Novi papa i moralna struktura Crkve
Piše: Fra Mile Babić
Kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran je za novoga papu i uzeo je ime Franjo. To je prvi papa u povijesti Katoličke crkve koji se odlučio za to ime, pokazujući time što za njega znači sv. Franjo Asiški, utemeljitelj Franjevačkoga reda (1182-1226).
Sv. Franjo je izveo religioznu revoluciju. On sam piše da je izašao iz svijeta nasilja (exivi de saecolo). Njegovo otkazivanje svijetu nasilja nije bijeg iz tog svijeta, nego nov način življenja u tom svijetu, a to je bratstvo i sestrinstvo svih ljudi i svih Božjih stvorenja.
Umjesto sukobljavanja cara i pape, sela i grada, plemića i građana, kršćanstva i islama, on nudi i razvija radikalno drukčiji oblik života (forma vitae).
Njegov put je put radikalnoga nasljedovanja Isusa Krista. Franju odlikuju sljedeće osobine: jednostavnost (simplicitas), siromaštvo (paupertas), poniznost (humilitas), odbacivanje svakoga oblika nasilja i distanca prema vladajućem instrumentalnom umu i političkoj moći.
Nova etika
Franjo je zastupnik nove ontologije, a to je ontologija Isusova evanđelja, koja je alternativa današnjoj nihilističkoj ontologiji. Ontologija koja svu stvarnost shvaća kao vrijednu i sakramentalnu pretpostavka je nove etike i novoga djelovanja.
Pretpostavljam da će se nastojanja novoga pape Franje kretati u tom smjeru.
Treba imati na umu da je sv. Franjo bio najveći reformator u povijesti Katoličke crkve. On je Crkvu htio obnoviti tako što ju je pozvao da se vrati svome izvoru: Isusu Kristu. Pretpostavljam da će se nastojanja novoga pape Franje kretati u tom smjeru.
Novi papa je isusovac, pripadnik isusovačkom redu, tj. Družbi Isusovoj (Societas Jesu). On je prvi isusovac u povijesti Crkve koji je postao papa.
U osnovi gledano, pitanje siromaštva je moralni problem. Ako smo moralna bića, onda imamo moralnu obvezu da budemo solidarni s onima koji pate.
Danas su isusovci, zajedno s franjevcima, nosioci teologije oslobođenja u Latinskoj Americi. Danas je jedan od vodećih zastupnika teologije oslobođenja isusovac Jon Sobrino, profesor u Salvadoru, član uredništva međunarodnoga teološkog časopisa Concilium, koji razvija misli Drugoga vatikanskog sabora.
Izdavačka kuća Ex libris u Rijeci objavila je Sobrinovu knjigu pod naslovom Izvan sirotinje nema spasenja. Novi papa Franjo prakticira teologiju oslobođenja, kao nadbiskup Buenos Airesa se odrekao luksuza, živi jednostavno i siromašno, bori se za siromašne i nije okaljan skandalima.
Zalaže se za socijalnu pravdu i modernizaciju Crkve u Argentini. Kritizira licemjerje Crkvi, govoreći da je Isus Krist liječio gubavce i jeo s prostitutkama. Kritizira MMF i neoliberalizam, te želi iskorijeniti siromaštvo.
Vjerujem da je novi papa svjestan da su siromašni uglavnom u tom položaju zbog nepravde, a ne zbog lijenosti i nesposobnosti. Pitanje siromašnih danas je moguće riješiti znanstveno, tehnološki, politički i gospodarski, što znači da je potrebna moralna volja i čvrsta odlučnost za rješavanje toga problema.
U osnovi gledano, pitanje siromaštva je moralni problem. Ako smo moralna bića, onda imamo moralnu obvezu da budemo solidarni s onima koji pate.
Papa Franjo je učen papa. On je doktorirao iz teologije u Njemačkoj, što znači da dobro poznaje zapadnoeuropsku teologiju i filozofiju te da vlada njemačkim jezikom. Španjolski je njegov materinski jezik. Dijete je talijanskoga imigranta, pa vlada i talijanskim jezikom, te portugalskim. On je otvoren književnosti i umjetnosti, ljubitelj je velikoga argentinskog pisca, pripovjedača, pjesnika i esejista Jorgea Luisa Borgesa. Otvoren je i igri, osobito nogometu (navijač je nogometnoga kluba San Lorenzo).
Pogledamo li njegovo djelo i djelovanje, te to da je kao isusovac uzeo ime Franjo, iz svega bismo mogli izvući glavnu nit-vodilju. U središtu isusovačkoga djelovanja u Latinskoj Americi siromašni su i obespravljeni, u središtu djelovanja sv. Franje također su siromašni, a Isus u Evanđelju kaže: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!“ (Lk 6,20).
To je prvo od blaženstava Isusova Govora na gori, a znamo da je Isusovo evanđelje mjerodavno za sve kršćane, za cijelu Crkvu i za samoga papu. Vjerujem da će Isusov Govor na gori i Magnificat biti inspiracija za papino djelovanje u skladu s Evanđeljem i u skladu s potrebama suvremenoga svijeta.
Grižnja savjesti
Nadajmo se da će Crkva pod novim papom osjetiti grižnju savjesti i uspostaviti se kao moralna i duhovna struktura, koja ne može biti sretna znajući da drugi pate.
Dosadašnji papa Benedikt XVI. u svojim je dvjema instrukcijama osudio teologiju oslobođenja, time osudivši i one koji su ne samo govorili u ime siromašnih, nego i dijelili njihovu sudbinu.
Totalitarni režimi u Latinskoj Americi ubili su nekoliko tisuća svećenika i pastora (a koliko je bilo ubojstava vjernika, uopće nema utvrđena broja), uključujući među njima i glasovitoga nadbiskupa u Salvadora Oscara Romera, ubijenoga 1980. jer je govorio u ime siromašnih, a protiv nasilja autoritarnoga režima u Salvadoru, i glasovitoga teologa Ignacija Ellacuríju, ubijenoga 1989.
Ubojstvo šestorice isusovaca, njihove domaćice i njezine kćeri u njihovu župnom uredu ostat će zapamćeno po tome što se Ivan Pavao II. o tom brutalnom zločinu nikada nije javno očitovao.
To jasno pokazuje kako dvojica prethodnih papa nisu jasno i nedvosmisleno stali na stranu siromašnih, a upravo to očekujemo od novoga pape Franje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera