Loša godina za svjetsku ekonomiju

Od kraja prošle godine, niz pozitivnih pomaka povećao je povjerenje ulagača i doveo do naglog rasta rizičnih aktiva, počevši sa globalnim kapitalom i robom. Makroekonomski podaci iz Sjedinjenih Država su se poboljšali; kompanije najvišeg stepena finansijske stabilnosti u naprednim ekonomijama ostale su visoko profitabilne; Kina i tržišta u razvoju su se umjereno usporili, a rizik od neispunjavanja ugovorenih obaveza i/ili isključenja nekih članica eurozone je opao.

Osim toga, sa novim predsjednikom Mariom Draghijem na čelu, Evropska centralna banka čini se spremnom da učini sve što je neophodno za smanjenje pritiska na bankarski sistem i vlade eurozone, kao i da smanji kamatne stope. Centralne banke u naprednim ekonomijama i u ekonomijama u razvoju osigurale su ogromne injekcije likvidnosti. Nestabilnost je opala, povjerenje je poraslo, a nesklonost riziku je znatno niža – za sada.

No, najmanje četiri negativna rizika će se vjerovatno ove godine materijalizirati, što će potkopati globalni rast i na kraju negativno utjecati na povjerenje investitora i tržišne procjene rizične imovine.

Slobodni pad

Prvo, eurozona je u dubokoj recesiji, naročito njena periferija, ali sada i ključne ekonomije, na što upućuju posljednji podaci o smanjenju proizvodnje u Njemačkoj i Francuskoj. Kreditna kriza u bankarskom sistemu postaje sve teža kako banke smanjuju zaduženost prodajom imovine i racioniranjem kredita, pogoršavajući ekonomski pad.

Iako se rizik od grčkog bankrota sada smanjuje, on će se ove godine ponovno pojaviti, pošto politička nestabilnost, građanski nemiri i dodatna fiskalna štednja pretvore grčku recesiju u depresiju.

U međuvremenu, ne samo da fiskalna štednja gura periferiju eurozone u ekonomski slobodni pad, već će se i gubitak konkurentnosti u tim zemljama zadržati pošto olakšanje usljed sve manjih izgleda za neispunjavanje ugovorenih obaveza jača vrijednost eura. Da bi se konkurentnost i rast ponovo uspostavili u tim zemljama, euro mora pasti u odnosu na američki dolar.

Iako se rizik od grčkog bankrota sada smanjuje, on će se ove godine ponovno pojaviti, pošto politička nestabilnost, građanski nemiri i dodatna fiskalna štednja pretvore grčku recesiju u depresiju.

Drugo, sada postoje dokazi o slabljenju učinka u Kini i ostatku Azije. Ekonomsko usporavanje u Kini je očigledno. Rast izvoza je naglo opao i postao negativan u odnosu na periferiju eurozone. Rast uvoza, pokazatelj budućih izvoza, također je opao.

Slično tome, kineske aktivnosti ulaganja u stambene i komercijalne nekretnine naglo se usporavaju kako cijene kuća počinju opadati. Također su smanjena infrastrukturna ulaganja, i mnogi projekti ekspresnih željeznica su u zastoju, a lokalne vlade i specijalizirani pravni subjekti se bore kako bi dobili finansijska sredstva usred pooštrenih kreditnih uslova i nižih prihoda od prodaje zemljišta.

U drugim dijelovima Azije, ekonomija Singapura zabilježila je pad po drugi put u tri kvartala krajem 2011. Indijska vlada predviđa godišnji rast bruto društvenog proizvoda (BDP) od 6,9 posto u 2012., što će biti najniža stopa od 2009. Tajvanska ekonomija je u četvrtom kvartalu 2011. pala u tehničku recesiju, a ekonomija Južne Koreje u istom periodu je zabilježila rast od samo 0,4 posto – najsporiji tempo u dvije godine – dok se japanski BDP smanjio na više od očekivanih 2,3 posto, pošto je jačina jena otežala izvoze.

Geopolitika i ekonomija

Treće, iako su podaci iz SAD-a iznenađujuće ohrabrujući, čini se da brzina američkog rasta dostiže vrhunac. Tokom 2012. i 2013. eskalirat će fiskalno stezanje, doprinoseći usporavanju, kao i istek poreznih olakšica koje su povećale kapitalnu potrošnju u 2011. Također, s obzirom na nastavak problema na kreditnom tržištu i tržištu nekretnina, privatna potrošnja će ostati obuzdana; ustvari, dva postotna boda od 2,8 posto ekspanzije u posljednjem kvartalu 2011. odraz su rastućih zaliha, a ne konačne prodaje. A što se tiče vanjske potražnje, generalno jak dolar, zajedno sa globalnim usporavanjem i usporavanjem eurozone, oslabit će američki izvoz, dok će još uvijek visoke cijene nafte povećati račun za uvoz energije, što će dodatno ometati rast.

Konačno, geopolitički rizici na Bliskom istoku rastu zbog mogućnosti izraelskog vojnog odgovora na iranske nuklearne ambicije. Iako rizik oružanog sukoba ostaje nizak, trenutni rat riječima se intenzivira, baš kao i prikriveni rat Izraela i SAD-a protiv Irana, na koji Iran sada uzvraća terorističkim napadima na izraelske diplomate. Islamska Republika, stjerana uz zid zbog sankcija, mogla bi, također, odgovoriti potapanjem brodova koji blokiraju Hormuški moreuz, ili pokretanjem na akciju svojih zastupnika u regionu – kao što su proiranski šiiti u Iranu, Bahreinu, Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji, kao i Hezbollah u Libanu i Hamas u Gazi.

Uprkos slabom ekonomskom rastu u naprednim ekonomijama i usporavanju na mnogim tržištima u razvoju, cijena nafte je već oko 100 američkih dolara po barelu. No, strah na tržištu mogao bi je znatno povećati, sa očekivanim negativnim posljedicama na globalnu ekonomiju.

Osim toga, na Bliskom istoku postoje šire geopolitičke tenzije koje neće popustiti, a koje bi se mogle i intenzivirati. Arapsko proljeće je u Tunisu, gdje je i počelo, rezultiralo relativno povoljnim ishodom, međutim situacija u Egiptu, Libiji i Jemenu ostaje daleko nesigurna, dok je Sirija na ivici građanskog rata. Osim toga, postoji znatna zabrinutost za političku stabilnost u Bahreinu i naftom bogatoj Istočnoj provinciji Saudijske Arabije, a možda čak i u Kuvajtu i Jordanu – područjima sa znatnom šiitskom ili drugim nemirnim populacijama.

Osim zemalja zahvaćenih Arapskim proljećem, rastuće tenzije između šiitskih, kurdskih i sunitskih frakcija u Iraku, nakon povlačenja američke vojske, nisu dobar znak za poticaj proizvodnje nafte. A tu su i sukob između Izraelaca i Palestinaca, kao i zategnuti odnosi između Izraela i Turske.

Drugim riječima, postoje mnoge stvari koje bi na Bliskom istoku mogle poći po zlu, i bilo koja kombinacija navedenog mogla bi potaći strah na tržištu i dovesti do još većeg porasta cijene nafte. Uprkos slabom ekonomskom rastu u naprednim ekonomijama i usporavanju na mnogim tržištima u razvoju, cijena nafte je već oko 100 američkih dolara po barelu. No, strah na tržištu mogao bi je znatno povećati, sa očekivanim negativnim posljedicama na globalnu ekonomiju.

Pored toliko rizika na toliko mnogo mjesta, investitori će na kraju, što nije iznenađenje, početi najviše cijeniti likvidnost u svojim portfeljima, istovremeno izbjegavajući rizičnije fiksne aktive, čim se ti krajnji rizici materijaliziraju. To je još samo jedan od razloga da se vjeruje kako je globalna ekonomija i dalje daleko od ostvarivanja uravnoteženog i održivog oporavka.

Verzija ovog članka prvobitno je objavljena na portalu Project Syndicate.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera