Francuski mediji: Velika afrička revolucija je počela, Pariz tamo više nema prisustva

Neke od vodećih francuskih novina bavile su pitanjem državnog udar koji je srušio s vlasti porodicu Bongo koja je već dugo na čelu Gabona, uz analize i dosta fokusa na ova dešavanja. Magazin Le Figaro upozorava da je francuska diplomatija izbačena iz ravnoteže zbog epidemije državnih udara u Africi. List La Croix upozorava da se historijski temelji Francuske u Africi tresu, dok Le Point upozorava da Francuska ne razumije globalizaciju Afrike putem državnih udara.

Le Figaro je ovaj puč uporedio s mučenjem “u kadi” za francuske diplomate, tako da se jedva usuđuju izvući glavu iz vode dok ih novi puč ne gurne ponovo unutra na brutalniji način. Do sada je izbilo osam vojnih udara u centralnoj i zapadnoj Africi od 2020.

Domino efekat

List smatra da ovi državni udari u Africi svaki put podsjećaju na diskreditaciju demokratije, kao i na pad zapadnog utjecaja u svijetu. Autoritarne sile nameću svoje alternativne modele stanovništvu zavedenom moćnicima i vojnim rješenjima. Puč u Gabonu će posebno otežati zadatak Francuske u pružanju otpora silama koje žele da je uklone iz Afrike, pogotovo ako domino efekat još nije zaustavljen.

S druge strane, list smatra da će Francuskoj biti teško opravdati dvostruke aršine u suočavanju s dva različita puča u Nigeru i Gabonu. Navodi da su događaji u Gabonu predstavljali još jedan udarac utjecaju Francuske, s obzirom na intenzitet antifrancuskog raspoloženja širom kontinenta.

Iako radost vidljiva na ulicama Librevillea u srijedu nije bila praćena antifrancuskom histerijom, kao što se dogodilo u Niameyu, istina je da će bivša kolonijalna sila teško opravdati dvostruke standarde u suočavanju s ova dva različita puča. Uhvaćen u afričku zamku, francuski predsjednik Emmanuel Macron uviđa da su njegove prijetnje u Nigeru neutralizirane iluzijom intervencije protiv gabonskih generala, čak i ako podlegnu iskušenju diktature.

Sa svoje strane, La Croix smatra da državni udar u svakoj zemlji treba posmatrati kao slučaj za sebe. Gabon je naftna zemlja kojom već 55 godina upravlja porodica koja je u velikoj mjeri zloupotrijebila svoju vlast. Državni udar se dogodio dan nakon izbora, čiji je ishod bio gotova stvar u korist odlazećeg predsjednika Alija Bonga. Vojska je ovu izbornu farsu vidjela kao valjan izgovor da izrazi svoje ogromno ogorčenje i nezadovoljstvo stanovništva te zemlje.

La Croix smatra da su za ovaj val državnih udara zaslužni mladi ljudi čija je budućnost bezizgledna, napominjući da politički lideri moraju pokazati odgovornost i povjerenje u demokratske mehanizme, jer su stabilnost, transparentnost i kontinuitet institucija neophodni da bi se garantirao razvoj, i zato što je smjena bolja nego državni udar.

U intervjuu za Le Point, pisac Antoine Glaser kaže da je Afrika ušla u nepovratan proces, što će dovesti do toga da Francuska izađe. Godinama unazad ”morala se povlačiti iz svojih bivših kolonija u zapadnoj i centralnoj Africi, ali je željela nastaviti igru policajca u Africi. Birala je da zadrži vojne baze na kontinentu, u vrijeme kada su druge velike sile trgovale. Rezultat je današnje protjerivanje francuskih vojnika iz Afrike dok su tržišni udjeli francuskih kompanija manji od udjela drugih zemalja. Afrička omladina vjeruje, s pravom ili ne, da se Francuska vidi sebe u Africi kao u svom domu”.

Francuska više nema prisustva u Africi

Glaser je izjavio za list da je Francuska izašla iz svog sljepila koje joj je onemogućilo da vidi da se Afrika okreće globalizaciji. Macron je pokazao veliki bijes jer ga je pretekla realpolitika. Smatrao je da je dovoljno reći: “Doba Franafrike je završeno”, svjestan da je opasnost s kojom se Francuska sada suočava takva ”da ona više nigdje ne postoji”. Ona više nema pravo glasa u Africi, dok su se Nijemci distancirali od francuskog stava u Nigeru, Italijani u Libiji, a Španska vlada Pedra Sančeza priklonila se marokanskoj tezi u vezi sa Zapadnom Saharom.

Na pitanje o budućnosti francuskih vojnih baza u Africi, autor ističe da je Francuska pokušala pokrenuti blag tranzicijski proces, tako što je sačuvala baze uz postepeno mijenjanje njihove prirode i učinila ih dostupnim lokalnim vojskama na osnovu sporazuma o obuci. To je bila transformacija koju je Macron zamislio i želio, pa neka se zapita šta će biti s oko 350 francuskih vojnika stacioniranih u Gabonu, i hoće li se tada pokrenuti pitanje baza u Obali Slonovače i Senegalu?

Le Figaro je, s druge strane, postavio pitanje: Koje su posljedice toga po francuske ekonomske interese? Francuska je prošle godine uvezla iz Gabona proizvode u vrijednosti od 310 miliona eura, dok izvoz u tu državu nije bio veći od 500 miliona eura. To znači da “utjecaj na Francusku u smislu trgovine ne bi trebao biti prevelik”, smatra Aroni Chaudhuri, ekonomista odgovoran za regiju Afrike u kompaniji za osiguranje kredita Coface.