Štimac: Vjerovao sam u trofej sa Indijom

Ambicije Hajduka su snovi, a rezultati realnost. Vrijeme je da se mijenja model upravljanja klubom, to je ono što ne valja, istakao je Igor Štimac.

Nema razloga za paniku, Hrvatska treba dobiti Maltu i Rusiju za direktan prolaz na SP, smatra Štimac (Reuters)

Osvajač svjetske bronzane medalje u dresu fudbalske selekcije Hrvatske iz 1998. Igor Štimac osvojio je prvi trofej kao selektor Indije, koja je postala prvak Južne Azije pobjedom nad Nepalom sa 3:0 u finalu na Maldivima. Njemu je ovo druga titula u trenerskoj karijeri, jer je ranije bio prvak Hrvatske, 2005. na klupi Hajduka.

Nekadašnji selektor Hrvatske Štimac izabran je 15. maja 2019. za prvog stručnjaka Indije. Pod njegovim vodstvom prekinula je šest godina dugi post bez trofeja, pošto je na prvenstvu Južne Azije bila najbolja posljednji put 2015. U završnici ovog takmičenja reprezentacija druge najbrojnije svjetske nacije remizirala je sa Bangladešom 1:1 i Šri Lankom 0:0, te savladala Nepal sa 1:0 i Maldive 3:1. Trijumf nad Nepalom sa 3:0 u finalnoj utakmici značio je ujedno i nastavak uspješnog niza Štimčeve selekcije, neporažene u zadnjih devet utakmica sa bilansom od pet pobjeda i četiri remija. Ovo je sedmi trofej prvaka Južne Azije za Indiju u historiji.

Proslavljeni 54-godišnji stoper rođen je u Metkoviću. Štimac je nagovijestio sjajnu igračku karijeru osvajanjem naslova svjetskog šampiona sa mladom reprezentacijom eks države 1987. u Čileu. Igrajući za splitski Hajduk postao je pobjednik Kupa Jugoslavije 1991, prvak Hrvatske 1992. i 1995, osvajač Superkupa i Kupa Hrvatske 1994. i godinu dana kasnije. Nastupao je i za vinkovački Dinamo, Cadiz, Derby County, te West Ham. Od 1990. do 2002. godine odigrao je 53 meča i dao dva gola za Hrvatsku.

Trenerski posao započeo je u Hajduku, 2005. nakon što je zamijenio Blaža Sliškovića u zadnjih deset utakmica i došao do titule u Hrvatskoj, dosad posljednje za ekipu sa Poljuda. Prije preuzimanja selektorske pozicije u Indiji, bio je trener Cibalije, Zagreba, Zadra, iranskog Sepahana, katarske Al-Shahanije, te selektor Hrvatske, predvodeći je od 5. jula 2012. do 16. oktobra 2013.

Jeste li vjerovali i kakav je bio put Indije do osvajanja trofeja Južnoazijskog prvenstva?

– Naravno da smo vjerovali, a put do titule je bio iznimno težak. Prije svega, treba znati da su se ostale momčadi pripremale za turnir duže – skoro tri mjeseca, dok smo mi imali samo sedam dana uvodnog rada do prve utakmice. Isto tako nekoliko stožernih igrača je zbog ozljeda i korona virusa bilo pošteđeno igranja (Sandesh Jinghan, Rowllin Borges, Bipin Singh i Ashique Kuruniyan),  tako da smo bili dosta oslabljeni.

Prve dvije utakmice remizirali smo isključivo radi loše realizacije i doveli se u neugodnu situaciju da moramo ostvariti obje pobjede u preostalim utakmicama, kako bismo prošli u finale. To smo i uradili, te u finalu u potpunosti razbili Nepal.

  • Kako komentarišete seriju vaše selekcije od devet uzastopnih utakmica bez poraza?

– Ugodno je kad te prate rezultati, a za trenera je najljepše kad oni dolaze kao plod dobrog rada i realiziranih akcija koje se uvježbavaju na treninzima. U dobroj smo formi, imamo energiju i brzinu, kao i samopouzdanje, pa se nadam da će se serija nastaviti.

  • Koje su naredne utakmice, takmičenja i ambicije Indije?

– Već smo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima sa mladom reprezentacijom Indije na kvalifikacijama za Azijski kup. Potom nas početkom 2022. čeka nastavak Azijskih kvalifikacija. Cilj je naravno plasman na završnicu Azijskog Kupa, koji će biti održan 2023.

  • Šta mislite o kvaliteti azijskog reprezentativnog fudbala u poređenju sa evropskim selekcijama?

– Vidljiv je napredak u mnogim zemljama, ali nije još dovoljno za velike stvari ili usporedbu sa boljim europskim momčadima. Dominiraju Japan, Južna Koreja i Iran, a njima uz bok po snazi su još Australija i Saudijska Arabija. Kina, bez obzira na uložene milijarde, još ne uspijeva uskočiti u top 5 selekcija azijskog kontinenta, dok Katar, koji je aktualni azijski prvak i domaćin idućeg Svjetskog prvenstva, prolazi krizno razdoblje.

  • Kako ocjenjujete dosadašnji plasman Hrvatske na drugo mjesto Grupe H sa 17 bodova, iza vodeće Rusije sa 19 u kvalifikacijama za SP, te nadate li se maksimalnom učinku svjetskog viceprvaka protiv Malte i Rusije, te prolazu na Mundijal u Kataru?

– Hrvatska drži sve u svojim nogama. Treba ostvariti pobjede protiv Malte i Rusije, te osigurati direktan plasman na SP, pa tako da ne vidim razlog za paniku. Ako ne uspijemo, slijedi nam popravni ispit kroz dodatne kvalifikacije u čemu imamo 100-procentni učinak do sada.

  • Šta mislite o izgledima Srbije, BiH i Sjeverne Makedonije u završnici kvalifikacija za SP?

– Srbija pod vodstvom selektora Dragana Stojkovića Piksija igra izvrsno i efikasno. Biće jako interesantno pratiti borbu za prvo mjesto u grupi na njenom gostovanju u Portugalu. To je zaista teška utakmica, no i idealan trenutak da reprezentacija Srbije pokaže ima li karakter za velike domete.

BiH je odigrala izvanrednu utakmicu u gostima protiv svjetskog prvaka Francuske, ali nažalost i prosula puno bodova u utakmicama koje se moraju dobiti. Ima dvije meč lopte i mora ih iskoristiti protiv Finske i Ukrajine kod kuće. Slično je i sa Sjevernom Makedonijom, koja je odlično gurala u ovim kvalifikacijama i sada ima šansu u zadnje dvije runde dohvatiti drugu poziciju.

  • Da li je Hrvatska mogla bolje od osmine finala Eura i šta je presudilo da Italija postane evropski šampion?

– Uvijek se može bolje, ali treba biti realan i priznati da smo izgubili od bolje selekcije (Španija 3:5, u osmina finala nakon produžetaka) u tom trenutku. Imali smo dosta oscilacija tijekom turnira na Euru i nismo zaslužili više. A Italija je od početka turnira pokazala snagu, brzinu u tranziciji, te okomitost i zadržala je do kraja taj pobjednički gard, te sasvim zasluženo postala prvak.

  • Kako vidite rezultate i ambicije Hajduka u 1. HNL-u?

– Što se tiče mog Hajduka, ambicije su im samo snovi, a rezultati realnost. Vrijeme je da shvate kako su zadnjih 10-tak godina promijenili puno trenera, predsjednika, uprava i nadzornih odbora. Vrijeme je da se mijenja model upravljanja, to je ono što ne valja. Šteta što u Gradskom vijeću Splita, koji je većinski vlasnik kluba i na mjestu gradonačelnika imamo samo tuljane (čast jednom izuzetku), a ne odgovorne osobe. Zato i ne zaslužujemo bolje.

  • Smatrate li da će Dinamo nastaviti dominaciju u prvenstvu Hrvatske?

– Još uvijek su dominantni u odnosu na Osijek i Rijeku i trebali bi ove sezone osvojiti novi naslov. Mislim da će se iduće sezone voditi ozbiljna trka između Dinama i Osijeka za prvaka.

  • Šta vam je značio osvojeni trofej Kupa Jugoslavije sa Hajdukom, 1991. trijumfom nad Crvenom zvezdom 1:0 u Beogradu?

– Bio je to moj prvi klupski trofej u karijeri, koji me veoma obradovao. Osvojen je nad tada najboljom ekipom Evrope i svijeta na gostovanju, što nije mala stvar. I to je moj prvi kapetanski trofej, pa mi je zato još draži.

  • Šta sada osjećate, prisjećajući se bronzane medalje sa Hrvatskom, čiji je selektor bio Miroslav Ćiro Blažević na Mundijalu 1998. u Francuskoj?

– Isključivo ponos i radost, s obzirom na to da smo na putu do velikog uspjeha savladali i nogometne velesile poput Njemačke sa 3:0 u četvrtfinalu i Nizozemske 2:1 u utakmici za treće mjesto. Ovaj plasman predstavlja vrhunac sjajne generacije i velikog trenera.

Izvor: Al Jazeera