Medicinske sestre za Al Jazeeru govore o izraelskim masakrima u bolnici Al-Shifa

Gaza – Kada je Heba Abu Hasira u popodnevnim satima 18. marta čula pucnjavu u prizemlju svoje kuće, u blizini kompleksa Al-Shifa, očekivala je da će izraelski vojnici upasti u kuću, uhapsiti njenog brata, a nju s majkom i dvije sestre deportovati u južni Pojas Gaze.

Međutim, vojnici koji su satima ranije upali u medicinski kompleks Al-Shifa, pored njene kuće, planirali su nešto drugo – odlučili su pogubiti sve stanovnike te kuće.

U tom trenutku su Hebina majka, 55-godišnja Bushra, njene sestre Razan (25 godina), Rania (20 godina) i njen brat Saif (21 godina) bili u panici nagurani u jednu prostoriju kuće, dok se ona nalazila u drugoj.

Jedan od sedmorice vojnika koji su upali u kuću primijetio je članove porodice, pa je počeo iz puške intenzivno pucati na njih, sve dok nije bio siguran da se život u njihovim tijelima potpuno ugasio.

Masovno pogubljenje

U tim trenucima Hebina najveća želja je bila da makar jedna osoba iz njene porodice ostane živa, kako bi joj ona pomogla, primijenivši ono što je u školi za medicinske sestre naučila, a radila tokom volontiranja u medicinskom kompleksu Al-Shifa.

Heba je otišla na nepoznato mjesto. Smrt ju je vrebala iza svakog ćoška, desetine tenkova su bile raspoređene u tom kvartu, a zvuci bombi i metaka nisu prestajali.

Djevojka je hodala besciljno, očekujući da će je izraelski meci svakog trenutka ubiti i da će njen život biti okončan kao u slučaju njene porodice, sve dok se nije malo udaljila i našla dio sugrađana koji su je odveli na bezbjedno mjesto.

Nakon nekoliko dana vojnici su se vratili njenoj kući i spalili je, a ubijene u njoj pretvorili u ugljenisane leševe.

Upad izraelske vojske u medicinski kompleks Al-Shifa, koji je trajao oko dvije sedmice, rezultirao je nasilnom smrću više od 400 Palestinaca i masovnim uništavanjem njegovih zgrada i okolnog područja.

Ostaci ugljenisanih kostiju

Nakon što se vojska povukla iz tog područja, Heba se vratila kući kako bi bacila pogled na ostatke tragedije koja joj je zauvijek promijenila život.

Mlada Palestinka ispričala je svoju priču za Al Jazeeru.

“Nalazimo se u prostoriji u kojoj su mi pogubili porodicu. Pred mojim očima. Vrata sobe su bila u tom pravcu, a noćni ormarić i ogledalo su ovdje stajali. Moja porodica je bila ispred mene, ovdje, na ovom mjestu, svi su bili tu, i tu se desilo ono što je zauvijek promijenilo moj život.”

Heba se spušta na koljena i počinje kopati po ruševinama na podu svoje kuće. U ruci drži male crne komadiće i kaže: “Ovo su ostaci kostiju i mesa moje porodice, ugljenisani su.”

Izbezumljena djevojka svoju bolnu priču zaključuje riječima: “Nismo mogli sve ove ostatke zakopati.”

Trenutno, Heba se pokušava oporaviti od posljedica šoka i tragedije, nastavljajući svoj rad kao dobrovoljna medicinska sestra u baptističkoj bolnici, shodno volji svoje majke, koja ju je ranije bodrila da tu volontira, kako bi ukazivala pomoć ranjenim pacijentima.

Pucali i na djecu

S druge strane, Maha Sweilem, jedna od Hebinih koleginica u kompleksu Al-Shifa, otkriva druge detalje o zločinima i masakrima okupacije u njemu.

Nakon što su okupacione snage srušile njenu kuću u naselju Al-Zaytoun, u istočnoj Gazi, prije otprilike tri mjeseca, Maha je pobjegla sa svojom porodicom u kompleks Al-Shifa, a ona i njen suprug su se tu nastanili i zaposlili. Ona je radila kao medicinska sestra, a njen suprug Abdel Aziz Kali je bio službenik hitne pomoći.

Na dan napada na kompleks Al-Shifa, u zoru 18. marta, čula je zvukove borbenih dejstava, a sa porodicom se tada nalazila u specijalizovanoj hirurškoj zgradi koja je u tim trenucima bila izložena žestokoj paljbi i eksplozijama.

Maha se s porodicom kretala između prostorija, pokušavajući pronaći najsigurnije mjesto, ali ga nije našla. Našla je tijela ubijenih kako leže na podu hodnika, kao rezultat neselektivnog pucanja okupacijske vojske na zgradu.

Jedna od bolnih scena kojima je svjedočila bila je i pucanje na djecu koju je majka pokušavala zaštititi u “jedinici intenzivne njege za kardiološke bolesnike”, no nije uspjela. Jedno od njih je ubijeno, dok su ostali ozbiljno povrijeđeni.

Maha je bila uplašena i dugo je puzala po podu bolnice sa svojom porodicom.

Trećeg dana izraelska vojska je pozvala zaposlene i stanare bolničkih zgrada da odmah siđu u prizemlje. Muškarci su potom odvojeni od žena, a odrasli muškarci uhapšeni.

‘Kukavički’ su ih pobili

Istog dana vojska je naredila da svi napuste kompleks. Na izlasku, Maha je svjedočila jezivim scenama: zgrade i trgovi su bili razoreni, dok je četvrt vrvila od izraelskih vozila.

U dvorištu zgrade specijalizirane hirurgije izraelske snage su okupile 50 članova medicinskog osoblja, pustili 15, uključujući i Mahu, a uhapsili 35, među njima i “njenog muža”.

Maha je svojim očima vidjela kako su izraelski vojnici dozvolili četvorici ljekara da napuste kompleks, ali su kukavički na njih pucali, ubivši dvojicu, a ranivši druga dva koji su još na liječenju u baptističkoj bolnici.

Nakon što je vojska naredila svima unutar kompleksa da ga napuste, Maha i ostatak raseljenih išli su neravnim putevima punim rupa, dok su tijela ubijenih bila na svakom koraku.

Na putu da napuste kompleks, nastavlja Maha, izraelski vojnici su počeli verbalno maltretirati raseljene žene i djecu, rugati im se i prijetiti im.

Kada se izraelska vojska povukla iz kompleksa, Maha se odmah vratila u potrazi za bilo kakvim informacijama vezanim za sudbinu njenog muža. Našla je samo njegovu plavu medicinsku košulju koja je ležala na zemlji, nakon što su mu vojnici naredili da svu odjeću skine sa sebe.

“Još ništa o njemu ne znam, je li živ ili nije”, zaključuje Maha svoje svjedočenje.