Kako je (još jednom) pao Juventus

Oduzimanje 15 bodova slavnom klubu iz Torina zbog finansijskih malverzacija novi je i snažan udarac posrnulom italijanskom klupskom nogometu.

Kada Juventusu prijeti sunovrat, budućnost Serije A ne čini se nimalo svijetla (Reuters)

Kazna oduzimanja 15 bodova Juventusu zbog finansijskih malverzacija novi je udarac italijanskom klupskom nogometu u borbi da vrati popularnost i konkurentnost u evropskim okvirima.

“Stara dama” je najtrofejniji italijanski klub sa 36 titula prvaka – prvu su osvojili još 1905. godine, a posljednju 2020. godine – ali je ujedno i neslavni šampion po učešćima u aferama po kojima je Serija A poznata. Klubu iz Torina su prije 16 godina oduzete dvije titule i izbačen je u niži rang zbog namještanja utakmica.

Nakon drakonske kazne koju mu je prošle sedmice Italijanski nogometni savez (FIGC) izrekao zbog, kako je javljeno, „finansijskih nepravilnosti i lažnog računovodstva“, Juventus je pao sa trećeg na deseto mjesto, sa 27 bodova zaostatka za vodećim Napolijem i malim izgledima da izbori nastup u UEFA Ligi prvaka iduće sezone.

Klub je optužen za netačno prikazivanje svog balansa, pumpajući vrijednost igrača prilikom razmjene igrača s drugim ekipama, domaćim i internacionalnim. Primjera radi, ukoliko bi prodali igrača za 20 miliona eura, u knjigovodstvenim knjigama bi prikazali cijeli iznos iako novac nije plaćen unaprijed, već je raspoređen na višegodišnje rate. Istovremeno, ako bi kupili igrača za, recimo, 20 miliona, izdacima bi prikazali samo prvu godišnju ratu, na primjer, četiri miliona.

Na taj način Juventus je povećavao kapital u knjigama, prikazujući dobit koja zapravo ne postoji, što je dobilo na važnosti otkako je Evropska nogometna federacija (UEFA) uvela propise o finansijskom fair-playu.

Sporan i Pjanićev transfer

Italijanski mediji pišu da je među sumnjivim transferima razmjena između Juventusa i Barcelone za reprezentativca Bosne i Hercegovine Miralema Pjanića i Brazilca Arthura. Pod lupom istražitelja su i zamjena Joaa Cancela za Danila iz Manchester Cityja te Mattije Caldara za Leonarda Bonuccija iz Milana te još niz drugih transfera.

Uz kaznu oduzimanja bodova, FIGC je suspendirao 11 bivših i aktuelnih funkcionera Juventusa. Najveću kaznu – 30 mjeseci zabrane bavljenja nogometom – dobio je nekadašnji sportski direktor Fabio Paratici koji trenutno radi kao prvi operativac engleskog Tottenhama. Bivši predsjednik kluba Andrea Agnelli suspendiran je na dvije godine, a potpredsjednik Pavel Nedved, nekada uspješni češki nogometaš, na osam mjeseci. Obojica su bili članovi donedavnog Upravnog odbora koji je u novembru kolektivno odstupio, znajući da se klub nalazi pod istragom.

Juventus je negirao učešće u nezakonitim radnjama, najavivši da će podnijeti žalbu Apelacijskom odboru pri Italijanskom olimpijskom komitetu, najvišem sportskom sudu u zemlji. Klupski advokati su poručili da “sankcije dokazuju jasnu razliku u tretmanu Juventusa i njegovih menadžera u usporedbi s bilo kojom drugim klubom ili članom”.

“Smatramo da je ovo očigledna nepravda i da će biti ispravljena na sljedećem sudu”, poručeno je u izjavi.

Liga prvaka kao nemoguća misija

Istragom FIGC-a nije bio obuhvaćen samo torinski klub. Isprva je i 10 drugih ekipa, uključujući i Napoli i Sampdoriju, te ukupno 59 funkcionera bilo osumnjičeno za malverzacije. No, u aprilu prošle godine svi su, među njima i Juventus, oslobođeni. Istraga je ponovo otvorena u decembru na osnovu novih dokaza prikupljenih neovisnim radom javnih tužitelja iz Torina. Ovaj put optuženo je ukupno devet klubova i 52 funkcionera. FIGC je nedavno objavio da se Empoli, Genoa, Novara, Parma, Pescara, Pisa, Pro Vercelli i Sampdoria te njihovi menadžeri ponovo oslobađaju optužbi.

Juventusu sada predstoji borba na dva fronta – dok će pravnici nastojati očistiti ime najslavnijeg italijanskog kluba, prvi tim će na terenu očajnički pokušati spasiti sezonu koja ni do sada nije bila impresivna. “Stara dama” je još zimus ispala u grupnoj fazi Lige prvaka, a oduzimanje 15 bodova značajno joj otežava pokušaj da završi među prve četiri ekipe Serije A, što donosi nastup u idućem izdanju elitnog evropskog natjecanja. Juventus trenutno zaostaje 14 bodova za četvrtoplasiranim Interom.

Ukoliko se ne plasira u Ligu prvaka, klub će zasigurno pretrpjeti značajne ekonomske posljedice, a potencijalno bi mogao izazvati egzodus najtalentiranijih igrača.

Također, Juventusu prijete sankcije i po pitanju pravne istrage koju vodi ured javnog tužitelja u Torinu o navodnim nezakonitostima prilikom isplata plaća igračima u toku pandemije COVID-19 te istrage UEFA-e o mogućim kršenjima propisa o finansijskom fair-playu.

Sve afere italijanskog nogometa

“Plusvalenza”, kako su mediji nazvali ovaj skandal po ekonomskom izrazu za kapitalni dobitak koji se obično koristi za opisivanje razlike između (više) prodajne cijene i (niže) vrijednosti određene imovine, nije prva niti je najveća afera u italijanskom nogometu.

Iako su nesportski slučajevi bilježeni i dokumentirani i u prethodnim decenijama, „Totonero“ iz 1980. godine smatra se prvim velikim skandalom s namještanjem utakmica. Uključivao je nogometaše, sportske funkcionere i klubove iz dva najviša ranga takmičenja.

Prvoligaši Milan i Lazio su zbog namještanja utakmica izbačeni u Seriju B, dok je Avellinu, Bologni i Perugi oduzeto po pet bodova za naredno prvenstvo. Istu kaznu, ali u Seriji B, zaradili su Palermo i Taranto. Osim klubova, sankcionirani su i njihovi čelnici. Tadašnji predsjednik Milana Felice Colombo doživotno je isključen iz nogometa, a prvi čovjek Bologne Tommaso Fabbretti suspendiran je na godinu.

Dvadesetak fudbalera dobili su zabrane igranja na periode od tri mjeseca do šest godina. Među sankcioniranima je bio i tadašnji igrač Perugie Paolo Rossi, kome je prvobitna kazna od tri godine nakon žalbe smanjena na dvije. Bilo je to taman dovoljno da zaigra na Mundijalu 1982. u Španiji, gdje je Italiju predvodio do treće titule svjetskog prvaka.

Najveći skandal u historiji

„Calciopoli“ iz 2006. vjerovatno je najveći skandal u historiji nogometa, a otkriven je zahvaljujući snimljenim telefonskim razgovorima čelnika klubova i drugih sportskih djelatnika. Istražitelji su, sumnjajući na pojavu dopinga, prisluškivali telefone i otkrili veliku mrežu namještanja utakmica, sve uz pomoć nogometnih sudija. Klubovi, među kojima i dvostruki uzastopni prvak Juventus, optuženi su da su štimali rezultate birajući sebi podobne sudije.

Kao epilog afere, Juventusu su oduzete dvije titule koje je osvojio 2005. i 2006. Klub je također izbačen u niži rang takmičenja, a iduću sezonu je počeo sa devet bodova minusa. „Staru damu“ je tada napustilo nekoliko bitnih igrača, poput Zlatana Ibrahimovića, Fabija Cannavarra, Lilliana Thurama…

Još dva kluba, Fiorentina i Lazio, kažnjena su izbacivanjem u Seriju B. Milan je prvobitno izbačen iz Lige prvaka za sezonu 2006/07, ali je nakon žalbe prošao samo sa oduzimanjem bodova. Zanimljivo je da je ovaj klub te sezone osvojio elitno evropsko takmičenje, pobijedivši u finalu Liverpool.

Brojni sportski radnici dobili su višegodišnje suspenzije i novčane kazne. U centru afere bili su direktori Juventusa Luciano Moggi i Antonio Giraudo. Po ovom prvom neki skandal zovu i „Moggiopoli“. Sve je okončano ostavkom tadašnjeg predsjednika Saveza Franca Carrara.

U jeku skandala, dok su novine u Italiji objavljivale detalje nezakonitosti, reprezentacija Italije je osvojila Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, savladavši u finalu Francusku nakon izvođenja penala.

Hapšenja igrača zbog namještanja

Šest godina nakon „Calciopolija“, italijanski nogomet potresao je „Scommessopoli“ – skandal s namještanjem utakmica u sezoni 2011/12. Isprva slučaj nije privukao preveliku pažnju, budući da su bili uključeni uglavnom igrači i klubovi Serija B i C. No, nakon drugog vala istrage policija je uhapsila i neka poznata imena italijanskog nogometa, poput Giuseppea Signorija, Cristijana Donija, Stefana Maurija te reprezentativca Domenica Criscita, koji je zbog toga izgubio mjesto u državnom timu za Evropsko prvenstvo 2012. Skandal poznat i pod imenom „Operacija: Posljednja opklada” rezultirao je kaznama za više od 20 klubova i cijeli niz igrača.

„Caso Genoa“ ili „Slučaj Genoa“ iz 2005. godine kao epilog je imao da slavni klub iz lučkog grada na sjeveru umjesto u Seriji A zaigra u Seriji C. Naime, Genoa je u drugom rangu takmičenja prvi put nakon pune decenije izborila promociju i povratak u elitni razred. Ipak, tamo nije zaigrala.

U posljednji meč sezone protiv Venezije Genoa je ušla već osiguravši najmanje play-off za promociju. Na svom stadionu je 11. juna 2005. pobijedila 3:2. No, tri dana kasnije otkriveno je da je direktor Đenovljana Stefano Kapozucca platio direktoru Venezije Giuseppeu Pagliari 250.000 eura da namjerno izgube. Tog ljeta FIGC je odlučio da Genou kazni izbacivanjem u treću ligu, odnosno Seriu C. Učesnici skandala dobili su petogodišnje zabrane obavljanja funkcija u fudbalu.

Loša reputacija

Svi nabrojani, ali i brojni drugi veći i manji skandali, razlog su što „calcio“ ima lošu reputaciju u internacionalnim okvirima. Italijanska reprezentacija jeste aktuelni prvak Evrope nakon što je 2021. osvojila Euro u Engleskoj, ali se propustila plasirati na Svjetsko prvenstvu održano u decembru u Kataru. Već duže od decenije nijedan klub s Apenina nije uzeo Ligu prvaka. Posljednji evropski šampion iz Italije bio je Inter 2010.

Prije toga Juventus i pogotovo Milan dominirali su kontinentalnom scenom. Milanski „Rossoneri“ su pet od svojih sedam evropskih titula osvojili u devedesetim i dvijehiljaditim. Nakon Interovog naslova iz 2010. samo je Juventus igrao dva finala Lige prvaka u kojima je poražen od Barcelone (2015.) i Real Madrida (2017.).

Italijanska Serija A se smatra jednom od takozvanih liga petice, odnosno najjačih domaćih klupskih takmičenja na Starom kontinentu. No, u minuloj deceniji najbolji klubovi iz Španije, Engleske, Njemačke pa i Francuske, uveliko nadmašuju italijanske po mnogočemu – po međunarodnim uspjesima, ekonomskoj moći, organizaciji, igračkom kadru, posjeti na stadionima…

Ugovori Serie A za TV prava na internacionalnom tržištu vrijede 670 miliona eura, što je skoro 10 puta manje od onoga što zarađuje engleska Premier League na to ime. Većina prvoligaških stadiona, izuzimajući modernu Juventusovu arenu u Torinu, je staromodna i zrela ako ne za rušenje onda za rekonstrukciju. Seriji A možda ne manjka neizvjesnosti – ako Napoli, kao što se vjeruje, osvoji prvenstvo bit će četvrti prvak u četiri godine – ali zasigurno nedostaje velikih svjetskih zvijezda, pogotovo nakon odlaska Cristiana Ronalda.

Sada, kada i Juventusu koji je u posljednjoj deceniji bio najbolji i najstabilniji italijanski klub s devet uzastopnih titula državnog prvaka od 2012. do 2020. prijeti sunovrat, budućnost Serije A ne čini se nimalo svijetla.

Izvor: Al Jazeera