Mediji: Je li Moskva imala ulogu u iranskom napadu na Izrael

Švicarske novine Le Temps i francuske novine Le Parisien složile su se u stavovima da je Rusija bila oprezna da ne osudi napad koji je Iran pokrenuo na Izrael te da je Teheran u svom napadu imao koristi od ruskog iskustva u zračnim napadima velikih razmjera, iako su se razišli o pitanju obrade ove teme i nekim njenim detaljima.

Le Temps je govorio o izjavama koje su stizale od zvaničnika, pa je tako izraelska ambasadorica u Moskvi Simone Galperin izjavila: “Očekujemo da će naše ruske kolege osuditi nezapamćeni iranski napad na izraelsku teritoriju”.

Maria Zaharova, glasnogovornica Ruskog ministarstva vanjskih poslova, burno je odgovorila: “Simona, podsjeti me kada je Izrael osudio ijedan napad kijevskog režima na ruske regije? Ne možeš se sjetiti? Ne mogu ni ja, ali sjećam se redovnih izjava izraelskih zvaničnika koji podržavaju kriminalne i terorističke akcije poduzete u Ulici Bankova”, misleći time na predsjedničku rezidenciju u Kijevu.

List ističe da je to stajalište koje je Moskva, čini se, ovog puta zauzela, dok su ruski mediji pohvalili ”čvrstu i promišljenu akciju” iranskog režima te ismijavali američku slabost.

Simboličan napad

Kada je o samom napadu riječ, dodaje list Le Temps, analitičari naginju minimiziranju njegovog učinka, opisujući ga kao “simboličan”, pa čak i kao rezultat donekle implicitnog “dogovora” glavnih aktera, kako bi Iran mogao “sačuvati obraz” bez izazivanja ”trećeg svjetskog rata”.  Ali, kako kažu, ‘za njih je to, prije svega, izvrsna prilika da procijene efikasnost iranskog oružja”.

List nastavlja da su ruski stručnjaci ukazali da je napad Teherana bio direktno inspiriran ruskom strategijom “napada različitim sredstvima” u Ukrajini, do te mjere da su se pojedini pitali jesu li Iranci kontaktirali vojne savjetnike iz Rusije, napominjući da je cilj tih napada bio izazvati maksimalnu štetu.

Strategija učestalih naleta dronova, prema pisanju novina, pruža mogućnost za “izviđanje napadom na bojno polje”, kako to nazivaju ruski stručnjaci. Također, primorava neprijateljske sisteme protuzračne odbrane na rad, otkrivajući tako njihove lokacije. Upravo je to ono što ruska vojska radi sa svojim iranskim dronovima kako bi uništila baterije Patriota u Ukrajini.

List Le Temps je citirao Sašu Kotsa, dopisnika dnevnog lista Komsomolskaya Pravda, koji je rekao: ”Zahvaljujući ovom napadu, Iran je zasigurno stekao uvid u djelovanje protuzračne odbrane u cijeloj regiji, a ne samo izraelske Željezne kupole. Na temelju ovih saznanja mogu se planirati novi i efikasniji napadi”.

Novine su upozorile da je korištenje jeftinih bespilotnih letjelica koje se lako proizvode izvrstan potez s finansijskog stajališta, jer prisiljava neprijatelja da “troši” skupu municiju da ih neutralizira, budući da se troškovi proturaketnih projektila koji se lansiraju mobilnim baterijama ili borbenih aviona smatraju izuzetno visokim.

Proces balansiranja

S druge strane, list Le Parisien usmjerio je pažnju na reakcije Moskve, u kojima se stavlja naglasak na iranski “čin samoobrane”, nakon “snažnih osuda” izraelskog napada na Damask prije dvije sedmice. Također, skreće se pažnja na saopćenja pojedinih ruskih službenih medija koji su istakli da sve što su tenzije na Bliskom Istoku veće, to je situacija Rusije bila bolja.

David Teurtrie, predavač na Katoličkom institutu za diplomske studije, rekao je da Moskva igra ”prilično složenu igru balansiranja na Bliskom Istoku, jer bi ulazak u eskalaciju zakomplicirao situaciju za ruske oružane snage prisutne u Siriji”.

Igor Delanoe, zamjenik direktora Francusko-ruskog opservatorija, smatra da bi kriza mogla ”poremetiti pomorski promet i ruski izvoz, a sukob bi mogao potaknuti regionalne sile da pokušaju nabaviti nuklearno oružje, što Rusiji ne odgovara”.

Novine su naglasile da David Teurtrie i Igor Delanoe odbacuju mogućnost da su sličnosti koje su pojedini primijetili između iranskog napada i metoda koje su koristili Rusi u Ukrajini posljedica ruskih savjeta Teheranu u vezi s ovim planom. Rusija i Izrael, smatra Igor Delanoe, ne žele “prekid odnosa” i “nastavit će s još srdačnijim odnosima kada napetosti prestanu.”

David Teurtrie proširuje te granice na cijelu regiju, gdje Moskva, prema njegovom mišljenju, ima ulogu arbitra, odnosno jedine supersile koja razgovara sa svima u regiji i nema interes da se opredijeli ​za jednu ili drugu stranu u slučaju “izbijanja požara”.