskustvo i stajalište o tome? Je li ovdje teže napraviti nešto uspješno u odnosu na uređenije zemlje Zapadne Evrope?

– Uvijek je teško pokrenuti posao. Teško je biti uspješan u Nizozemskoj, a teško je biti uspješan i u Hrvatskoj. No, razlozi zbog kojih je to teško vjerovatno su različiti. Naprimjer, u Nizozemskoj ćete naići na veliku i veoma jaku konkurenciju, dok u Hrvatskoj možete imati veće izazove s birokratijom, a manje s jakom konkurencijom.

• Koji savjet biste dali mladim poduzetnicima za lakše poslovanje na Balkanu?

– Pažlljivo slušajte na šta se ljudi žale. U osnovi, poduzetništvo nije ništa drugo nego rješavanje problema drugih ljudi koji su vaši klijenti/kupci. Što je veći problem i što većem broju ljudi možete pomoći u rješenju tog problema, to će vaš biznis biti veći.

Također, ne morate izmišljati toplu vodu. Pogledajte šta funkcioniše na drugim tržištima i vidite možete li to uvesti ili ponuditi na domaćem tržištu. To je ono što i sam radim posljednjih (gotovo) 17 godina u Hrvatskoj, a što se pokazalo kao odlična strategija za pokretanje uspješnog biznisa.