Šta Erdoganov reizbor znači za odnose Turske i Zaljeva?

Pišu: Emily Milliken i Giorgio Cafiero

Pobjedu Recepa Tayyipa Erdogana u turskom drugom krugu predsjedničkih izbora 28. maja pozdravili su dužnosnici Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC), jer bi trebala donijeti osjećaj kontinuiteta i ojačati odnose između Ankare i bloka, kao i njegovih šest članica.

Katarski emir Sheikh Tamim bin Hamad Al Thani bio je prvi šef strane države koji je čestitao Erdoganu, koji je preuzeo dužnost za treći predsjednički mandat, a drugi zaljevski čelnici brzo su slijedili taj primjer, izražavajući želju za jačanjem veza s Turskom.

Očekuje se da će 69-godišnji Erdogan, čija će vladavina duga dva desetljeća biti produžena za još pet godina, uskoro posjetiti Zaljev, što je odraz važnosti članica GCC-a za vanjskopolitički program Turske.

Od sada do 2028. godine države GCC-a mogu očekivati uobičajeno poslovanje u odnosima s Ankarom.

Snažno savezništvo Turske s Katarom vjerovatno će se nastaviti produbljivati, dok Erdogan također gleda na proširenje odnosa sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok se približavanje Ankare Rijadu i Abu Dhabiju nastavlja ubrzavati.

‘Nova era saradnje u dugogodišnjem prijateljstvu’

“Vjerovatno je da će tursko-zaljevski odnosi i dalje imati personaliziranu prirodu, kao što su bili u posljednja dva desetljeća”, rekla je za Al Jazeeru Sinem Cengiz, istraživačica na Univerzitetu Katar (Qatar University) i kolumnistica Arab Newsa.

“Stoga će sljedećih pet godina Erdoganovog mandata vjerovatno donijeti nastavak saradnje na nizu područja.”

Erdoganov ponovni izbor bio je olakšanje za mnoge dužnosnike Zaljeva, jer bi njegov protivnik Kemal Kilicdaroglu vjerovatno promijenio vanjsku politiku Turske prema GCC-u, na načine koji bi mogli potkopati njihove interese.

Katar je posebno imao razloga bojati se pogoršanja odnosa s Ankarom da je Kilicdaroglu pobijedio.

“Protukandidat je bio uvjeren da je Erdogan sklopio određene neslužbene dogovore s prijestolnicama Zaljeva i stoga je redovno zagovarao vrlo skeptične stavove prema Zaljevu”, rekao je Batu Coskun iz Instituta Sadeq za Al Jazeeru.

Ankara će nastaviti pridavati veliku vrijednost ekonomskim, političkim i sigurnosnim vezama s bogatim zemljama GCC-a, važnim za tursko trgovinsko i odbrambeno tržište.

Bliže emiratsko-turske ekonomske veze također će dvjema zemljama, koje imaju dvije najveće ekonomije Bliskog istoka, pružiti prilike za otključavanje golemih količina ulaganja koja mogu pomoći u rastu obje ekonomije.

Nekoliko dana nakon što je Erdogan osigurao još jedan mandat, Turska i UAE ratificirali su sporazum o saradnji koji ima za cilj povećati bilateralnu trgovinu na 40 milijardi dolara u sljedećih pet godina.

Thani Ahmed al-Zeyoudi, državni ministar za vanjsku trgovinu UAE-a, tvitao je: “Ovaj sporazum označava novu eru saradnje u našem dugogodišnjem prijateljstvu.”

Pregovori o sporazumu počeli su 2021. godine, kada je tadašnji princ prijestolonasljednik UAE-a šeik Mohamed bin Zayed Al Nahyan posjetio Ankaru, utirući put otopljavanju odnosa nakon godina napetosti.

Potencijalnim projekti vrijedni 50 milijardi dolara

“Izgledi za stabilnu gotovinu iz Zaljeva i dalje će biti veliki poticaj za Ankaru, koja se suočava s dugotrajnom valutnom krizom”, kazao je Coskun.

“Turska se predstavlja kao finansijski i poslovni centar za zaljevske investitore, koji mogu ulagati u različite sektore”, objašnjava Cengiz.

“Pretpostavljam da bi ulaganje u Tursku moglo biti jedno od područja u kojima možemo vidjeti konkurenciju među državama GCC-a, odnosno Saudijskom Arabijom i UAE-om.”

Za arapske zemlje Zaljeva dublje veze s Turskom važne su za njihove planove ekonomske diversifikacije.

U nizu sektora, od zabave do turizma i proizvodnje hrane, turske kompanije mogu igrati važnu ulogu u pomaganju državama GCC-a da se udalje od ovisnosti o ugljikovodicima.

Turske kompanije, posebno u građevinskom sektoru, prodrle su na tržišta Zaljeva i pridonijele rastu megaprojekata, od aerodroma, autocesta, stadiona do visokih zgrada.

Nedavno se grupa rukovoditelja, koja predstavlja otprilike 80 turskih građevinskih kompanija, sastala s predstavnicima kompanije Saudi Aramco u Ankari radi razgovora o potencijalnim projektima u Saudijskoj Arabiji vrijednim 50 milijardi dolara.

Tu je i odbrambeni sektor, pri čemu je razvoj domaće odbrambene industrije značajan stup strategije Saudijske Arabije “Vizija 2030”.

“Turska odbrambena industrija u usponu mogla bi se integrirati u saudijsku ‘Viziju 2030”, prema Coskunu.

“To bi se moglo ostvariti u obliku zajedničke proizvodnje, prenosa tehnologije i programa obuke. Velika ulaganja mogla bi dovesti do toga da proizvodnja turske odbrambene industrije ima uporište u Saudijskoj Arabiji.”

Važno pitanje u odnosima Turske i GCC-a je Sirija.

Normalizacija između Ankare i Damaska i status YPG-a

Budući da je Damask prošlog mjeseca ponovo stekao punopravno članstvo u Arapskoj ligi, nakon više od 11 godina u diplomatskoj pustinji, Ankara se također nastoji pomiriti s vladom predsjednika Bashara al-Assada.

Ali, jedan od faktora koji sporazum o normalizaciji između Ankare i Damaska čini nezgodnim je status Jedinica narodne zaštite (YPG) u sjevernoj Siriji.

Turska će željeti neke sigurnosne garancije u vezi s YPG-om, kojeg smatra sirijskim krilom Radničke partije Kurdistana (PKK).

Turska, SAD i Evropska unija smatraju PKK terorističkom organizacijom.

Rijad i Abu Dhabi ohrabruju Assadovu vladu da prihvati Sirijske demokratske snage (SDF), kojima dominira YPG pod suverenom kontrolom Damaska, kao dio integracije snaga u sirijsku državu.

U tom smislu, glavni gradovi Zaljeva, posebno Abu Dhabi, mogli bi “dodati zaljevski kolosijek postojećem moskovskom kolosijeku, koji se koristi za olakšavanje tursko-sirijskih pregovora”, rekao je Coskun.

Postoje važna pitanja o tome kako bi eventualne buduće veze između Ankare i Damaska mogle utjecati na savez Turske i Sjedinjenih Američkih Država.

S obzirom da Washington ne želi vidjeti da njegovi saveznici i partneri na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi priznaju Assada kao legitimnog arapskog predsjednika, SAD vjerovatno neće pozdraviti ponovno otvaranje službenih veza Ankare sa sirijskom vladom.

U tom kontekstu, Turska bi mogla imati koristi od toga da određene države GCC-a prvo rehabilitiraju Assadov imidž, čineći manje kontroverznim iz perspektive Zapada pomirenje Ankare sa Sirijom.

Suprotno od vremena kad je počelo Arapsko proljeće

Coskun je za Al Jazeeru kazao da će Ankara “nastojati smanjiti pritisak SAD-a oko normalizacije odnosa s Assadom, zalažući se za regionalni konsenzus oko Assadovog povratka na globalnu scenu”.

Odnosi među zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike uveliko su se razvili od 2020. godine.

Nije bilo tako davno kada su Saudijska Arabija, a još više UAE, bili u negativnim odnosima s Turskom.

Sukobljeni interesi u vezi s nizom kriza u razdoblju nakon Arapskog proljeća, kao što su Egipat, Libija i Tunis, kao i blokada Katara od 2017. do 2021. godine, uzrokovali su trvenja između Ankare, s jedne strane, i osovine Saudijska Arabija – UAE, s druge strane.

Ipak, godine 2020. odnosi Turske s Rijadom i Abu Dhabijem značajno su se poboljšali.

“Erdogan sada počinje novo poglavlje, suprotno onome što je bilo prije otprilike 10 godina, kada je počelo Arapsko proljeće”, rekla je Dania Thafer, izvršna direktorica Gulf International Foruma.

“Sada, slično državama GCC-a, strategija Ankare je pragmatičnija, s ekonomskim razvojem kao glavnim imperativom, a ne politikom vođenom ideologijom.”

“U prošlom mandatu je obnovio odnose sa Saudijskom Arabijom i UAE-om i nastavit će tim putem. Turska će vjerovatno potpisati nekoliko sporazuma u trgovini, odbrani i sigurnosti s UAE-om i Saudijskom Arabijom, među ostalim državama GCC-a.”

“Iz političke perspektive, ponovna izgradnja odnosa s Turskom alternativni je pristup uravnotežavanju iranskog utjecaja u regiji.”

Tokom Erdoganovih sljedećih pet godina, stručnjaci tvrde da postoje brojni razlozi i za očekivati je da će ta približavanja dobiti još veći zamah.

Katar, UAE i Kuvajt dogovorili kupovinu slavnih UAV-ova

Konkretno, prodaja turskih dronova ovim dvjema članicama GCC-a dodatno će ojačati odnose koji su se počeli popravljati prije nekoliko godina.

Čini se da su veze Ankare i Abu Dhabija na putu daljeg širenja, rekao je Coskun.

“Nedavna uzajamna ratifikacija sveobuhvatnog sporazuma o partnerstvu Turske i UAE-a jasan je pokazatelj toga. UAE je, također, izvršio značajnu nabavu bespilotnih letjelica Bayraktar TB-2 prošle godine. Vjerovatno će Abu Dhabi postati glavno tržište za izvoz turske odbrambene industrije.”

Coskun je dodao da “isti izgledi vrijede za Saudijsku Arabiju, ali tek ćemo vidjeti prodaju TB-2 Rijadu”.

“S obzirom na to da su Katar, UAE i nedavno Kuvajt sklopili ugovore o kupovini slavnih UAV-ova, Saudijska Arabija se čini vrlo vjerovatnim kandidatom. Ovo novo razdoblje vjerovatno će vidjeti snažnije odnose između Ankare i Rijada, posebno na temelju odbrambene industrije”, zaključio je Coskun.