Teška riječ za Facebook – povjerenje

Piše: Rory O'Connor 

Mark Zuckerberg ima problema s povjerenjem, i to velikih, i oni bi mogli potopiti njegovu izvanrednu kompaniju.

Svi znamo njegove uspjehe, uključujući i posjedovanje kompanije procijenjene na nevjerovatnih 104 milijarde dolara, koju je izgradio na leđima jednako nevjerovatnih 900 miliona korisnika Facebooka.

No, Zuckerberg je, također, napravio nekoliko pogrešnih koraka koji otvaraju osnovna pitanja o njegovoj pouzdanosti i krajnjoj namjeri.

Pogrešne procjene su dovoljno ozbiljne da bi mogle trajno naštetiti odnosima Facebooka sa korisnicima – i, u konačnici, sa njegovim oglašivačima, ulagačima i brandom.

Doba izvan privatnosti

Nekada prikrivena zabrinutost u vezi sa privatnosti, moći i profitom sada su naveli domaća i međunarodna regulatorna tijela na to da malo pažljivije istraže kompaniju, dok Zuckerberg tvrdi da živimo u novom dobu, izvan privatnosti.

Iako je nekada vjerovao kako je kontrola privatnosti “vektor oko kojeg Facebook radi” (kako je rekao Marshallu Kirkpatricku u intervjuu u martu 2008), Zuckerberg sada kaže da ta mreža odražava udaljavanje društva od njegovog ranijeg stavljanja naglaska na privatnost – i dodaje da, kada bi ponovo stvarao Facebook, tada bi korisnički podaci bili javni prema predefiniranim postavkama.

Gubitak povjerenja publike je prvi korak ka gubljenju same publike – i na kraju moći vašeg branda. 

Je li se ta nova filozofija mogla kreirati ne zato što se naša “društvena norma” promijenila, već iz prostijih i prikladnijih razloga: trgovine i kontrole nad budućnosti interneta? To svakako funkcionira za sada, u višemilijardskom iznosu. Međutim, u procesu izgradnje carstva, Zuckerberg je ignorirao rastuću populaciju korisnika koja smatra da se Facebooku jednostavno ne može vjerovati.

Gubitak povjerenja publike je prvi korak ka gubljenju same publike – i na kraju moći vašeg branda. Facebookovi direktori su u više navrata napravili iznenadne, loše smišljene i loše prenesene promjene politike, koje su naše nekada privatne lične podatke učinile trenutno i javno dostupnim. Ovaj obrazac je doveo do toga da domaće i međunarodne regulatorne agencije bliže istraže prakse i politiku kompanije – i otkriju da su neadekvatne.

Prema uslovima nedavno postignutog sporazuma sa Federalnom trgovačkom komisijom (FTC), Facebook od korisnika mora prethodno dobiti dozvolu prije nego promijeni načine na koje se njihovi lični podaci dijele na mreži. Također, Facebook je pristao na stalne provjere  koje će u sljedećih 20 godina obavljati “nezavisni revizori”.

Uslovi prešutnog dogovora koji pravimo sa socijalnim medijima – razmjena naših ličnih podataka za besplatne alate i platforme na kojima ih dijelimo – još uvijek nisu ugovoreni.

No, ubrzo nakon što se buka smirila, greške na polju privatnosti i povjerenja počele su ponovno potresati kompaniju. Naime, Facebook je priznao da je nastavio pratiti web stranice koje članovi posjećuju nakon što se odjave sa svog računa na Facebooku. Direktori su kazali kako je ogroman propust u poštivanju privatnosti korisnika ustvari bio greška te da se softver koji je pratio i slao informacije kompaniji automatski učitao u korisničke računare dok su bili prijavljeni na Facebooku.

Istina, rast Facebooka tek će usporiti zbog ovakvih epizoda. Međutim, ni Zuckerberg, a ni tržišta se za sada ne čine pretjerano zabrinutim. S obzirom na mali broj korisnika koji su napustili Facebook u odnosu na nalet novih korisnika, takvo povjerenje možda neće biti izgubljeno. No, uslovi prešutnog dogovora koji pravimo sa socijalnim medijima – razmjena naših ličnih podataka za besplatne alate i platforme na kojima ih dijelimo – još uvijek nisu ugovoreni.

Povjerenje je “novi trend”

Ako odlučimo da na mreži dijelimo podatke sa našim prijateljima i sljedbenicima, moramo li nužno prestati da to kontroliramo? Da li vlasnik mreže, također, posjeduje naše podatke? Ako oni i njihovi investitori mnogo profitiraju od prodaje podataka, zar nas prvo ne bi trebali makar ljubazno pitati za dozvolu.? Možda bismo dijelili čak i više ako bi nam platili malu proviziju.

Čak i dok se bori za kontrolu interneta, Facebook se istovremeno počinje spoticati na pitanja povjerenja i pouzdanosti.

Povjerenje je “novi trend”, kao što je Craig Newmark, osnivač Craiglista, zabilježio u blogu 2010.: “Do kraja ove decenije, moć i utjecaj će se uveliko prebaciti na one sa najboljim ugledom i mrežama povjerenja, sa ljudi sa novcem i nominalnom moći. “Povjerenje je, također, neophodno za uspjeh bilo kojeg branda – ustvari, to definira brand. Kako se Facebook stranica našeg profila počinje pretvarati u naš cjelokupni onlajn identitet, u sve oštriji fokus će doći inherentna napetost između naše individualne želje za zaštitom ličnih podataka i potrebe kompanije za tim informacijama kako bi prosperirale. Morat ćemo imati više povjerenja, a ne manje.

Uprkos Zuckerbergovim glasno iskazivanim uvjerenjima, Facebookov dosadašnji ogromni uspjeh ne znači da je kompanija zaradila bilo kakvo pravo da posjeduje ili definira naše identitete. A, oduzimanjem tog prava, Facebook riskira da izgubi sve – svoj kredibilitet, povjerenje čak i svojih najstrastvenijih korisnika, svoju vrijednost za oglašivače i na kraju svoj brand.

Čak i dok se bori za kontrolu interneta, Facebook se istovremeno počinje spoticati na pitanja povjerenja i pouzdanosti. Osim ako se ne promijeni, slijepa ambicija Marka Zuckerberga i nesposobnost da sluša svoje brojne prijatelje i sljedbenike mogli bi dovesti ne do dominacije, već pada.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera