U slučaju zračnog rata: Ključne informacije o sposobnostima Irana i Izraela

Prvi direktni napad Irana na Izrael 13. aprila doveo je do ponovnog usmjeravanja pažnje na sposobnosti protuzračne odbrane dviju zemalja.

U nastavku donosimo pregled sposobnosti zračnih snaga i sistema protuzračne odbrane obje zemlje.

Iran: Dronovi i projektili dugog dometa

Iranske zračne snage imaju 37.000 pripadnika i desetke ispravnih jurišnih aviona, uključujući ruske avione i stare američke modele koje je Teheran nabavio prije Islamske revolucije 1979. godine.

Međunarodni institut za strateške studije (IISS) rekao je da Teheran ima eskadrilu od devet borbenih aviona modela F-4 i F-5, jednu eskadrilu Sukhoi-24 ruske proizvodnje kao i nekoliko aviona MiG-29, F-7 i F-14.

Iranci, također, imaju bespilotne letjelice dizajnirane da lete prema ciljevima i eksplodiraju, a analitičari smatraju da arsenal ovih bespilotnih letjelica ne prelazi 10.000. Osim toga, kažu da Iran posjeduje više od 3.500 projektila zemlja-zemlja, a neki od njih nose bojeve glave teške pola tone. Međutim, broj projektila koji može doći do Izraela mogao bi biti manji.

Amir Vahedi, komandant Iranskih zračnih snaga, izjavio je u srijedu da su ratni avioni, uključujući Sukhoi-24, “u stanju pripravnosti” kako bi se suprotstavili bilo kakvom izraelskom napadu.

Ipak, iransko oslanjanje na avione Su-24, koji je prvi put razvijen 1960-ih, pokazuje relativnu slabost njegovih zračnih snaga.

Na polju odbrane, Iran se oslanja na kombinaciju ruskih i domaćih raketa zemlja-zrak i sistema protuzračne odbrane.

Teheran je 2016. primio pošiljke protuzračnog sistema S-300 iz Rusije, a riječ je raketnom sistemu zemlja-zrak dugog dometa, koji istovremeno mogu gađati više ciljeva, uključujući avione i balističke projektile.

Iran, također, posjeduje raketnu platformu zemlja-zrak Bavar-373 domaće proizvodnje, kao i odbrambene sisteme Sayyad i Raad. Međutim, IISS kaže da su decenijama duge međunarodne sankcije u velikoj mjeri uskratile Iranu najnoviju visokotehnološku vojnu opremu.

“Ako izbije veliki sukob između dvije zemlje, Iran će se vjerovatno fokusirati na povremene uspjehe, budući da nema sveobuhvatnu protivzračnu odbranu kakvu ima Izrael”, rekao je Fabian Hinz, istraživač na IISS-u.

Izrael: Američki odbrambeni sistemi i borbeni avioni

Izrael ima napredne zračne snage koje snabdijevaju Sjedinjene Američke Države (SAD), uključujući stotine višenamjenskih lovaca F-15, F-16 i F-35. Ovi modeli su igrali ulogu u obaranju bespilotnih letjelica koje je Iran lansirao na Izrael tokom vikenda.

Izraelskim zračnim snagama nedostaju bombarderi dugog dometa, iako manja flota modificiranih Boeinga 707 služe kao avioni za dopunjavanje goriva, što bi borbenim avionima moglo omogućiti da dođu do Irana radi izvođenja preciznih zračnih napada.

Izrael ima dronove Heron koji mogu letjeti više od 30 sati, što je dovoljno za izvođenje operacija dugog dometa. Domet izraelske rakete Delilah procjenjuje se na samo 250 kilometara, što je daleko od Zaljeva. Međutim, zračne snage bi mogle nadoknaditi tu razliku premještanjem raketa bliže iranskoj granici.

Vjeruje se da je Izrael razvio rakete zemlja-zemlja dugog dometa, što ova strana nije niti potvrdila niti negirala.

Godine 2018, tadašnji izraelski ministar odbrane Avigdor Lieberman najavio je da će izraelska vojska dobiti nove ”raketne snage”. Vojska nije saopćila u kojoj su fazi ti planovi sada.

Izrael ima višeslojni sistem protuzračne odbrane, koji je razvijen uz pomoć SAD-a nakon Zaljevskog rata 1991. godine.

Sistem koji može doseći najveću visinu je Arrow-3 i može presresti balističke projektile u svemiru, dok njegov prethodnik Arrow-2 djeluje na nižim visinama.

Sistem Davidova praćka srednjeg dometa suprotstavlja se balističkim i krstarećim projektilima, dok se sistem Željezna kupola kratkog dometa suprotstavlja raketama i minobacačima.

“Učinak izraelske protuzračne odbrane bio je dobar tokom iranskog napada 13. aprila”, rekao je Sidharth Kausha, istraživač na Kraljevskom ujedinjenom strateškom institutu u Londonu.

Istaknuo je da su neke mete, posebno bespilotne letjelice, oborili saveznički avioni prije nego što su stigli do Izraela, ”što je ograničilo stepen njegove izloženosti nekim vrstama prijetnji”.

“Čini se da je bilo dovoljno ranog upozorenja da se pripremi odgovor koalicije, što znači da je sistem bio bolje pripremljen nego što je to mogao biti slučaj da se suočio sa sličim napadom uz manje ranog upozorenja.”