Kopneni napad na Gazu: Jake i slabe strane izraelske vojske
Glavna snaga izraelske vojske je avijacija, koja joj je posljednjih godina omogućile da izvodi kaznene operacije protiv Palestinaca bez izlaganja vojnika većim rizicima.
U vrijeme kada izraelska vojska gomila snage oko Pojasa Gaze, vojni stručnjaci naglašavaju da je ova vojska nadmoćnija u zraku, ali dovode u pitanje njene rezerve municije i ljudstvo koje bi joj omogućilo da izvede veliki kopneni napad na Pojas Gaze.
List Le Monde navodi da je ratovanje na daljinu izraelska strategija već više od 20 godina.
Glavna snaga izraelske vojske je njena avijacija, koja je Izraelu posljednjih godina omogućila da izvodi kaznene operacije protiv Pojasa Gaze bez izlaganja svojih vojnika većim rizicima.
Međutim, to nije uvijek bilo efikasno u složenom urbanom okruženju.
Le Monde u zajedničkom izvještaju svog dopisnika iz Jerusalema Samuela Foreya i urednice lista Elise Vincent navodi da je Izrael ovog puta odlučio postupiti drugačije u operaciji, što podrazumijeva i ulazak kopnenih trupa u Gazu.
Američka municija u izraelskim skladištima
To je rizična opklada, jer izraelska vojska nije vršila kopnene prodore u proteklih 15 godina, osim na krajnje brz način na vrlo specifične ciljeve, a sve je to dovelo do ogromnih gubitaka na obje strane.
Ali, stvarnu slabost izraelske vojske danas, kako kaže pukovnik Michel Goya, predstavlja broj navođenih bombi i raketa koje ima, a koje su neophodne i na ofanzivnom, i na defanzivnom nivou.
Napominje da Izrael ima zalihe američke municije na svom teritoriju, koja uključuje različite vrste oružja, poput precizne municije, artiljerijskih granata i ručnih bacača granata.
Izraelska vojska je dva puta koristila te zalihe u operacijama 2006. i 2014. godine, ali je Washington povukao iz tih zaliha oko 300.000 komada municije, u sklopu podrške Ukrajini.
Zbog toga se mogu čuti izraelski zahtjevi za američkom pomoći, koja je sada u procesu isporuke.
Izraelska vojska, koja ima snažnu mehaniziranu pješadiju sa sedam brigada, od kojih svaka ima oko 3.000 ljudi, može pokrenuti kopneni napad, kako navodi francuski list, i riskirati da uđe u Gazu, slijedeći metodu koju su primijenile iračke snage prilikom ponovnog zauzimanja Mosula 2017. godine.
To bi značilo napredovanje bez korištenja nezaklonjenih prometnih puteva i uništavanje svih zgrada na njenom putu, što dovodi do veoma sporog napredovanja.
Ovakva vrsta operacije zahtijeva dobro obučene vojnike, dok većinu aktivnih izraelskih snaga čine regruti (oko 100.000 ljudi).
Hamas u stanju okupiti do 10.000 boraca
Ako se odmah ne pošalju rezervne brigade, teško će rasporediti više od 30.000 vojnika na terenu.
S druge strane, Hamas je u stanju okupiti između 7.000 i 10.000 boraca, uz sličan broj boraca frakcija, i to na terenu koji je pripremljen i miniran eksplozivnim napravama.
Vojni izvor procjenjuje da bi “izraelski gubici mogli dostići nekoliko stotina”, pitajući se “koliko je politička vlast spremna da se suoči s tim?”
U vrijeme kada je Izrael pozvao oko 360.000 rezervnih vojnika, istraživačica na Francuskom institutu za vojne studije Heloise Fayet dovodi u pitanje njihovu sposobnost da kontroliraju više frontova.
Le Monde zaključuje da ratni ciljevi Izraela u ovom sukobu nisu jasni, iako neki vojni posmatrači vjeruju da je glavni motiv za to potreba da se povrati reputacija nakon neuspjeha vojske da spriječi napad Hamasa.