Naši vampiri protiv tranzicije na Balkanu

Piše: Dritan Abazović

Tranzicija – prelazak, priznaćemo, politički ružno zvuči. Naročito ovdje na Balkanu, gdje se istorijski uvijek prelamaju stvari i gdje se uvijek nešto pokreće, makar i u pogrešnom smjeru.

Proces prelaska državnih režima sa totalitarnih i jednopartijskih na demokratske i evropske nije nešto što se može desiti preko noći, naročito ako se njihovo urušavanje desilo kroz ratne intervencije i uz brojne žrtve. U ovom tekstu pokušaću samo da objasnim nekoliko razloga zašto je ovdje praktično nemoguće završiti tranziciju, iako i sam vjerujem da će se to jednog dana, ipak, desiti.

Moral i ideologija

Prvi razlog odnosi se na urušavanje i eroziju društvenog morala. Kao i svako društvo koje se ekonomski i kulturno razdiralo, ono mora ostaviti trajne posljedice na njegovu etiku.

Kako je ratna prošlost i totalitarna svijest godinama vladala bez ograničenja, uopšte ne čudi što se generacijska filtracija nije mogla desiti. Stoga  je razumljivo što su zemlje Zapadnog Balkana i dalje zarobljene u korupciji, organizovanom kriminalu i kvazinacionalizmu.

Drugi razlog odnosi se upravo na nacional-šovinističku ideologiju. Teritorijalne pretenzije, od najveće do najmanje države na ovom prostoru, i dalje postoje.

Vampir u vidu velikodržavnih projekata nije ubijen; on se samo sklonio negdje na marginu, u mrak, čekajući da ponovo nastupi noć, pa da krene u akciju.

Kakva se poruka šalje kada vam evropske vrijednosti, kao što su tolerancija i dijalog, afirmišu pojedinci koji su se striktno zalagali da one nikada ne zažive u praksi. 

U ovom procesu asistenciju nadzora mu pružaju politički subjekti, vjerske zajednice, a nerijetko i civilni sektor, mediji, nezavisni intelektualci. U prijevodu, evropska priča o integracijama krajnje je neiskrena i služi za prikupljanje neophodnih političkih poena i crpljenje međunarodnih fondova.

Treći razlog je lustracija. Nju je praktično nemoguće izvesti. Nema tih formalnih i neformalnih sudova koji mogu procesuirati sve one koji su učestvovali, komandovali i pomagali ratne aktivnosti i na isti način aminovali zločine na svim stranama.

Kako je uopšte moguće pričati o pomirenju kada se i danas u brojnim državama Zapadnog Balkana javnim poslovima bave (i to sa velikim entuzijazmom!), šegrti raznih dželata. Negdje čak obnašaju visoke zvanične funkcije, sve sa namjerom promovisanja bolje budućnosti!?

Kako očekivati profesionalizam u zemljama gdje na posao možete samo uz pomoć partijske knjižice. Ne vidim veliku razliku u odnosu na komunizam, samo što sada imamo više partija, čija su obećanja posve slična.

Kakva se poruka šalje kada vam evropske vrijednosti, kao što su tolerancija i dijalog, afirmišu pojedinci koji su se striktno zalagali da one nikada ne zažive u praksi. Naravno, svako ima pravo na grešku i na pokajanje, ali znaju i oni kao i mi da do tog prekida nikada nije došlo u njihovim glavama.

Četvrti razlog su slabe institucije. Ne mogu se razvijati institucije u strogo politiziranim sistemima. Kako očekivati profesionalizam u zemljama gdje na posao možete samo uz pomoć partijske knjižice.

Ne vidim veliku razliku u odnosu na komunizam, samo što sada imamo više partija, čija su obećanja posve slična.

Glomazan javni sektor

Nepovjerenje u javni sektor je, s druge strane, ogromno. Svi znaju da je potrebno tražiti vezu za najbanalnije stvari koje čovjek želi završiti. Ako ovome dodamo činjenicu da je javni sektor najglomazniji i da samim tim produkuje samo nova zaduživanja,  izjedajući samog sebe, shvatamo da teško možemo vjerovati u ekonomski procvat regije.

Peti razlog je namjera. Da li zemlje Zapadnog Balkan uopšte žele da prevaziđu tranziciju? Pitanje se, naravno, upućuje prije svega vladajućim elitama. Zna se da bi u jednom depolitiziranom društvu sa vizijom njihov rezultat bio zanemarljiv. Ukoliko bi eliminirali ili smanjili udio korupcije i političkih ucjenjivanja, vjerovatno bi mnogi pošli u političku penziju, a ne bi bio zanemarljiv ni broj onih koji bi završio u zatvoru.

Balkanski narodi su uvijek funkcionirali po sistemu “povlačenja za rogove”. Koliko kod se opirali, neko će nas, valjda, odvući u pravom smjeru.

Ovo su samo neki generalni faktori koji ometaju ili onemogućavaju arhiviranje tranzicije kao društvenog procesa. Postoji i ona ekonomska sfera o kojoj namjerno nisam želio da govorim, jer zaslužuje posebnu i detaljniju analizu. Ipak, lično, ostajem optimista.

Potrebna iskrena volja

Balkanski narodi su uvijek funkcionirali po sistemu “povlačenja za rogove”. Koliko kod se opirali, neko će nas, valjda, odvući u pravom smjeru, a možda, u međuvremenu, i sami shvatimo gdje nam je mjesto. Kada bi afirmirali pozitivnu stranu svoje istorije i kada bi više bili priklonjeni našoj pozitivnoj tradiciji, vjerujem da bi umjesto “crne”, Balkan postao “bijela ovca” u Evropi.

Za tako nešto treba vremena, ali ponajviše iskrene volje. Stoga, budimo optimistični; nekada je za dobre stvari potrebna sreća, a nekada samo malo više angažmana.

Probajmo sa ovim drugim, pa će onaj prvi prestati da nas zaobilazi. I, naravno, budimo iskreniji prema sebi i prema svojim susjedima.  

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera