Ucjene, obećanja i čaršijska šaptanja

Građani Podgorice na protestima u maju tražili su smjenu Vlade (EPA)

Piše: Dritan Abazović

Već mjesecima se spekulisalo da će Crna Gora na vanredne izbore najesen, ali je sada sve dobilo svoju potvrdu u vidu skraćenja mandata Skupštine. Izbori, iako vanredni, dolaze u izbornoj godini, s obzirom da je mandat ovom sazivu Parlamenta isticao u martu 2013. godine.

No, koalicija na vlasti i vječiti pobjednik izbora u Crnoj Gori, promislila je o situaciji, sabrala, odluzela i odlučila da se to, ipak, desi najesen. Nema iznenađenja što se tiče datuma, jer bi njima izbori najviše odgovarali da se održe sjutra. Da, baš u jeku slabe turističke sezone kada građani ne razmišljaju previše o politici i kada su računi za struju najniži.

Svako prolongiranje za zimu ili proljeće naredne godine, aritmetički bi umanjilo njihovo potencijalnu mogućnost za pobjedu. Stoga je „blickrig“ ili na crnogorski način „hvatanje još jednog mandata“, taktika za koju se odlučila aktuelna vlast.

Pritisci i prijetnje

Crna Gora je jedina zemlja u regionu, a jedan i od rijetkih primjera u svijetu, gdje se na izborima nikada nije promjenila vlast. Ova aktuelna, Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, jeste sukcesor Komunističke partije, koja je isto kao i svoja majka-partija došla na vlast prevratom tokom AB revolucije i razbijanja onog jednopartijskog sistema.

Postaje jasno da će se aktuelna vlast služiti taktikom „zadržaćemo te na poslu ako za nas glasaš“ i „ukoliko ne budeš glasao za nas, dobićeš otkaz“.

Trenutna socio-ekonomska situacija nikada nije bila nepovoljnija za aktulenu vlast, a najave za 2013. godinu su takođe pesimističke, pa su oni svjesno pohrlili na izbore. Zemlja je nedavno uzela i kredit od 100 miliona eura, koji će biti dovoljan da kupi socijalni mir dok se izbori ne završe.

Predizborne aktivnosti su počele na sve strane, a to u Crnoj Gori, kao i na Balkanu, znači sljedeće: pritisci, ucjene, obećanja, prijetnje i propratna šaptačka kampanja kroz crnogorske čaršije. Teško je obećavati nova radna mjesta u javnom sektoru, ali, ipak, oni koji su u mogućnosti da obezbijede po više desetina sigurnih glasova mogu računati da će odraditi pripravnički staž ili da će dobiti ugovor o radu na „čitava“ tri mjeseca. Naravno, dok se ne završe izbori.

U ovoj kampanji već postaje jasno da će se aktuelna vlast služiti taktikom „zadržaćemo te na poslu ako za nas glasaš“ i „ukoliko ne budeš glasao za nas, dobićeš otkaz“. Sigurno bi neko mogao postaviti logično pitanje, “pa kako oni znaju ko za koga glasa, kada je glasanje tajno?” Jednostavno, znaju sve. Toliko o nepredvidivosti i tajnosti demokratskog procesa.

Patološka žeđ za vlašću opila je javne funkcionere, koji su spremni da žrtvuju budućnost cijele države samo da bi sačuvali svoje lagodne pozicije. U fokusu kampanje će biti i pristupni pregovori sa Evropskom unijom, koje je Crna Gora započela krajem juna. Mahaće se zaslugama za uspjeh na evropskom putu, a za očekivati je da neki evropski zvaničnik, iz njemu znanih razloga, pred same izbore dođe i lobira za koaliciju na vlasti.

Treba očekivati da se neće odustati ni od tradicionalnih podjela, pa će, gotovo izvjesno, u septembru ponovo neko aktivirati priču o jeziku, himni, crkvi i nacionalnoj ugroženosti, čisto da skrene pažnju sa svakodnevnih životnih problema.

Pobjeda građana

Sa druge strane, treba vjerovati da se narod u Crnoj Gori sve više osvješćuje, da je sve spremniji da iskaže javno nezadovoljstvo i da sve manje nasjeda na provokacije vezane za identitet ili državnu ugroženost koju potencira vlast i njeni čelnici, tipično komunistički – znate već priču o unutrašnjim i spoljnim neprijateljima.

Opozicija, koja je do sada na izborima pokazala totalnu nemoć u odnosu na superiornu mašineriju sa tri propelera – partija, javne institucije, podzemlje – ovoga puta se pokušala organizovati drugačije. Najvrijednije pomena je pojava novih subjekata koji će pokušati da privole sve nezadovoljane birače iz jednog i drugog tabora, kao i da motivišu apstinente da izađu i utiču na kreiranje sopstvene sudbine. To će biti najveći izazov za njih.

Spekulacije o mogućem povratku bivših visokih funkcionera na scenu nije realna. Evropa, kao i međunarodna zajednica, od Crne Gore očekuju konačno nešto novo, svježije i progresivnije.

Nema razloga da u politici budemo izuzetak u odnosu na savremeni svijet. Trenutno je stanje praktično neodrživo, kako sa ekonomskog, tako i sa političkog aspekta, pa ne treba očekivati aktiviranje „retrovizor politike“.

Nije važno da li su izbori pred nama, redovni ili vanredni, već da li će oni biti istorijski ili ne? Mi, mlađi građani ove lijepe i egzotične zemlje, iskreno se nadamo promjenama, demokratizaciji i depolitizaciji društva. Ova država, može i treba bolje, ali prije toga dovoljan broj građana sa pravom glasa takvu volju mora iskazati glasačkim listićima.

Izbori su nova utakmica, a bez obzira na političke preferencije, krajnje je vrijeme da pobjedu
odnesu građani. Predugo već nisu okusili tako nešto!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera