Biti sportska zvijezda u Istanbulu – neprocjenjivo
Piše: Borut Šips
Teško je na karti Europe, pa i svijeta, pronaći sportski atraktivnije odredište od ponosa Turske – Istanbula.
Na obalama Bospora fanatično se prate nogomet i košarka, a povremeno snagu tipično turske navijačke energije osjete i manje zastupljeni sportovi. Najstariji klub u Turskoj Besiktas, primjerice, ima čak 11 sportskih sekcija. Galatasaray i Fenerbahce ne zaostaju mnogo i u Istanbulu su ovakvi ili onakvi derbiji gotovo svakotjedna pojava. Iako, naravno, nogomet odudara…
Euforičan pristup sportu nudi najvećim zvijezdama i naličje velikog grada. Ovih mjeseci to na svojoj koži jasno osjeća i Slaven Bilić, koji je na početku mandata krenuo na Besiktasovu košarkašku utakmicu i cijelu vječnost proveo potpisujući autograme i slikajući se s bujicom oduševljenih navijača. U centru grada čekaju ga vrlo slične scene, Bilić i ostale zvijezde “velike trojke” osuđeni su na život u svojim čuvanim četvrtima.
“Mogu misliti kako je sada Biliću… Dok sam branio za Besiktas, izlazak u grad bila je nemoguća misija. Čim uđeš u neku ulicu, navijači te okruže i ne možeš imati mira niti minute. Prisjedne ti i kava, mnogo je jednostavnije ostati doma”, govori nekadašnji hrvatski vratar Marijan Mrmić.
Historijsko i kulturno bogatstvo
Ipak, situacija s košarkašima Anadolu Efesa daleko je ležernija. Trener Dušan – Duda Ivković u momčadi ima Hrvata Darija Šarića, Srbina Nemanju Krstića i Crnogorca Milka Bjelicu, koji redom ističu kako je život u Istanbulu – privilegija.
“Ma, grad je čudo. Ovdje, i u sportskom, i u ljudskom smislu, možeš pronaći baš sve što te zanima. Samo što prilikom svakog izlaska moraš računati na gužve, pa većina nas živi u relativnoj blizini dvorane. Kreneš na vreme i opet svako malo neko zakasni na trening. S gužvom ovdje jednostavno moraš naučiti živeti”, kaže rođeni Beograđanin Bjelica, koji nastupa za Crnu Goru.
“Grad je pun ljudi iz naših krajeva i najbolje je društvo kad govoriš svoj jezik. Nema nikakvih klanova, jer u inostranstvu bivša država i dalje funkcioniše”, završava kroz smijeh Bjelica.
Nenad Krstić se, nakon sedam godina u NBA-u, selio u Moskvu, pa u Istanbul. Na život u metropolama odavno je navikao, ali i njega je Istanbul oduševio.
“Ovaj grad je poseban. Istorijsko i kulturno bogatstvo sjajno se isprepliću sa modernim novitetima i zaista se može uživati. Bio sam u Istanbulu mnogo puta i prije potpisa za Efes i poznajem grad, ali danas sam porodičan čovek i, da budem sasvim iskren, nisam nijednom izišao u centar od početka sezone. Sa djecom se promene i prioriteti”, kaže centar reprezentacije Srbije, koji je igrao finala na europskim i svjetskim prvenstvima.
Nije kao u Šibeniku…
Dario Šarić je duhovito primijetio: “Istanbul? Nije baš kao u Šibeniku, gdje si svugdje za 15 minuta pješice.”
Hrvatski košarkaški biser tek se navikava na puls golemog velegrada.
“Teško je priviknuti se na te gužve stalno, ali za razliku od kolega iz Galatasaraya, Fenera i Besiktasa, barem možemo normalno prošetati gradom. Nije toliki pritisak. Sve se, naravno, vrti oko treninga i utakmica, pa ne ostane previše vremena za uživanje u gradu, ali ovo što sam imao prilike vidjeti je milina”, kaže 20-godišnji Šibenčanin, koji će se, nakon Istanbula, uskoro početi privikavati na život u SAD-u.
Izvor: Al Jazeera