Senator Sanders poziva na revoluciju u američkoj vanjskoj politici

Rekao je da je žalosna činjenica u politici Washingtona da se o nekim od najvažnijih pitanja sa kojima se suočavaju SAD i svijet rijetko raspravlja na ozbiljan način.

Nezavisni američki senator Bernie Sanders pozvao je na pokretanje revolucije u vanjskoj politici svoje zemlje (REUTERS/Nathan Howard)

Nezavisni američki senator Bernie Sanders pozvao je na pokretanje revolucije u vanjskoj politici svoje zemlje kako bi pohlepa, militarizam i licemjerje, kako je to nazvao, bili zamijenjeni solidarnošću, diplomatijom i ljudskim pravima.

Rekao je da je žalosna činjenica u politici Washingtona da se o nekim od najvažnijih pitanja sa kojima se suočavaju Sjedinjene Američke Države (SAD) i svijet rijetko raspravlja na ozbiljan način. Prema njegovom mišljenju, to se najviše odnosi na američku vanjsku politiku.

Izrazio je žaljenje zbog toga što je konsenzus između dvije glavne stranke, Demokratske i Republikanske, o pitanjima koja se tiču vanjske politike dugi niz decenija uglavnom bio pogrešan, bez obzira da li je riječ o ratovima koje je SAD vodio u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku, naporima da se sruše demokratske vlade širom svijeta ili ”katastrofalnim” trgovinskim inicijativama, poput ulaska u Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini i uspostavljanje stalnih normalnih trgovinskih odnosa s Kinom.

Narušavanje ugleda i potkopavanje vrijednosti

Sanders smatra, kako se navodi u njegovom članku u časopisu Foreign Affairs, da su rezultati ovakve politike često nanosili štetu ugledu SAD-a u svijetu, potkopavali deklarirane vrijednosti te zemlje i imali katastrofalne posljedice po američku radničku klasu.

Američki senator dodaje da se ovaj obrazac nastavlja i danas. Kao primjer je naveo to da SAD, “gotovo sam” u svijetu, brani “ekstremističku” desničarsku vladu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, za koju je rekao da vodi kampanju totalnog rata i uništenja protiv palestinskog naroda, što je rezultiralo smrću desetaka hiljada ljudi, među kojima su i hiljade djece, te dovelo do izgladnjivanja još stotina hiljada drugih u Pojasu Gaze.

U kontekstu širenja straha od prijetnje koju predstavlja Kina i kontinuiranog rasta njene vojne industrije, lako je uočiti da retorika i odluke američkih lidera u obje stranke često nisu vođene standardima poštovanja demokratije ili ljudskih prava, već militarizmom, grupnim razmišljanjem, pohlepom i snagom korporativnih interesa, rekao je Sanders.

Sve veća izolacija, čak i među američkim saveznicima

Zbog toga su, dodaje Sanders, Sjedinjene Američke Države postale sve više izolirane, ne samo od siromašnijih zemalja u svijetu u razvoju, već i od mnogih dugogodišnjih saveznika Amerike u industrijaliziranom svijetu.

Sanders u svom članku navodi kako je došlo vrijeme da se američka vanjska politika temeljito preorijentira nakon svih ovih neuspjeha. Dodaje da to počinje s priznavanjem neuspjeha dvostranačkog konsenzusa u eri nakon Drugog svjetskog rata i formiranjem nove vizije u čijem su središtu ljudska prava, multilateralizam i globalna solidarnost.

Prebacio je krivicu na političare u Demokratskoj i Republikanskoj stranci koji su dugo koristili zastrašivanje i otvorene laži kako bi uvukli SAD u vojne sukobe u inostranstvu koji su ”katastrofalni i u kojima se ne može ostvariti pobjeda”, poput onih koje je vodio predsjednik Richard Nixon u Vijetnamu i Kambodži, a koji su nanijeli veliku štetu kredibilitetu zemlje u inostranstvu i kod kuće.

Ponavljanje grešaka

Prema članku, Washington je ponovio mnoge od ovih grešaka, posebno nakon napada 11. septembra 2001. godine, kada je predsjednik George W. Bush mobilizirao gotovo milion američkih vojnika i izdvojio više od osam biliona dolara za vođenje “globalnog rata protiv terorizma” i ”katastrofalnih” ratova u Afganistanu i Iraku.

Rat u Iraku, prema Sandersu, nije bio izuzetak. Smatra kako je Amerika, u ima globalnog rata protiv terorizma, provodila torturu, nezakonita pritvaranja i kidnapirala osumnjičene širom svijeta, koje je držala dugo vremena u pritvorskom centru Guantanamo na Kubi i drugim zatvorima koje vodi Centralna obavještajna agencija (CIA).

Američku politiku prema Kini senator je opisao kao još jedan primjer neuspješnog grupnog razmišljanja u vanjskoj politici, i ona je postala njen “novi bauk”. Također je naglasio kako ima dosta toga za kritizirati u dosadašnjem radu Kine i da Peking mora snositi odgovornost za svoja kršenja ljudskih prava.

Podrška tiranima u svijetu

Sanders dalje kaže da su se američke vojne avanture i “licemjerna” podrška Washingtona tiranima u svijetu pokazale kao kontraproduktivne, kao i međunarodni trgovinski sporazumi koje je Washington sklopio posljednjih decenija s nekim zemljama.

Ako je cilj vanjske politike da pomogne u stvaranju mirnog i prosperitetnog svijeta, onda vanjskopolitički establišment mora radikalno preispitati svoje procjene, navedeno je u članku.

U ovom ključnom trenutku u ljudskoj historiji, SAD mora predvoditi novi globalni pokret zasnovan na ljudskoj solidarnosti i bavljenju pitanjem potreba naroda koji se ”bore”, smatra američki senator.

Moć korporacija i milijardera

Sanders tvrdi da je ekonomska politika pokretač vanjske politike, a kao argument za to navodi kontrolu bogatih kompanija i milijardera nad ekonomskim i političkim sistemima u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao rezultat toga, vanjskopolitičke odluke se donose u skladu s materijalnim interesima tih kompanija i bogatih, a sve na račun interesa velike većine svjetske populacije.

Naglasio je potrebu da Washington smanji svoju prekomjernu vojnu potrošnju i da pozove druge zemlje da učine isto. Washington bi trebao prestati potkopavati međunarodne institucije, poput Ujedinjenih naroda i njegovih agencija, kada njihove odluke nisu u skladu s njegovim kratkoročnim političkim interesima.

Savjetovao je svojoj zemlji da se pridruži Međunarodnom krivičnom sudu “umjesto da ga napada kada joj se ne sviđaju njegove presude”.

Zaključio je da su koristi od ove promjene u vanjskoj politici daleko veće od njenih troškova. Prema njegovoj procjeni, najvažnija stvar je da Amerika shvati da njena najveća snaga kao nacije ne proizlazi iz njenog bogatstva ili vojne moći, već počiva u vrijednostima slobode i demokratije.

Izvor: Agencije