Predsjednica u rovu

Ambasador Dell (lijevo): Odlazak najesen s funkcije (pristina.usembassy.gov)

Piše: Enver Robelli

Prvo jedna dobra vijest: najkasnije u septembru ove godine s Kosova će otići Christopher William Dell koji je od jula 2009. službovao kao ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Prištini.

Kada je došao na Kosovo Dell je oživio određene nade. Odmah je održao govore u kojima je istaknuo važnost borbe protiv korupcije, spomenuo žrtve koje godinama čekaju pravdu, kritizirao je pljačkaše Kosova koji se ponašaju poput siledžija.

Civilno društvo Kosova, novinari, te općenito kritična javnost s odobravanjem su gledali na takav pristup ambasadora. No, na kraju mandata, Dellova bilanca je izrazito nepovoljna: u sjećanju javnosti on ostaje samo rušiteljem demokratije, autorom arbitrarnih uplitanja i namještanja odluka. U nastavku će biti pokazano zašto ostaje takvim.

Žalbe diplomata

Nakon obećavajućih izjava na početku mandata, Christopher William Dell u posljednje je tri godine bio uključen u takoreći sve prljave rabote koje su oduzele smisao svakom demokratskom nadmetanju.

Kada je čitavo Kosovo naveliko pričalo, a mediji pisali o političarima koji su osumnjičeni za korupciju i loše upravljanje, Dell se nije ustručavao da se s njima grli tokom susretanja

U Prištini ima diplomata iz zemalja Evropske unije koji se žale na to da njegov destruktivni utjecaj seže dotle da određuje i raspored kada ko od lokalnih dužnosnika i pojedinih stranih predstavnika može otići u zahod.

Kada je čitavo Kosovo naveliko pričalo, a mediji pisali o političarima koji su osumnjičeni za korupciju i loše upravljanje, Dell se nije ustručavao da se s njima grli tokom susretanja ili da se s takvima nalazi po prištinskim barovima.

Kada je Skupština Kosova u februaru 2011, u atmosferi prijetnji i ucjena prema zastupnicima, izabrala na neustavan način kontroverznog biznismena Behgjeta Pacollija za predsjednika Kosova, glavnu je ulogu u tome odigrao ambasador Dell – te, pored njega i Hashim Thaci sa svojim kaubojima.

Kada je Ustavni sud Pacollijev izbor proglasio neustavnim, Dell je iz koverte izvukao jedno ime: jedna obična policajka, s političkim znanjem ispod prosjeka većine običnih kosovskih građana, postat će predsjednicom. 

Putem SMS-ova koje je slao preko jednog Pacollijevog savjetnika, Dell se direktno upleo u sam proces izbora predsjednika. Takvo uplitanje ulazi u anale historije kao trenutak zagađivanja demokratskih procedura. Kada su mediji objavili slike sa SMS-ovima, Dell se drznuo održati novinarima lekciju o profesionalnim pravilima. Bio je to smiješan pokušaj i osuđen na propast.

Kada je Ustavni sud Pacollijev izbor proglasio neustavnim, Dell je iz koverte izvukao jedno ime: jedna obična policajka, s političkim znanjem ispod prosjeka većine običnih kosovskih građana, postat će predsjednicom.

Njezino je ime: Atifete Jahjaga! Politički sporazum koji je postignut uz Dellove prijetnje predviđao je vremenske rokove za direktne predsjedničke izbore i prijevremene parlamentarne izbore, uključujući i odgovarajuće promjene u zakonodavstvu.

Prema tom sporazumu, Jahjaga je trebala biti privremenom predsjednicom. Potpisnici su sporazuma bili premijer Hashim Thaci, Behgjet Pacolli te Isa Mustafa, lider Demokratskog saveza Kosova, najveće opozicijske stranke u Parlamentu. Sporazumom su bili utvrđeni rokovi za provođenje navedenih reformi te za održavanje izbora.

Pljuska potpisnicima

Predsjednik Skupštine Kosova, Jakup Krasniqi, bio je taj koji je netom nakon izbora Jahjage za predsjednicu citirao Ustav koji predviđa petogodišnji predsjednički mandat.

To je predstavljalo promptnu pljusku za potpisnike sporazuma i njegova autora, ambasadora Della.

Kasnije će se Krasniqi žaliti kako je nametanjem Jahjage za predsjednicu bio snižen nivo i javni profil koji se samorazumljivo zahtijeva za izbor na položaj predsjednika. Takve pomalo pobunjeničke izjave predsjednika Skupštine dovele su do toga da ga Dell proglasi takoreći neprijateljem Amerike – perverzna je to metoda u borbi protiv onih koji misle drukčije. A takva je metoda obilato korištena do nepodnošljivosti kako od Della, tako i od otimača države na čelu s Hashimom Thacijem koji su došli na vlast putem izborne krađe te uz blagoslov ambasadora poput Della.

Politički sporazum koji je postignut prilikom izbora Jahjage ambasador Dell danas naziva ni više ni manje nego – greškom, ali se svejedno i dalje stavlja u njegovu odbranu, jer je taj sporazum bio diktiran okolnostima. 

Sada imamo odluku Ustavnog suda koji, kako su pravni stručnjaci potcrtali, jednom nejasnom formulacijom daje blagoslov petogodišnjem mandatu predsjednice – dakle, do 2016. godine. Prema Ustavnom sudu, skraćivanje mandata Jahjage “izgleda da umanjuje” ljudska prava i slobode koje su zajamčene Ustavom. Najblaže rečeno, ta je odluka pisana uz dozu oklijevanja i nesigurnosti.

Politički sporazum koji je postignut prilikom izbora Jahjage ambasador Dell danas naziva ni više ni manje nego – greškom, ali se svejedno i dalje stavlja u njegovu odbranu, jer je taj sporazum bio diktiran okolnostima.

Dobra neka greška, dakle?

Smiješni hvalospjevi

Dellu pripada zasluga za otkrivanje novih političkih pojmova. Ujedno on apelira da se poštuje odluka Ustavnog suda te izriče nekoliko smiješnih hvalospjeva o “izvrsnom radu” predsjednice, iako kosovska javnost svakog dana vidi jednu ženu koja ima osnovne probleme da pročita čak i govor koji su joj napisali njezini podređeni.

Možda Dell kao izvrsni rad Jahjage vidi i premlaćivanje jednog građanina od strane njezinih tjelesnih čuvara – zato što je građanin tražio da mu se oslobodi put koji je bio blokiran autima iz njezine pratnje, dok se ona dotjerivala u salonu za uljepšavanje uoči susreta s predsjednikom Albanije.

Najveću odgovornost za takav politički zaplet svakako snose njegovi kreatori, ponajprije Christopher William Dell. Svi su oni kršitelji Ustava. 

Atifete Jahjaga je sada već učinila jasnim da se ne namjerava povući s čelnog položaja – uprkos političkom sporazumu. Okolnosti njezina izbora iz protuustavnog političkog sporazuma čine Jahjagu predsjednicom s okrnjenim legitimitetom. Stvar je njezinog karaktera da li će i dalje ostati na položaju, kao što je i bilo stvar karaktera kada je prihvatila položaj predsjednice.

Ali najveću odgovornost za takav politički zaplet svakako snose njegovi kreatori, ponajprije Christopher William Dell. Svi su oni kršitelji Ustava. Ali to ne uznemirava Della: jedino što će ga ubuduće brinuti jest njegova karijera. Od položaja ambasadora on će izgleda biti unazađen na ljestvici karijere te će ubuduće – vjerojatno – obavljati dužnost pisara u jednom uredu u Stuttgartu u kojemu će se, prema vlastitim riječima, baviti američkom vojskom u Africi. Samo za usporedbu: njegov kolega Philipp T. Reeker, ambasador u Skopju (2008-2011), prije godinu dana imenovan je zamjenikom pomoćnika državnog tajnika, te je jedan od ključnih dužnosnika američke vanjske politike.

Ako vlast bira 25 do 30 posto onih koji imaju pravo glasa, kao što se i dogodilo na posljednjim izborima, tada ne može biti govora o predstavničkoj demokratiji. 

Opozicija na Kosovu se s pravom može osjećati prevarenom. I ovog puta pokazala se istinitom Ciceronova uzrečica: “Epistula non erubescit” (papir se ne stidi ili papir podnosi sve). Ali opozicija sada ima dobru priliku da ubuduće isključi svaki sporazum s Thacijem koji nastavlja politički djelovati prema načelu “kome-ću-spustiti-danas”, te političke aktere tretira prema shemi: neprijatelj ili sluga.

Takve su političke igre na Kosovu dovele do gubitka povjerenja građana u politiku. Ako vlast bira 25 do 30 posto onih koji imaju pravo glasa, kao što se i dogodilo na posljednjim izborima, tada ne može biti govora o predstavničkoj demokratiji.

To je klijentelistička demokratija: na izbore izlaze samo oni koji neposredno stječu kakvu korist od korumpiranog sistema (radno mjesto, tender, privilegiju), dok 70 posto birača ljutito zvižde ili svojom voljom prakticiraju javašluk, prihvaćajući loše upravljanje kao kakvu “lošu nafaku”. Ne, loše upravljanje nije nikakva loša nafaka – ono je rezultat apatije, lijenosti i anarhije vrijednosti. (Preveo: Xh. Shehu)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera