Friedman: Ne postoji rješenje za Izrael osim prekida vatre i napuštanja Gaze

Kolumnista i autor Thomas Friedman rekao je da se Izrael danas nalazi na strateškoj tački u svom ratu protiv Gaze, ali sve ukazuje na to da će premijer Benjamin Netanyahu izabrati pogrešan put i povesti administraciju američkog predsjednika Joea Bidena na vrlo opasno i uznemirujuće putovanje.

Friedman, koji je blizak Izraelu, dodao je da je najbolja konačna opcija za Tel Aviv, ma koliko bila uznemirujuća i opasna, da ostavi ostatak rukovodstva Islamskog pokreta otpora Hamas na vlasti u Gazi.

Da bi to pojasnio, Friedman, u svojoj kolumni u The New York Timesu, razmatra svoj prethodni savjet Izraelu da ne napravi ozbiljnu grešku tako što će bezobzirno srljati u okupaciju Gaze, kao što što su to Sjedinjene Američke Države učinile u Afganistanu. Umjesto toga, Izrael treba da insistira na povratku svojih zarobljenika, da radi na delegitimizaciji Hamasa, da ciljano progoni njegovo rukovodstvo, kao u slučaju ubica izraelskih sportista u Minhenu 1972. godine. Ne smije ponoviti grešku Sjedinjenih Američkih Država koje su u Drugom svjetskom ratu uništile grad Drezden, pretvarajući ga u hrpu ruševina.

Iako Izraelci, kako pisac shvata, vjeruju da je nužno i da imaju moralno i strateško pravo da okupiraju Gazu i eliminišu Hamas “jednom zauvijek”, oni ne shvataju da je za to potrebno vrijeme, legitimitet, vojni i drugi resursi iz Sjedinjenih Američkih Država, jer eliminacija Hamasa se ne postiže preko noći, ako se uopće može postići.

Izrael je, kako je objasnio Friedman, ovaj rat morao voditi uz najmanju kolateralnu štetu po palestinske civile i da ga poprati političkim horizontom za novi odnos između Izraelaca i Palestinaca, zasnovan na dvije nacionalne države za dva autohtona naroda, jer to bi mu dalo priliku da svijetu pošalje poruku da ovo sada nije osvetnički rat, niti okupacija, već pokušaj eliminacije Islamskog pokreta otpora Hamas.

Autor je izrazio žaljenje što Netanyahu i njegova vojska nisu izabrali ovaj pristup, već strateški najgori u vojnom smislu, odnosno “Drezdenski pristup”, u kojem je hiljade palestinskih civila ubijeno, a stotine hiljada ranjeno i raseljeno, čime je, za mnoge širom svijeta, doveo do delegitimizacije pravednog rata u koji Izrael duboko vjeruje.

Luda strategija

Umjesto da ratnu strategiju veže za inicijativu koja bi Izraelu kupila vrijeme, legitimitet i resurse za demontažu Hamasa, Netanyahu je odbio predstaviti bilo kakav politički horizont ili izlaznu strategiju i eksplicitno je isključio bilo kakvu saradnju s Palestinskom samoupravom po zahtjevu Jevreja fanatika u vladajućoj koaliciji, smatra Friedman.

Tako je Izrael poveo ludu strategiju, upuštajući se u rat koji se politički ne može dobiti, a koji je završio izolacijom Sjedinjenih Američkih Država, ugrožavajući njihove regionalne i globalne interese, podrivajući podršku Izraelu u samim Sjedinjenim Američkim Državama i razbijajući izbornu bazu Demokratske stranke predsjednika Joea Bidena.

Friedman se osvrnuo i na američke planove za normalizaciju koje je napad Hamasa potkopao. Rekao je da Izrael mora požuriti da okonča rat u Pojasu Gaze i sastavi vladu spremnu da krene putem rješenja o dvije države.

Izrael se nalazi na raskrsnici, smatra Friedman, priželjkujući da odmah promijeni kurs i pridruži se Bidenovoj administraciji u prihvatanju puta rješenja o dvije države, što se od njega traži u Sjedinjenim Američkim Državama. Iz administracije su u tajnosti kazali Izraelu: “Zaboravite na invaziju na Rafah i umjesto toga koristite strategiju ciljane eliminacije ostatka Hamasovog vođstva.”

Friedman vjeruje da bi izraelsko insistiranje na invaziji na Rafah i odbacivanje uključivanja Palestinske samouprave u budućnost Gaze bilo jednako pozivu na trajnu okupaciju Gaze i trajni Hamasov vojni otpor, što bi Izrael ekonomski, vojno i diplomatski oslabilo na veoma opasan način.

Ponovo razmislite

Stoga Friedman smatra da je najbolja opcija za Izrael da pristane na Hamasov zahtjev za potpuno povlačenje iz Gaze, prekid vatre i sveobuhvatan sporazum o razmjeni svih izraelskih zarobljenika u zamjenu za sve palestinske zatvorenike koje Izrael drži.

Autor smatra da je bolje imati slabi Hamas u Gazi nego Pojas pretvoriti u zemlju bandi nalik Somaliji na Mediteranu, naglasivši da će Palestinci dan nakon početka primirja po jutarnjem izlasku vani skandirati Yahyi Sinwaru zbog gubitaka koje je nanio Izraelu, ali sutradan, njega će čekati veoma teška pitanja stanovnika Gaze.

Friedman je nastavio analizirati šta će se dogoditi kada Izrael napusti Pojas Gaze nakon što povrati svoje zarobljenike, vjerujući da će američko-egipatski sporazum spriječiti krijumčarenje oružja u Gazu.

Proizraelski autor tvrdi da je ova dinamika jedini način da se Hamas i Islamski džihad marginaliziraju, tako što bi sami Palestinci diskreditirali ove grupe kao agente Irana koji su spremni žrtvovati palestinske živote kako bi postigli svoje ambicije za regionalnom hegemonijom.

Kazao je da Biden ima plan koji uključuje postizanje prekida vatre na šest sedmica i oslobađanje zatočenika, nakon čega bi izašao sa hrabrom mirovnom inicijativom, koju je izraelski stručnjak za mirovni proces Gidi Grinstein nazvao “više za više”, što znači više sigurnosti i normalizacije odnosa Izraela sa arapskim zemljama i više arapske i američke pomoći Palestincima, nego je to ranije bio slučaj, na putu ostvarenja sna o vlastitoj državi.