Ivica Kostelić o Bjelašnici: Pravo mjesto, pravo vrijeme s pravim ljudima

Prošlog četvrtka navečer igrao sam nogomet sa svojim sinovima na parkiralištu u Obertauernu, kad je dugokosi otkačeni tip izašao iz obližnjeg kampera. Bio je to skijaš kojeg sam poznavao s prethodnog putovanja u Ober, Koni, jedan od rijetkih monoski freeridera na svijetu i sjajan momak.

Pridružio nam se na nogometu u papučama i pitao me što radim sljedećih dana. Rekao sam da idem na Bjelašnicu i da je prognozirano 50 centimetara novog snijega i pitao ga da li bi se pridružio izletu. Odmah je rekao da. Pozvao je prijatelja, fotografa/umjetnika/surfera/snowboardera Stefa i za dva dana smo se vozili kroz planinske doline Bosne i Hercegovine na putu za Sarajevo i skijalište Bjelašnica.

Dok sam se vozio kroz Bosnu, primjećujući usput mnoge džamije u selima, sinula mi je ideja. Trebalo bi napraviti fotografiju sa skijašem koji skače i džamijom u pozadini. Ali pronalazak džamije okružene s dovoljno snijega, prikladan pristup i doskok, suzili su izbor. Nije bilo snijega, bilo je +13 stepeni Celzija i padala je kiša… Brinuo sam se da sam uzalud poveo svoje austrijske prijatelje.

 

 

Jedinstveni događaj

Na Bjelašnicu su me pozvali organizatori “Children Speed ​​Campa” već treću godinu zaredom, da pomognem djeci i trenerima da prošire svoja znanja o osnovama pripreme za brze discipline. Jedinstveni događaj, privlači mnoge mlade natjecatelje i trenere te uključuje neke od bivših natjecatelja Svjetskog kupa – poput Kristiana Ghedine i Paole Magoni iz Italije. Paola je osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i sada je posjetila olimpijska borilišta prvi put nakon 1984. Kristian, moj stari mentor u spustu, jedan je od najboljih spustaša u povijesti (još uvijek drži rekord staze na Lauberhornu!).

Ali došao sam ranije jer je prognoza obećavala toliko svježeg snijega – i teta Holle se iskazala! Prvi dan je bio izuzetno pun događaja s izviđanjem linija, vožnjom motornim sanjkama s kojima smo zaglavili u velikim zapusima pa je uslijedilo otkopavanje istih. Koni se tijekom skijanja zabio u drvo, izgubio sam telefon u 20 centimetara snijega i čudom sam ga pronašao. Pojedinosti ovih priča još će se dugo prepričavati kao polulegende.

Pravo trpanje počelo je u nedjelju navečer, donoseći 70 centimetara svježeg, prvoklasnog prsica. Da, opet sam pogodio pravo vrijeme na pravom mjestu, ali imao sam i sreće što sam pronašao prave ljude: uz malu pomoć lokalnih freeridera, pronašli smo skrivene kutke i pomaknuli granice nepoznatog još malo dalje nego prije. Zbog vremenskih i snježnih prilika ostali smo ispod granice šume tijekom sljedećih nekoliko dana. Teren, drveće i obilne snježne padaline jako su me podsjetili na Japan. Stef je odlično uspio uhvatiti ljepotu i sretan sam što možemo podijeliti toliki broj njegovih epskih fotografija.

Džamija

Treći dan bilo je vrijeme da se posvetimo našem “džamija jamu”. Lokalci su nam preporucili posjet džamiji iz 16. stoljeća, zaštićenom povijesnom spomeniku u malom, udaljenom selu Umoljani. Grupi lokalnih ridera svidjela se ideja i pomogli su nam da napravimo kicker. Morali smo improvizirati pristup i skakač je morao vući auto kako bi mogli ubrzati prije kickera. Nisam siguran da je to bilo sasvim legalno, ali seljani su to odobrili i nije bilo doslovno nikakvog prometa. Svi smo bili oduševljeni našim sessionom, a lokalni dečki bili su oduševljeni što su se mogli pridružiti ovoj jedinstvenoj akciji. Koni je bio kralj brda, Stef je opet napravio monumentalne fotografije. Krajem dana, lokalni dečki odveli su nas na kasni ručak u seosku kolibu gdje smo uživali u domaćoj hrani izravno iz pećnice. Bosanci burek zovu pita ili Hrvati pitu zovi burek, ovisno kak se uzme.

Sjajan dan zaključen je još na Bjelašnici lijepom zabavom za sponzore, goste i trenere Speed ​​Campa. Svirao sam rock'n'roll s bendom. Kao i obično, svirao sam s ljudima koje nikad prije nisam upoznao, ali svi znamo da glazba govori sve jezike i spaja ljude. Dakle, svirka je bila odlična i bila je to sjajna zabava.

Četvrti i peti dan cijedili smo posljednji sok iz planine, istraživali nove stvari i obećavali da ćemo se vratiti. Na rasporedu je bila i posjeta Sarajevu. Bio sam pozvan na sastanak sa gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić i posjetio Olimpijski muzej. Nakon završnih ćevapa, došlo je vrijeme da krenem kući, s brojnim dojmovima i idejama koje su se motale po mojoj glavi.

Na kraju bih se želio zahvaliti Olimpijskom centru Bjelašnica i Igman na podršci i Telemach Children Speed Camp 2023 što su trpili moj nemirni duh.

(Tekst uz odobrenje autora preuzet sa Facebook stranice Ivice Kostelića)