Ruska vojska ima nuklearne planove da zaustavi kinesku invaziju

Uprkos senzacionalnim naslovima, procurjeli ruski vojni dokumenti u kojima se raspravlja o okolnostima (uključujući scenarij kineske invazije) pod kojima bi opkoljena Moskva mogla pribjeći upotrebi nuklearnog oružja nisu iznenađujući i niko ne bi trebao ostati zbunjen zbog činjenice da ruska vojska ima planove za vanredne situacije, čak i za potencijalnu kinesku invaziju.

Međutim, jedan od razloga zašto nikada nije postignut napredak u značajnom smanjenju taktičkog naoružanja, iako su ovi prijedlozi na stolu još od Sporazuma o nuklearnim raketama srednjeg dometa iz 1987. godine, je taj što Rusija na ovo oružje gleda kao na sposobnost posljednjeg odvraćanja kako bi zaštitila državu u slučaju potpunog kolapsa ili poraza njenih konvencionalnih vojnih sposobnosti, navodi se u članku na američkoj web stranici The Intercept.

Nikolas K. Gvosdev, autor članka, upitao se da li curenja u javnost ovih dokumenata išta mijenjaju, posebno u pogledu ruskih planova da upotrijebi takvo oružje za zaustavljanje kineske invazije?

Gvosdev, direktor Programa za nacionalnu sigurnost na Institutu za vanjsku politiku, smatra da je posao vojnih ustanova širom svijeta da osmisle svaki scenarij i pripreme se za njega, bez obzira koliko je malo vjerovatno da se on dogodi. SAD je čuvao ratne planove za invaziju na Kanadu sve do 20. stoljeća.

Dugoročni pogled

On je istakao da ideja planiranja zasnovanog na sposobnostima (za razliku od planiranja zasnovanog na scenarijima) pretpostavlja da Sjedinjene Američke Države moraju biti spremne da prevaziđu sposobnosti umjesto da vjeruju da će ruke koje koriste te sposobnosti biti prijateljske i da ih neće koristiti protiv Sjedinjenih Američkih Država ili njihovih interesa.

Pisac dodaje da ruski generalštab u tom pogledu ima dugoročan stav. Sadašnji partneri, uključujući Tursku i Kinu, nekada su bili njihovi strateški rivali.

Ruski nacionalni bezbjedonosni establišment ostaje vođen principom cara Aleksandra III, koji je rekao da su pravi i trajni saveznici Rusije njena vojska i mornarica. Drugim riječima, Rusija gleda na svoja partnerstva iz fundamentalno transakcione perspektive i perspektive okolnosti.

Gvosdev pojašnjava da su se Ankara i Peking ranije protivili Moskvi, ali su danas njeni saradnici, jer im je to u interesu. Ako dođe do promjene u interesima, mijenja se i odnos.

On tvrdi da su, baš u ovom trenutku, ruski dokumenti možda procurjeli iz strateških razloga, kako bi podsjetili Kinu (kao i Sjedinjene Američke Države) da Rusija razmatra uspostavljanje nižeg praga za upotrebu nuklearnog oružja kao upozorenje na iskorištavanje ruskih slabosti.

Ono što curenje u javnost ovih dokumenata čini “simpatičnim”, kako pisac kaže, jeste to što Kremlj može zvanično da se distancira od njih (pa čak i da tvrdi da su oni stari) dok nastavlja ostvarivati svoj cilj.

Kinu treba podsjetiti da bi sukob sa Rusijom bio skup, a ciljevi i želje Pekinga mogu se efektivnije zadovoljiti kroz nastavak saradnje u sadašnjem okviru kinesko-ruskih odnosa.

Pisac na kraju zaključuje: “Da, medvjed je možda bolestan, ali njegove kandže su i dalje oštre.”