Mediapart: Gaza, svijet i mi… Jasan pad univerzalnih vrijednosti

Od početka aktuelnog rata u Gazi, jaz između kontinenata i geografskih regija se povećao, a tenzije i podjele unutar mnogih zemalja su porasle kao nikada prije, što znači da, nažalost, živimo u svijetu koji svjedoči jasnom padu univerzalnih vrijednosti i pravnih normi zajedničkih cijelome čovječanstvu.

Ovim uvodom web-stranica Mediapart započela je članak s bloga libansko-francuskog političkog istraživača i univerzitetskog profesora Ziada Majeda.

Na početku članka predstavio je dosadašnji ishod najnasilnijeg rata koji se dokumentuje i prenosi uživo, a koji uključuje više od 30.000 ubijenih Palestinaca od strane izraelske vojske, od kojih su 60 posto djeca i žene, a to je popraćeno raseljavanjem, patnjama, glađu, razaranjima, nestašicom vode, goriva i struje, nehumanim sanitarnim uslovima, teškim stanjem bolesnika, koji se liječe improvizovanim sredstvima i operišu bez anestezije.

Iako ove brojke, priče, videozapisi i svjedočanstva redovno objavljuju razne agencije Ujedinjenih nacija, humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava, kao i hrabri palestinski novinari i fotografi, većina zapadnih vlada i televizijskih kanala stava je da je ova tragedija samo kolateralna šteta “samoodbrambenog” rata koji je pokrenuo Izrael nakon smrtonosnih napada Islamskog pokreta otpora Hamas.

Šutnja univerziteta i institucija

Autor kaže da nije za ne povjerovati da će u ovim okolnostima pojedini segmenti zapadnog javnog mnijenja s malo znanja razumjeti ovaj diskurs, koji osuđuje ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine koje je Izrael počinio u Gazi.

Također kaže da nije iznenađujuće da suđenje Izraelu u Južnoj Africi pred Međunarodnim sudom pravde po optužbama za genocid ostaje neshvatljivo za mnoge zapadnjake, dok je imalo veliki odjek u Africi, Aziji i Južnoj Americi, gdje žive deseci miliona izbjeglica.

Ali ono što je iznenađujuće jeste vidjeti kako oni koji su sposobni za razlučivanje i politiziranje, posebno oni koji su odgovorni za univerzitete, istraživačke institucije, bolnice i novinarske sindikate, uranjaju u neku vrstu sna i odriču se svoje moralne i građanske odgovornosti spram tragedije u Gazi i šute ili stidljivo razgovaraju u neformalnom okruženju o masakrima nad svojim kolegama Palestincima.

Najvažnije, a vjerovatno i najizazovnije – piše autor – jeste šutnja većine velikih univerzitetskih i kulturnih institucija pred zločinima koji se sistemski sprovode nad akademicima, istraživačima i piscima, kao i pred razaranjem koje povremeno prikazuju vojnici i slave zbog toga. Kako možemo predavati humanističke nauke, međunarodno pravo i novinarstvo na legitiman način, a da nemamo barem neki pravni ili moralni stav o svakodnevnim ubistvima naših bližnjih?

Autor je upitao kako se može protumačiti pasivan i prešutan stav pod izgovorom “naučne neutralnosti” od strane odeđenih evropskih i američkih istraživača pri centrima koji se bave pitanjima Bliskog istoka ili međunarodnim odnosima dok su palestinski istraživački instituti uništen.

Istakao je da, ne samo da vlada tišina i neogorčenje, već se dešavalo i to da su univerziteti, škole i sportski klubovi u nekoliko navrata vršili pritisak i prijetili da će poduzeti prisilne mjere protiv bilo koje inicijative za „podršku Palestincima“. Sajmovi knjiga i umjetnosti te sportski događaji također su bili svjedoci zabrane programa i gostiju zbog njihovog kritičkog stava prema zločinima Izraela.

Gaza i budućnost demokratija

Sve navedeno ukazuje da živimo u svijetu koji svjedoči jasnom padu univerzalnih vrijednosti i pravnih normi zajedničkih cijelome čovječanstvu te da su zapadne demokratije – koje danas prolaze kroz krize i čija su društva pogođena sve većim rasističkim i populističkim političkim izborima – počele gubiti svoj kredibilitet i bacati ljagu na svoj politički model, što šteti njima i ostatku svijeta, navodi autor.

Na kraju članka kaže da će sramotna pozicija velike većine vlada zapadnih demokratija spram uništenja Gaze i njenog naroda ostati otvorena rana koju će biti teško zacijeliti za stotine miliona ljudi na svijetu. Zato će, nakon što se ratna mašinerija zaustavi, svi koji su zgroženi dvostrukim standardima i dehumanizacijom Palestinaca, morati ujediniti svoje snage gdje god je to moguće kako bi prevazišli postojeću podjelu.

Također se moraju pojaviti novi građanski i politički pokreti, mreže i savezi, koji će se udružiti i predstaviti novi globalni diskurs i boriti se protiv “nekažnjivosti moćnika”, diskriminacije žrtava ratova i masakra na osnovu pripadnosti i mjesta u kojem žive.