Vojna potrošnja je dilema koja prijeti krizom unutar NATO-a

Iako je rusko – ukrajinski rat nagnao većinu zapadnih zemalja da povećaju vojne troškove i podstakao NATO da poveća svoju vojnu spremnost, ojača vojnu saradnju među svojim članicama i uključi nove članice (Finska i Švedska), postoji jedna prepreka na putu zemalja – članica Alijanse, a ona je iznos vojnih izdataka svake članice.

Iako je prošlo više od jedne decenije otkako su se zemlje NATO-a obavezale da podignu svoje vojne troškove na dva posto bruto domaćeg proizvoda kako bi se suprotstavili vanjskim prijetnjama, čini se da će se ovo pitanje pretvoriti u žarište iz kojeg se mogu pojaviti velike nesuglasice unutar Alijanse.

Strahovanje je pojačano kada je bivši američki predsjednik Donald Trump, kandidat za narednu predsjedničku utrku u SAD-u, rekao da će dozvoliti Rusiji da napadne svaku zemlju NATO-a, koja se ne posveti povećanju vojnih izdataka.

Kako bi spriječila eskaliranje problema, Britanija se uključuje u ovo pitanje, za koje je njen ministar odbrane Grant Shapps rekao da je kucnuo čas da se sve zemlje obavežu na povećanje svoje vojne potrošnje na više od dva posto, s obzirom na to da vrijeme ne prašta i da izazovi nameću svima odgovornost za povećanje vojnih izdataka.

Odakle, zapravo, dva posto?

Godine 2014. sve članice NATO-a su se složile da izdvajaju dva posto bruto domaćeg proizvoda za vojnu potrošnju, u roku deset godina. Ta odluka donesena je kao odgovor na rusko pripajanje otoka Krima svojoj teritoriji, a prag od dva posto je pretvoren u zvaničnu brojku koju je NATO usvojio u svojoj zvaničnoj literaturi. Međutim, nakon deset godina, debata o posvećenosti ovom zadatku ponovno se vratila u fokus nakon što je postalo jasno da dvije trećine zemalja NATO-a još nisu u mogućnosti da ga dostignu.

Koje su zemlje ispunile svoje obaveze?

Prema podacima NATO-a, 11 zemalja od 32 uspjelo je do kraja 2023. dostići prag od dva posto svog bruto domaćeg proizvoda usmjerenog na vojnu potrošnju, što znači da 22 zemlje Alijanse još nisu postigle taj cilj.

Najveći rast obima vojne potrošnje zabilježila je Poljska, koja je povećala svoju vojnu potrošnju sa najnižih dva posto na 3,9 posto bruto domaćeg proizvoda, slijede je Sjedinjene Američke Države sa 3,5 posto bruto domaćeg proizvoda, zatim Grčka sa tri posto. Slijedi  Estonija sa 2,7 posto, Litvanija sa 2,5 posto, Finska sa 2,5, Rumunija sa 2,4 posto, Mađarska sa 2,4 posto, Letonija sa 2,3 posto i Velika Britanija sa 2,1 posto.

Na ovoj listi nema važnih zemalja u koaliciji koje su utjecajne na Zapadu, kao što je, recimo, Njemačka čija vojna potrošnja iznosi samo 1,6 posto bruto domaćeg proizvoda, a najavila je da neće dostići cenzus od dva posto sve do 2030. godine, što će veoma naljutiti Sjedinjene Američke Države.

Na listi, također, nema ni Francuske, čiji je omjer vojne potrošnje 1,9 posto BDP-a, Kanade 1,5 posto, te Norveške i Danske 1,7 posto.

Kolika je veličina vojne potrošnje NATO zemalja?

Ukupni vojni rashodi zemalja NATO-a iznose više od 1.600 milijardu dolara, od kojih se većina izdvaja u Sjedinjenim Američkim Državama koje same godišnje troše 881 milijardu dolara, na drugom mjestu je Velika Britanija sa potrošnjom od 72 milijarde dolara, zatim Njemačka sa potrošnjom od gotovo 64 milijarde dolara.

Generalno, kada bi se prikupili svi vojni rashodi većine članica NATO-a, oni ne bi premašili 370 milijardi dolara, što znači da nisu jednaki ni polovini američkih rashoda.

U studiji Istraživačkog instituta “McKinsey” o vojnoj potrošnji zemalja NATO-a, ukupan iznos koji će zemlje NATO-a utrošiti na odbranu povećat će se sa 1.600 milijardi dolara na više od 2.000 milijardi dolara do 2026. godine.

Očekivanja američkog centra pokazuju da će se vojni rashodi u istom periodu povećati za 53 posto, čime će porasti na najmanje 453 milijarde dolara godišnje, a optimalnija očekivanja su da će ti rashodi dostići oko pola triliona dolara godišnje samo u evropskim zemljama Alijanse do 2026.

Koje zemlje troše na troškove NATO-a?

Ono što povećava američki bijes (shodno Trumpovoj logici) je to što Washington snosi najveći teret u finansiranju Alijanse. Godišnji budžet NATO-a iznosi 3,3 milijarde dolara, koji dijele njegove članice, ali statistika pokazuje da te troškove snosi ukupno osam zemalja.

Sjedinjene Američke Države snose 22 posto tih troškova, zatim Njemačka 16 posto, Britanija 11 posto i Francuska 10,5 posto, što znači da ove četiri zemlje snose više od 60 posto troškova koji se izdvajaju za vojne manevre kao i tehničke i logističke operacije koje Alijansa provodi te za obezbjeđenje satelitskog nadzora i snabdijevanje dijelovima, gorivom i vojnom opremom.