Glad radnika iz Palestine prilika za Indijce da se obogate

Trenutno milioni Indijaca sanjaju da dobiju radnu vizu u Izraelu, zahvaljujući bliskom savezu između indijskog premijera Narendre Modija i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, i to na račun troškova za desetine hiljada palestinskih radnika koje je Izrael protjerao s tržišta rada.

Izraelski list Haaretz bavio se ovom temom u svojoj novoj, opširnoj istrazi.

Ispred univerziteta Maharshi Dayanand u državi Haryana, zapadno od New Delhija, građevinski radnik Vinod Dangi (41 godina) čekao je da dođe na red kako bi obavio razgovor za posao.

Uprkos velikoj hladnoći stotine muškaraca između 24 i 46 godina stajali su u dugim redovima, s biografijama u rukama. Svi se nadaju tome da će dobiti radnu vizu za Izrael.

Izrael je zabranio ulazak za gotovo 100.000 palestinskih radnika nakon operacije Potop Al-Aksa 7. oktobra prošle godine.

U nastojanju da popuni tu prazninu počeo je uvoziti radnu snagu uglavnom iz Indije, Kine i nekoliko drugih zemalja.

Zahvaljujući bliskom savezu između Netanyahua i Modijeve vlade, postignut je sporazum da se olakša zapošljavanje Indijaca.

Izraelska ministrica saobraćaja Miri Regev boravila je prošle sedmice u Indiji, gdje je na platformi X objavila da Izrael želi smanjiti svoju ovisnost o palestinskoj radnoj snazi i zamijeniti ih stranim radnicima.

Mjesec dana ranije, Netanyahu je pozvao svog indijskog kolegu da provede sporazum iz 2023. godine, koji olakšava zapošljavanje 40.000 Indijaca u građevinskom i medicinskom sektoru.

Propagandna kampanja

Nakon razgovora između Netanyahua i Modija u decembru, dvije indijske države, Haryana i Uttar Pradesh, objavile su javni poziv za zapošljavanje 10.000 radnika u Izraelu, a traženi su stolari, građevinari i osobe sa završenom srednjom školom s radnim iskustvom od tri do pet godina u svojim strukama.

Popisi poslova objavljeni su na vladinim web-stranicama i dijeljeni su po WhatsApp grupama. Takvu priliku su podržali i provladini televizijski informativni kanali koji su govorili o tome da Indija “dolazi u pomoć” svom savezniku.

Kampanja za zapošljavanje je uključivala i druge države, a ponekad je bila popraćena savjetima da se muslimani Indijci ne bi trebali prijavljivati za oglašene poslove. Dangi kaže da ”svi radnici znaju” da muslimani neće biti uzeti u obzir za radne vize.

Otpravnik poslova Indijske ambasade u Tel Avivu prokomentirao je ovakve navode time da se “svi kandidati mogu prijaviti za posao”. “Izraelci nadgledaju testiranja u Indiji i biraju kandidate na osnovu testova vještina”, rekao je.

Ratovi i tržište

“Zar bismo išli u zemlju u ratu da imamo posao ovdje? Preuzimamo ogromne rizike”, kaže stolar Narendra Kumar dok čeka u redu.

Ali rizik se isplati jer će ih pretvoriti u prave bogate ljude, naravno, prema indijskim standardima. Izrael je nudio oko 137.000 rupija (oko 6.000 šekela ili 1.650 dolara) mjesečno. Dangi živi od plate koja ne prelazi 360 dolara, a to mu je jedva dovoljno da izdržava ženu, troje djece i oca, zbog čega godinama sanja o poslu u Izraelu.

Njegova supruga Meena kaže da će, ako dobije posao, moći planirati kćerkin brak, a možda i kupiti kuću.

Godišnje desetine hiljada Indijaca migriraju u Evropu kako bi poboljšali svoju ekonomsku situaciju. Mnogi od njih nemaju nikakvo obrazovanje ni vještinu.

Ratovi vođeni proteklih godina pružili su mnogim Indijcima mogućnosti za posao u inostranstvu. Među njima je i rat u Gazi, a prije toga i ukrajinski rat. Rusija je najavila plan uvoza strane radne snage, ali uz plate niže od izraelskih.

Očekuje se da će prvi indijski radnici uskoro stići u Izrael u grupama od 700 do 1.000 ljudi.

Glasovi protivljenja

Međutim, nisu svi u Indiji pozdravili takvu inicijativu, kako kaže član Gornjeg doma Parlamenta Jairam Ramesh. ”Zar ova inicijativa ne banalizira tvrdnju da je naša ekonomija prosperitetna i da ljudima otvara vrata za zapošljavanje?”, rekao je.

Nekoliko sindikata je, također, odbacilo taj plan, a generalni sekretar Kongresa indijskih sindikata Amarjeet Kaur je rekao: ”Nećemo dozvoliti da se naši radnici šalju u ratna područja”.

Sindikati, također, strahuju od eksploatacije radnika migranata u Izraelu zbog ishitrenog procesa zapošljavanja, kako su to opisali, koji zanemaruje neophodne mjere zaštite. Ministar vanjskih poslova Randhir Jaiswal odbacio je takve optužbe, rekavši da su “izraelski zakoni o radu vrlo strogi”.

U Izraelu postoje i relativno niski sigurnosni standardi, posebno u građevinskom sektoru, koji su do 2,5 puta niži nego u Evropskoj uniji, navodi izraelska organizacija koja se bavi zaštitom prava radnika. Osim toga, nedostaje državni nadzor, a inspektori posjećuju građevinsku lokaciju samo jednom u tri godine radi provjere ovih standarda.

Opozicijska Kongresna stranka taj sporazum smatra ulaganjem u tragediju palestinskog naroda. Vođa stranke i bivši ministar Mani Shankar Aiyar rekao je za Al Jazeeru: ”Izrael provodi genocidni rat u Pojasu Gaze, a ovo je najgori način da se zaradi novac.”